Unilever, vlasnik njemačkog proizvođača hrane Knorr, najavio je prije tjedan dana kako će jedan od svojih najpopularnijih proizvoda, Zigeuner sauce (u prijevodu – ciganski umak), preimenovati u umak od paprike u mađarskom stilu zbog, kako su istaknuli, navodno rasističkog prizvuka.
Ovu odluku Unlevera pozdravilo je Središnje vijeće njemačkih Roma i Sinta, ističući kako su razne manjinske organizacije više puta tražile da se zbog negativnih rasističkih konotacija promijeni naziv umaka.
Umak, koji se najčešće poslužuje uz meso, pravi se od rajčice, mađarske ljute paprike, obične paprike i luka, popularan je u Njemačkoj i Austriji, a Knorr ga je sada službeno preimenovao u umak od paprike u mađarskom stilu. U isto vrijeme, iz organizacija koje zastupaju romske manjine poručili su i kako ostaju istinski zabrinuti zbog rastućeg rasizma i antiromskog raspoloženja – više nego zbog naziva ciganski umak. Stoga, iako pozdravljaju odluku o promjeni imena proizvoda, ne smatraju da su ovakvi potezi dovoljni za smatrati trenutne društvene probleme riješenim ili pokrpanim.
Aktivizam ima svoje jasne limite svaki kad polje borbe postanu kompanije i brendovi – ukoliko ta borba ostane na razini naziva proizvoda. Iako je takvo aktivističko fokusiranje sve učestalije, ono ne bi trebalo ostati samo na jednoj razini, na kojoj u suštini funkcionira kao aktivističko-marketinška vježba prilagodbe tržištu. Stvar nije i ne smije biti samo u nazivu proizvoda – pitanje je i tko radi proizvode, gdje i za koju plaću, s kakvim ekološkim otiskom, kao i koje zajednice ili pak pojedinci prosperiraju prodajom tih proizvoda.
Unilever je dugo zarađivao na umaku pogrdnog naziva za Rome, ali u priču o uspjehu tog umaka uvezano je više kompleksnih pitanja – zarađivalo se, zapravo, i na ideji egzotičnog drugog, čiju hranu i umake volimo, ali ga ne želimo u svojoj četvrti, već tamo negdje “daleko”. Od ciganskog umaka, osim što ih nazivom vrijeđa, Romi nisu ekonomski prosperirali, nisu bili uključeni u stvaranje proizvoda – na niti jedan način nisu ekonomski ni kulturno adresirane njihove kulinarske zasluge u ovom slučaju. Romi su “uvaženi” samo kroz uvredu, koja je uobičajeni kod njihove egzistencije za opću populaciju. Sve to, dok se problemi za Rome i Romkinje u društvu i dalje množe.
Primjerice, prije svega tri mjeseca na jugu Njemačke grupa mladića pokušala je zapaliti romsku obitelj. Grupa je prvo ostavila mrtvog labuda i natpis na kojem je pisalo ‘niste dobrodošli’ ispred kamp prikolice u kojoj je živjela romska obitelj. Kasnije su bacili baklju na kamper, u kojem je u tom trenutku spavala žena i njeno devetomjesečno dijete. Drugi član obitelji uspio je ugasiti baklju, a žena i beba su pobjegli bez ozljeda. Sve veću zabrinutost zbog napada na Rome u Njemačkoj i Europi, tom je prilikom izrazio Daniel Strauss iz Udruženja njemačkih Sinta i Roma.
I u Austriji, drugoj zemlji u kojoj je ciganski umak imao vjerno tržište, romska populacija susreće se s velikim problemima i stigmatizacijom, pogotovo kad je u pitanju zapošljavanje i obrazovanje. Ista je, čak i gora, situacija u Mađarskoj, zemlji iz koje porijeklo vuče formula za poznati umak. Gdje god se okrenemo, Romi su i dalje u potpunosti na marginama. Što se vukova tiče – oni možda mijenjaju imena, ali zemlja je i dalje njihova.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
