Prije otprilike dva mjeseca izašao je dugometražni indijski film Gypsy redatelja Raju Murugana, poznatog po mnogim filmskim ostvarenjima od kojih je najpoznatiji Joker. Iako romske organizacije redovito kritiziraju umjetnost koja u svojim radovima ima naziv Gypsy zbog uvredljivog konteksta kojeg za sobom donosi (kao što je nedavno bio slučaj s američkom psihološkom serijom Gypsy) Muragan se oglušio na takav tip kritike ili ona naprosto nije doprla do njega. Međutim, usprkos redateljevu nekorektnom izražavanju njegova je namjera bila da na pozitivan način prikaže nomadski način života kakvim su Romi živjeli kroz povijest. Štoviše, on kroz prizmu takvog načina života kritizira niz relevantnih društvenih problema, kao što je nasilje između pripadnika različitih država, religija i kasti.
Protagonist filma zove se Gypsy, a u ratu je kao beba izgubio majku muslimanske vjeroispovijesti i oca hinduističke, što simbolizira dugogodišnje nasilne sukobe u Indiji između pripadnika dvaju spomenutih religija te žrtvu koju ljudi pronađeni u tim sukobima podnose. Zbog smrti roditelja othranio ga je stari nomad s kojim je proputovao velike udaljenosti te upoznao ljude različitih ideala i političkih svjetonazora, što ga je potaknulo da uoči proizvoljnost predrasuda, normi, zakona i drugih represivnih mjera koje mnogima onemogućuju dostojanstven i ugodan život.
Zaplet filma događa se u trenutku kada se Gypsy zaljubi u Waheedu, djevojku muslimanske vjeroispovijesti. Spomenuta ga okolnost dovede u sukob s njenim ocem Muthaleefom koji, smatrajući da muškarci moraju odlučivati umjesto žena, predstavlja ideologiju patrijarhata. Međutim, kao i za sve ostale represivne institucije, Gypsy ne mari ni za ovu, pa odlučuje pobjeći sa Waheedom, koja na tom zajedničkom putu upoznaje niz drugih kultura i uživa u slobodi, iz čega se iznova daje iščitati slobodnjački karakter nomadskog načina života koji prepoznaje različitost društava kao konstantu ljudskog iskustva.
Važan simbol u filmu je i Gypsyjeva gitara, odnosno glazba kojom rastapa kruta srca religijskih fanatika i policajaca, a u običnim ljudima rasplamsava plamen pobune protiv režima koji vlada nad njima. Gitara kao takva simbol je rock ‘n’ rolla koji se javlja u kontekstu niza oslobodilačkih pokreta 60-ih i 70-ih godina, kao što su hippie pokret i pokret za građanska prava u SAD-u. Osim gitare, tu je i Gypsyjev vjerni konj Che, koji je dobio ime po poznatom argentinskom revolucionaru Ernestu Che Guevari koji je odigrao važnu ulogu u revoluciji na Kubi. Također, u filmu se na zidovima ističu grafiti kao što su Stop war (Zaustavimo rat) i We want free Kashmir (Želimo slobodan Kashmir), čime Muragan jasno daje do znanja da se radi o političkom filmu.
Idilični život Waheede i Gypsyja biva prekinut nasilnim uličnim nemirima u kojima pripadnici hinduističke vjeroispovijesti napadaju one muslimanske. Kao gledatelji smo suočeni s eksplicitnim scenama silovanja i ubojstava, a Gypsy u zadnji čas spašava Waheedu od iste sudbine. Međutim, u potresnoj sceni rulja benzinom polijeva i pali konja Chea, čime se ističe tendencija da sektaške podjele uništavaju mogućnost za solidarno djelovanje.
Scene nasilnih nemira su iznimno relevantne zbog nedavnih događaja u New Delhiju. Naime, u veljači ove godine u glavnom se je gradu Indije dogodio niz napada hindusa na muslimane. Pedeset troje ljudi je ubijeno, više stotina ranjeno, a ubojstva su uključivala odsijecanja dijelova tijela i spaljivanje.
Iako preispituje proizvoljnost granica, patrijarhata i niza drugih represivnih institucija, ovaj film je ipak ponajviše kritika religija, koje svojim dogmatskim univerzalističkim objašnjenjima svijeta ne dopuštaju postojanje drugačijih shvaćanja, čineći sve druge religije krivovjerjem. To je između ostalog istaknuto i vrlo inteligentnim scenarijem. Recimo, kada Gypsy i njegova nomadska trupa bivaju privedeni jer je Che napao Imama, Gypsy biva upitan: Gypsy na… enna matham, enna jaathi? (Koje religije i kaste su Romi?), a on odgovara, Matham pudikaatha manusha jaathi (Ljudi bez religije), što je igra riječima jer Matham istovremeno znači religija i ludilo, ovisno o kontekstu. Eksplicitniji primjer kritike religije je citiranje Karla Marxa da je religija opijum za narod.
Važan podatak u vezi ovog filma je i da je indijska vlada cenzurirala neke njegove dijelove, na taj način provirivši glavu svojeg represivnog aparata, upravo onog kojeg film kritizira, spriječivši ga u njegovom originalnom obliku. Međutim, redatelj je naknadno objavio cenzurirane dijelove.
Murugan ovim filmskim uratkom nudi uvid u nomadski način života kao superioran naseljeničkom. Nomadi ne mogu gomilati svoje bogatstvo jer bi ga morali stalno nositi sa sobom što im predstavlja teret te ne diskriminiraju ljude zbog različitosti jer su već vidjeli i upoznali čitav niz različitih običaja.
Nedostak filma je svakako neuvjerljiva ljubavna priča. Gypsy i Waheeda tijekom filma gotovo uopće ne komuniciraju već se samo zaljubljeno gledaju. Također, likovi su vrlo plošni, generični i ne razvijaju se. Za kraj, vjerojatno najveći problem je što Muragan u naslovu filma i kao ime glavnog lika koristi pogrdni naziv za Rome.
Međutim, usprkos značajnim nedostacima glumac Jiiva je u ulozi Gypsyja odličan te često drži film na suhom kada radnja počne tonuti, a glazba koju izvodi tijekom filma vrlo je kvalitetno komponirana. Razlog zbog kojeg je film vrlo važno djelo je njegova politička relevenantnost s obzirom na nedavne nerede u Indiji te mu njegova politička nabijenost daje i umjetničku težinu.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.
