Edis Galushi oduvijek je volio kuhati. Za vrijeme studiranja, kada je i imao više vremena, uvijek bi pripremao raznovrsna jela i na taj način jeo svježe pripremljenu hranu. Čak i pripremom najjednostavnijih jela Galushi bi si priuštio nešto što miriše na dom.
Otkako sam završio studije i bacio se u svijet “zauzetih ljudi” prestao sam s pripremanjem jela no sada ponovo kuham i to svaki dan. Predivan je osjećaj biti u kuhinji i svojim rukama pripremiti nešto u čemu se uživati cijela obitelj. Onda pak kada nisam protagonist u kuhinji svakako pomažem u pripremi jela.
Galushi je osim u kuhinji vrlo često protagonist i na kazališnim daskama. Njegovu smo predstavu, koja je izvedena gostovanjem Romskog kazališta iz Prizrena, imali priliku pogledati u Muzeju suvremene umjetnosti prošle godine povodom Svjetskog dana romskog jezika, a stalna putovanja i pretrpan raspored njegova su svakodnevica. Galushi je sudjelovao i na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen izvedbom recitacije pjesme Ja sam Jadvašem. Ipak, ističe kako mu trenutna samoizolacija ne pada teško i da koristi vrijeme za opuštanje i smanjenje vođenja stresnog načina života.
Lijepi trenutci u našoj obitelji su se umnožili. Osim toga, cijela zajednica počela je biti svjesna važnosti održavanja higijene i vođenja brige o samima sebi i ljudima koji nas okružuju. Tek sam sada postao svjestan svojih prehrambenih navika jer prije bi u vrijeme večere jeo doručak, a slijedom toga sam sve ostalo stavljao ispred svog zdravlja. Sada uistinu uživam u novoj rutini.
Galushiju kao i većini ponajviše nedostaje druženje i interakcija s prijateljima i kolegama te kazalište čiji je član od djetinjstva, a koje je na raznim kazališnim festivalima osvojilo brojna priznanja i nagrade.
Kada sve ovo prođe potrudit ću se kavu ispijati smireniji i bez stresa. Također, priroda će biti moj češći prijatelj.
