23. srpnja ove godine, novozelandski je parlament jednoglasno usvojio Zakon o jednakosti plaća, kojeg je tamošnja čelnica Ministarstva za žene, Julie Anne Genter, okarakterizirala kao jedan od najvećih dobitaka za rodnu ravnopravnost na radnom mjestu od Zakona o jednakoj plaći iz 1972.
Ali, ako već postoji zakon o jednakoj plaći iz 1972. godine, zašto je ovaj, novi zakon uopće bio potreban? Novi Zeland poznat je po progresivnoj politici po pitanju rodne ravnopravnosti i ženskih prava, kao prva zemlja svijeta koja je omogućila ženama pravo glasa 1893. godine, i druga koja je žrtvama obiteljskog nasilja ponudila plaćeni dopust. Tako je već 1972. godine vlada Novog Zelanda u zakon uvela obavezu isplata jednake plaće ženama i muškarcima, a ovogodišnji je amandman otišao korak dalje od individualnih sporova oko jednakih plaća, garantirajući žensko-dominiranim radnim sektorima mogućnost kolektivnih pregovora o plaćama za cijele sektore na temelju usporedbe sa sličnim sektorima koji pretežito zapošljavaju muškarce.
Dakle, sada postoje konkretne i zakonski propisane smjernice za usporedbu plaća između žensko-dominiranih industrija i njima sličnih sektora s pretežito muškim zaposlenicima. To u praksi znači da se radnice mogu požaliti svom poslodavcu ukoliko smatraju da je njihovo zanimanje nedovoljno plaćeno i podcijenjeno na temelju roda koji je dominantan unutar tog zanimanja. Ako se poslodavac ne slaže s tom žalbom, čitavi se sporni sektor po propisanim smjernicama uspoređuje sa sličnim, muško-dominiranim sektorom.
Jedan od kriterija za usporedbu dva radna sektora jest da muški zaposlenici zanimanja koja se uspoređuju imaju iste ili suštinski slične vještine, odgovornosti i usluge kao zaposlenice spornog zanimanja.
Žensko-dominirani sektori definirani su kao zanimanja na kojima je zaposleno otprilike 60 posto žena, a otprilike je u formulaciji zakona važno jer to eksplicitno znači da nije potrebno da bude točno 60 posto kako bi se žalba mogla podnijeti. Iako sam Zakon ne nabraja specifična zanimanja kako bi se ostavilo prostora za promjene u radnim sektorima i industrijama u budućnosti, trenutno bi se žensko-dominiranim zanimanjima mogle smatrati njegovateljice, učiteljice, radnice u maloprodaji i medicinske sestre.
U čitav su proces uključeni i sindikati, jer su kolektivni pregovori centralni pri žalbama za povećanje plaća čitavim sektorima. To je jako dobro za žene su sindikati stručni u rješavanju sporova vezanih za jednakost plaća, poručila je ministrica Julie Anne Genter.
Novozelandski ministar odnosa na radnom mjestu, Andrew Little kazao je kako je ovaj zakon samo jedan korak na dugačkom putu prema rodnoj ravnopravnosti te kako posao ne završava njime, a premijerka Novog Zelanda, popularna Jacinda Ardern, koja je 2017. obećala uspostavu ovog zakona, na svom je Instagram profilu povodom izglasavanja zakona napisala: U 2017. godini rekli smo da ćemo popraviti zakon usmjeren prema rješavanju povijesnih nejednakosti u plaći žena. Danas jesmo. Ovaj zakon dostavlja naše obećanje da ćemo stvoriti pravedniju Aotearou, olakšavajući zaposlenicima podizanja žalbe o nejednakim plaćama i potičući kolektivnu medijaciju prije nego što žalba eskalira do sudova. Svima koji su nas doveli do ove točke, za sve godine teškog rada, hvala Vam.
Novi Zeland trenutno globalno zauzima 6. mjesto na listi Global Gender Gap Index (Globalni indeks rodnog jaza) za 2020. godinu. Ispred Novog Zelanda nalaze se – od prve do pete po redu zemlje – Island, Norveška, Finska, Švedska i Nikaragva. Usporedbe radi, Hrvatska se nalazi na 60. mjestu.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
