Žalbeni sud SAD-a prošlog je ponedjeljka donio odluku da španjolski muzej Thyssen-Bornemisza u Madridu smije zadržati sliku koja je tijekom nacističke Njemačke oduzeta Židovkinji Lilly Cassirer koja je bježala od holokausta. Radi se o slici dansko-francuskog impresionista Camillea Pissarra Rue St.-Honore, Apres-Midi, Effet de Pluie čija je vrijednost procijenjena na 40 milijuna dolara. Sliku je od Pissara kupio svekar Lilly Cassirer, Julius.
Najsnažniji argument odvjetnika koji su zagovarali da slika ostane u španjolskom muzeju bila je činjenica da je Cassirer prihvatila reparaciju za sliku u iznosu od 13.000 dolara, koju joj je 1958. godine isplatila njemačka vlada. Međutim, njeni potomci tvrde da je Cassirer tražila tu sliku tri godine prije nego što se uvjerila da slika više ne postoji i tek je onda prihvatila reparacije njemačke vlade. Važno je istaknuti da se Cassirer nikada formalno nije odrekla svojih prava na nju.
Claude, unuk Lilly Cassirer, 2005. je godine pokrenuo tužbu kako bi povratio sliku u ruke obitelji, a sudsku je bitku nastavio njegov sin David. No, vijeće od tri suca prošlog je ponedjeljka na žalbenom sudu u Pasadeni u Kaliforniji jednoglasnom odlukom presudilo da slika treba ostati u vlasništvu muzeja. Tom je odlukom potvrđena presuda saveznog suda iz travnja 2019. godine. Obitelji Cassirer preostaje opcija da se požali američkom Vrhovnom sudu.
Barun Hans Heinrich Thyssen-Bornemisza kupio je sliku 1976. godine iz njujorške galerije za 275.000 dolara, gdje je ostala izložena do 1992. godine. Zatim je barun čitavu svoju bogatu kolekciju dao španjolskoj vladi. Thyssen-Bornemisza preminuo je 2002. godine te je bio kritiziran zbog toga što nikada nije temeljito proučio porijeklo slike.
Radi se o problemu koji je prisutan već dulje vrijeme, a široj je javnosti postao blizak izlaskom filma Žena u zlatu (Woman in Gold, 2015) redatelja Simona Curtisa, u kojem glume poznata lica poput Helen Mirren, Ryana Reynoldsa i njemačke senzacije Daniela Brühla. Film se temelji na istinitoj priči koju je zapisao Randol Schoenberg, odvjetnik kojeg glumi Ryan Reynolds, koji pomaže Marie Altman (Helen Mirren) da povrati portret svoje tete Adele Bloch-Bauer kojeg su također onomad zaplijenili nacisti.
Slika je tada bila poznata pod imenom Žena u zlatu iz razloga što su nacisti htjeli izbrisati ime židovskog porijekla iz njena naziva. Portret je naslikao poznati austrijski slikar Gustav Klimt te je njena procijenjena vrijednost u trenutku kada se događao sudski proces bila 140 milijuna dolara.
Schoenberg i Altman u Austriju su dočekani vrlo neprijateljski jer je Portret Adele Bloch-Bauer Austrijancima iznimno značajan te ga smatraju svojom Mona Lisom. Austrijski je sud donio odluku da tužitelji moraju platiti 1.8 milijuna eura kako bi uopće pristupili sudu, što je iznos kojeg nisu imali. Međutim, zbog komercijalne prodaje kataloga s Klimtovim slikama unutar granica SAD-a odvjetnik Schoenberg je pronašao zakon koji dopušta Altman da tuži austrijsku vladu unutar američke granice.
Najveći je problem bio taj što je sama Adele Bloch-Bauer htjela ostaviti svoj portret austrijskoj vladi. Doduše, njena je želja bila izrečena prije pojave nacističkog režima, a ujedno nije bila pravno obilježena kao oporuka, već samo kao puka želja. Iz toga i niza drugih razloga američki je sud izglasao da Portret Adele Bloch-Bauer pripada njenoj nećakinji Marie Altman.
Upravo je ta velika presuda mogla biti presedan za povrat svih ukradenih slika za vrijeme nacističkog režima, ali u kontekstu Lilly Cassirer i njenog vlasništva slike Pissarra Rue St.-Honore, Apres-Midi, Effet de Pluie nije donešena ista odluka.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
