U Zagrebu je krajem kolovoza po drugi puta realiziran projekt Boja u okviru kojega su prikupljene donacije školskog pribora te podijeljene romskim osnovnoškolcima iz Zagreba. Njegova idejna začetnica je dvadesetčetverogodišnja Anesa Šabani, apsolventica radne terapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu te članica Zajednice Roma Hrvatske “Romski san” i Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba. Za Phralipen je s oduševljenjem prokomentirala akciju: Predivno je vidjeti sreću na licima djece koja su dobila bilježnice, bojice, olovke, pribor za geometriju i drugi školski pribor i među kojom će neka od njih po prvi puta imati vlastitu pernicu, a ne onu koju su njihova braća ili njihove sestre koristili prije nekoliko godina.
Na ideju da organizira ovakvu humanitarnu akciju došla je prošle godine kada je s nekolicinom prijatelja i kolega razgovarala o tome kako bi mogli pomoći djeci, prvenstveno osnovnoškolcima. Djeci se može puno pomoći jer su ona bez predrasuda i otvorena za različite mogućnosti koje život nudi, ističe Anesa te dodaje kako za romske srednjoškolce i studente postoje stipendije, a djeca u osnovnoj školi pomalo su zanemarena. Ako je dijete u osnovnoj školi nesretno, trpi nepravdu ili ismijavanje, jedva će završiti osnovnu školu i neće imati nikakvu volju da nastavi školovanje, objašnjava nam dalje, a to se znalo događati. Mnogim su se mališanima njihovi kolege iz razreda znali smijati jer imaju, primjerice, jednu bilježnicu i jednu olovku.
Kada je zajedno s prijateljima tek krenula objavljivati informacije i tražiti donacije, nije imala velika očekivanja te je smatrala da bi već dvadesetak sakupljenih i podijeljenih kompleta školskog pribora bio uspjeh, no na kraju je donirani materijalni pribor bio dovoljan za sedamdeset malih Roma i Romkinja. Stoga, nije iznenađujuće što je ista akcija pokrenuta i ove godine. Prilikom prikupljanja sredstava koncentrirali su se na usmenu predaju i društvene mreže, a kod podjele su nastojali obuhvatiti zagrebačka romska naselja u kojima ima najviše djece, primjerice Petruševec i Struge.
Iako je Anesa Šabani tek prošle godine ušla u VRNM Grada Zagreba, njezini suradnici i prijatelji govore kako je oduvijek aktivna u borbi za ljudska prava i prava Roma te kako se nikada nije stidjela svojeg porijekla. Izuzetno komunikativna i vedra, Anesa je oduvijek bila dobro prihvaćena u društvu koje čine pripadnici različitih nacionalnosti: Imala sam i još uvijek imam, da tako kažem, šaroliko društvo u kojem nacionalna pripadnost nije bitna. Čak štoviše, puno sam puta i sama rušila predrasude prema Romima. Primjerice, moja je najbolja prijateljica uvijek bila oprezna prema Romima iz straha koji je vukla iz djetinjstva kada su je znali plašiti kako će je odvesti ‘Cigani’. Uz mene se potpuno oslobodila, naučila je puno o Romima i danas na radnom mjestu na kojem se nalazi često dolazi u kontakt s pripadnicima mog naroda i nema nikakvih predrasuda već simpatiju. Anesa se prisjeća i kako je na svojoj koži samo jednom osjetila diskriminaciju zbog romske nacionalnosti: Na sreću dogodilo se to samo jednom dok sam išla u srednju školu i zbog toga sam se baš loše osjećala, a nisam se usudila odreagirati zbog mogućih posljedica. Razloge za predrasude i diskriminaciju ona vidi u nedovoljnom poznavanju Roma, u sklonosti da se dijela pojedinaca generaliziraju i poistovjećuju s ponašanjem cijelog naroda i nezainteresiranosti za uvjete u kojima Romi žive, kao i za razloge za to. Vrlo će lako, primjerice, rane brakove među Romima većinsko stanovništvo smatrati romskom tradicijom, što nema nikakve veze s istinom. Zapravo se radi o još uvijek prisutnom patrijarhalnom shvaćanju obitelji koje u ponekim dijelovima Hrvatske još uvijek prevladava i u romskim zajednicama. Otac koji je glava kuće svojim radom prehranjuje obitelj, a majka je najčešće domaćica pa se smatra da joj nije ni potrebna neka viša škola. Tako se podrazumijeva da će se i kćer udati i brinuti za svoje kućanstvo pa ni njoj nije potrebno školovanje. Ovdje se ne radi o tradiciji već o krivom razmišljanju. Mlade generacije upravo to pokazuju i vidi se napredak. Sve je više onih koji se odlučuju za stjecanje više i visoke školske naobrazbe, pojasnila je Anesa svoje stavove.
S obzirom da Anesa aktivno sudjeluje u rješavanju problema Roma u Republici Hrvatskoj te da je predsjednica Odbora za zdravstvo u VRNM Grada Zagreba, pitali smo je što misli koji su još uvijek najveći problemi koji zahtjevaju dodatni angažman.
Istaknula je kako je pozitivno što se pristupilo istovremenom rješavanju problema na više područja, primjerice stanovanja, školovanja, zapošljavanja, ali se s obzirom na svoju struku najviše fokusirala na područje zdravstvene zaštite: Romima još uvijek nedostaju zdrave navike u smislu održavanja vlastitog zdravlja i prevencije bolesti, primjerice svijest o zdravoj prehrani, potreba za redovitim kontrolnim pregledima i slično. Prije četiri godine stažirala sam u zagrebačkoj Kliničkoj bolnici ‘Merkur’ i ukazala mi se prilika da aktivno sudjelujem u akciji namijenjenoj zdravstvenim radnicima i njihovoj edukaciji te da održim kratko predavanje o tome kako se oni trebaju odnositi prema Romima i Romkinjama. Imala sam veliku tremu, ali sam istovremeno bila i jako ponosna što ću moći ukazati na neke od problema u komunikaciji koje ja vidim. Primjerice, ja sam primalja po struci i doživjela sam više puta da odnos prema Romkinjama koje dolaze u rodilište zna biti i moralno i etički neprihvatljiv. One često imaju više djece pa bi im zdravstveni djelatnici prilikom poroda znali posvećivati nedopustivo malo pažnje pravdajući to riječima da je ona Romkinja kojoj je to sigurno sedmi puta pa zna ona to i sama. Također, način pristupanja pacijentima i njihovu edukaciju smatra ključnim faktorima za razvoj uzajamnog odnosa povjerenja. To je bitan čibmenik, kako u medicinskoj struci tako i u društvu općenito jer svakodnevna međuljudska komunikacija temeljena na povjerenju, kao i sudjelovanje u dobrotvornim donatorskim akcijama, a kakva je bila i akcija Boje, uvijek iznova podsjete sve nas kolika je sreća u darivanju drugih.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
