Moj dan – Dokumentarne priče iz života djece i mladih Roma

0
68
Foto: Phralipen

Jučer, 7. rujna, otvorena je izložba Moj dan – život djece i mladih Roma u Galeriji Forum. Posjetiteljima je omogućeno besplatno pogledati šest kratkih dokumentarnih video uradaka koji doprinose rušenju stereotipa o Romima, posebice onih koji posljedice siromaštva pogrešno poistovjećuju s etničkim podrijetlom. Izložbu je organizirao i proveo Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske, a nastala je u okviru projekta Uključivanje Roma – Ispunjavanje preduvjeta za učinkovitu provedbu politika usmjerenih na nacionalne manjine – FAZA I sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda.

Autorice radova su redateljice Martina Globočnik i Morana Ikić Komljenović iz produkcijske kuće Fade In, koje filmovima upoznaju gledatelje s mladim Romima i njihovim obiteljima, prijateljima i problemima i potiču ih da kritički promisle o načinu kako stigmatizacija, društvena izolacija i politička nevidljivost utječu na život romske djece. Filmovi su klasičnog dokumentarističkog stila – pokušavaju što realističnije prikazati stvarnost protagonista.

Jedan od načina na koji su Romi sistemski uvjetovani na siromaštvo očit je u filmu o Aleksandru Kovačiću, jedanaestogodišnjaku koji živi u selu Mačkovec. Aleksandar je rođen u romskom naselju u Pribislavcu, a njegovi su roditelji smatrali da će mu preseljenjem pružiti bolje životne uvjete. Iako su Aleksandrovi roditelji bili zaposleni, nisu mogli dobiti kredit za kupovinu kuće u Mačkovcu jer su se prezivali Oršuš, a nakon što su promijenili prezime u Kovačić isplaćen im je kredit u istoj banci. Ekonomska diskriminacija Roma, osim u dobivanju kredita, česta je i pri zapošljavanju.

Aleksandar je iznimno nadaren za slikanje, a film nam dopušta vidjeti nekoliko njegovih predivnih radova. Još kao dječak u vrtiću osvojio je drugo mjesto u Hrvatskoj, a na svim natjecanjima od tada osvaja prvo ili drugo mjesto. Pohađa tečaj crtanja i slikanja u Čakovcu gdje razvija svoje vještine, učeći slikati različitim tehnikama. Na izložbama uspjeva prodati svoje slike, a kupci su iznenađeni da ima samo jedanaest godina.

Foto: Phralipen

Slične priče otkrivamo u filmovima o Stivenu Oršušu, dječaku koji je nadaren za sviranje i glumu te o Nenadu Jovanoviću, talentiranom nogometašu, koji je pomoću nogometa razvio prijateljstva s Hrvatima.

Kroz izložbu upoznajemo i Melaniju Mešić, dvadesetčetverogodišnjakinju koja je završila ekonomsku školu i upisala Ekonomski fakultet u Splitu. Na drugoj godini fakulteta dijagnosticirana joj je leukemija i morala je pauzirati studij, ali nije dopustila da joj to uništi samopouzdanje. Otvorila je Youtube kanal gdje se uređivala i šminkala, a kada je bolest ušla u remisiju, počela je učiti korejski jezik i plesati hip-hop, što jasno ukazuje na njezinu upornost, volju za životom i želju za znanjem. Trenutno je, kaže, najviše raduje povratak na fakultet.

Zanimljiva je priča i o Željki Jovanović, djevojčici koja obožava pomagati drugima u učenju i pisanju zadaća i koja mašta da postane učiteljica. Željka time pokazuje svoje snažno suosjećanje i strpljivost, iako ima samo jedanaest godina.

Tu je i priča Antonije Kalanjoš, devetnaestogodišnjakinje koja živi u Osijeku i školuje se za fizioterapeutkinju. Antonija je odrasla u Međimurju, ali je zbog narušenih obiteljskih odnosa prije 10 godina zajedno sa svoje tri sestre izdvojena iz obitelji. Uz pomoć svoje SOS mame, gospođe Ankice, naučila je hrvatski jezik, završila osnovnu i sad završava srednju školu, a planira upisati Medicinski fakultet u Zagrebu ili sestrinstvo.

Izložba Moj dan na izvrstan način približava romsko iskustvo većinskom stanovništvu. Budući da mnogi naši sugrađani gaje stereotipe o Romima, ovakvi angažirani filmovi itekako su potrebni da ih razbiju. Osim što prikazuju roditelje koji brinu o svojoj djeci, ovi video uradci ukazuju na iznimno vijednu, suosjećajnu i talentiranu romsku mladost. Uz to, na kvalitetan način upozoravaju da pouka ne smije biti poštovanje prema uspješnima, a prijezir prema neuspješnima, jer bi se rijetko tko uspio obrazovati kada bi ih snašla situacija jedne Antonije Kalanjoš. Mnogima nije omogućena čak ni SOS mama, mnogi Romi su sistemski zanemarivani i nezaposleni i u nemogućnosti pružiti svojoj djeci podršku za razvijanje svojih interesa.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime