Ove se godine navršava dvadeset i pet godina od genocida u Srebrenici, a isto toliko vremena se koriste različiti narativi i taktike negiranja istoga. Izvještaj o negiranju genocida koji je u svibnju predstavio Memorijalni centar Srebrenica-Potočari predstavlja rezultat jednogodišnjeg istraživanja aktivnosti negiranja, minimaliziranja i relativiziranja zločina genocida od strane institucija i pojedinaca u zemlji i svijetu. Izvještaj je dostupan na bosanskom i engleskom jeziku, a za potrebe i u ime Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari izvještaj su pripremili autorica Monica Hanson Green te brojni suradnici. Izvještaj identificira narative i taktike koje se najčešće koriste u poricanju genocida u Srebrenici, a to su osporavanje broja i identiteta žrtava Srebrenice, teorije međunarodne antisrpske zavjere koje se koriste za podrivanje međunarodnih sudova te povijesni revizionistički narativi koji veličaju ratne zločince i jačaju srpski nacionalizam.
Negiranje genocida i islamofobija ostaju ozbiljne prepreke miru i pomirenju u Bosni i Hercegovini. U Memorijalnom centru razumijemo opasnost koju historijski revizionizam predstavlja za procese izgradnje mira i tranzicijske pravde. Kroz pristup zasnovan na činjenicama koji promovira toleranciju, međuetnički dijalog i pomirenje posvećeni smo suočavanju sa pogubnim silama koje nastoje negirati bosansko historijsko iskustvo, navodi u Izvještaju Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari.
Izvještaj donosi pregled povijesnog konteksta rata u Bosni i Hercegovini, genocida u Srebrenici te temu procesuiranja i presuda koje su uslijedile. Također, analizira negiranje genocida te globalne trendove u borbi protiv istog.
Kada je riječ o negatorima genocida u Bosni i Hercegovini u Izvještaju se navodi kako negiranje genocida u Srebrenici igra veliku ulogu u regionalnoj politici Balkana, posebno u Srbiji i Bosni i Hercegovini, gdje je duboko isprepleteno s pojmom odgovornosti. Dokumentacioni centar Republike Srpske za istraživanje ratnih zločina, zajedno sa Biroom RS-a za odnose sa MKSJ, izdao je takozvani “Izvještaj o slučaju Srebrenica” 2002. godine. Među višestrukim uvredljivim tvrdnjama iz izvještaja, navodi se da u Srebrenici nije ubijeno više od 2.000 Bošnjaka, te da su svi bili naoružani vojnici, a ne civili.
Slično prati i okruženje izvan regionalne balkanske politike u kojem se niz međunarodnih aktera također bavi negiranjem genocida u Srebrenici. Rusija, Kina, Angola i Venecuela glasale su 2015. godine u Vijeću sigurnosti UN-a da se odbaci rezolucija kojom bi se događaji iz jula 1995. godine u Srebrenici formalno priznali kao genocid.
Od zapadnjačkih revizionista poznati su Noam Chomsky, Edward Herman i David Peterson, a dijelu negatora genocida uključuju se i John Pilger, Michael Parenti, Jared Israel, Tariq Ali, Mick Hume i Diana Johnston. Među njih treba ubrojati i Petera Handkea kojem je prošle godine Švedska akademija dodjelila Nobelovu nagradu za književnost. Isti je poznat kao negator genocida koji je kroz 80-te i 90-te godine prošlog stoljeća družio s ratnim zločincima, ponajviše Slobodanom Miloševićem te mu na pogrebu održao govor.
Odluka Švedske akademije da mu dodijeli Nobelovu nagradu za književnost za 2019. “za uticajno djelo koje je jezičkom domišljatošću istražilo periferiju i specifičnost ljudskog iskustva”, predstavlja alarmantno širenje negiranja genocida u segmentima zapadne intelektualne zajednice, stoji u Izvještaju.
Posljednji dio Izvještaja posvećen je preporukama akterima političkog i civilnog društva u Bosni i Hercegovini i inozemstvu o tome kako se najbolje suočiti s pogubnim zlom negiranja genocida, koji opterećuje cijelu globalnu zajednicu. Tako se međunarodnoj zajednici preporučuje educiranje javnosti, zauzimanje stava davanjem prioriteta priznanju genocida kao preduvjetu međunarodne suradnje te onemogućivanje negiranja u međunarodnim odnosima kao i donošenjem i usvajanjem zakona protiv negiranja istoga.
Brojne su države uspješno donijele zakone o zabrani negiranja genocida, uključujući Švicarsku, Sloveniju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Makedoniju, Luksemburg, Latviju i Litvaniju. (…) Zakon koji je prošle godine usvojio belgijski parlament je pohvalan primjer. Proširenjem prethodne zabrane revizionizma holokausta, ovaj novi zakon u Belgiji dodatno inkriminira negiranje genocida u Ruandi i Srebrenici. Sličan zakon koji inkriminira negiranje genocida u Srebrenici također je stupio na snagu prošle godine u Kanadi. Takve konkretne mjere za borbu protiv negiranja treba da služe kao primjer.
Kreatorima politika u Bosni i Hercegovini preporučuje se procesuiranje ratnih zločina i donošenje zakona o negiranju genocida, korištenje javnog utjecaja, osobito političkog i civilnog sektora, u zagovaranju istine o Srebrenici i osudi njegovog negiranja te reforma obrazovanja.
U Bosni i Hercegovini, genocid u Srebrenici se potpuno isključuje iz udžbenika i školskih programa, čime se generacijama mladih onemogućuje pristup informacijama o zločinima koji su nedavno počinjeni u njihovim zajednicama. Segregacija u školama i postojanje alternativnih historijskih nastavnih planova koji isključuju precizne opise o nasilju nad Bošnjacima iz ratnih vremena neke su od najvažnijih prepreka miru i pomirenju u Bosni i Hercegovini.
