S više od 12 milijuna ljudi, Sinti i Romi su najveća europska etnička manjina i sveprisutni element kulture i povijesti mnogih naroda. Kako je pozicionirana romska povijest, a kako predstavljena romska kultura u školskom kurikulumu i udžbenicima? Kako su predstavljeni suvremeni izazovi, predrasude i položaj Roma u suvremenom društvu, pitanja su na koja je kroz istraživanje pokušao odgovoriti tim okupljen oko Vijeća Europe, Georg-Eckert Instituta, Romskog fonda za obrazovanje te samostalnih romskih istraživača.
Prema istraživanju Europske unije o manjinama i diskriminaciji otprilike 80 posto ispitanih Roma živi ispod praga rizika od siromaštva svoje zemlje, svaki treći Rom živi u kućanstvu bez tekuće vode, svako treće romsko dijete živi u kućanstvu u kojem je netko odlazio na spavanje gladan barem jedanput u posljednjih mjesec dana, a 50 posto Roma u dobi između 6 i 24 godine ne pohađa školu.
Istraživanje Zastupljenost Roma u europskim kurikulumima i udžbenicima nije se bavilo pitanjem što nastavnici podučavaju u učionicama, obzirom na njihovu slobodu odabira nastavnih materijala, nego planom i programom škola kao i od strane ministarstava odobrenim udžbenicima . Istraživanje je pokazalo da je od ukupno 22 zemlje uključene u analizu njih osam spomenulo Rome u svojim kurikulima za povijest, društvene znanosti i geografiju. Najviše zemalja spominje Rome u kontekstu povijesti dok samo Njemačka i Mađarska to čine i u predmetima društvenih znanosti.
Među zemljama koje ne spominju Rome u školskim udžbenicima jest Bugarska u kojoj Romi čine skoro 10 posto stanovništva, prati je Slovačka sa 9 posto, Srbija sa 8.2 posto i Albanija s 3.6 posto od ukupne populacije. Od država Jugoistočne Europe Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Kosovo referiraju se na Rome u predmetu povijesti. Francuska i Njemačka su pak jedine zemlje Zapadne Europe koje su uključile Rome u svoj školski kirukulum, a Španjolska je jedina zemlja Južne Europe koja je obrađivala romske teme nekoliko puta u nastavnim materijalima.
Najpozitivniji rezultati tijekom istraživanja pronađeni su u njemačkom obrazovnom sustavu. Iako Romi čine 0,13 posto populacije u Njemačkoj, to je zemlja u kojoj u 11 od 16 saveznih pokrajina učenici imaju priliku učiti o Romima na satu povijesti i/ili društvenih znanosti, što je također rezultat povijesnih razloga i progona za vrijeme Drugog svjetskog rata. S druge strane, u Austriji je broj Roma tri puta veći nego u Njemačkoj, ali su nevidljivi u školskim udžbenicima.
Tako učenici na satu povijesti u Njemačkoj osim o stradanju i progonu Roma za vrijeme Trećeg Reicha mogu učiti i o Sintu Johannu Trollmannu Rukeliju, nacionalnom boksačkom šampionu koji 1933. osvaja naslov njemačkog boksačkog prvaka u poluteškoj kategoriji i nekoliko godina iza toga biva uhićen i odveden u koncentracijski logor Neuengamme gdje umire, ali i o preživjelim ženama kao što su Asta Fadler i Christine Winterstein.
Kako je predstavljana romska kultura?
U većini slučajeva stereotipno kao što je primjer sa poljskim udžbenicima za povijest u kojem su Romi opisani kao Gypsy, bez vlastite zemlje, koji vole pjevati i plesati, a u Rumunjskoj s prikazima slika načina života romskih žena u tradicionalnoj odjeći i karavanama, koje prati izjava da su Romi zadržali svoj tradicionalan način života, koji je sličan onome iz 19. stoljeća.
Kako je predstavljen romski doprinos europskoj nacionalnoj kulturi i društvu?
U mađarskim udžbenicima učenici uče o poznatom romskom boksaču Laszlu Pappu, boksaču, trostrukom pobjedniku Olimpijskih igara, ali i o sastavu koji čini 100 violinista. Navedeni primjeri čine iznimku jer je u većini udžbenika ne navodi se romski doprinos europskoj društvenoj sceni. U konačnici, nekoliko udžbenika iz Njemačke i Poljske kritički obrađuju pojmove „Gypsy“, „Zigeuner“, „Tsigane“ ili „Cigany“ i raspravljaju porijeklo njihove uporabe.
U devetnaest hrvatskih udžbenika Romi spomenuti četrdeset i sedam puta
Za analizu hrvatskih udžbenika bio je zadužen Benjamin Ignac, koji se trenutno nalazi na studiju javne politike na Sveučilištu Oxford, a koji je za potrebe istraživanja pročitao preko pedesetak udžbenika za osnovnu i srednju školu i to iz predmeta povijesti, zemljopisa odnosno geografije, sociologije i politike i gospodarstva.
U Hrvatskoj se Romi spominju ponajviše u 8. razredu osnovne i 4. razredu srednje škole kada se obrađuje suvremena hrvatska povijest i to kroz teme Nezavisne Države Hrvatske, ustaškog režima, progona i stradanja. To naravno ima smisla jer je riječ o nezanemarivom dijelu naše povijesti pa tako neki udžbenici idu u detalje kroz rubrike ‘Jeste li znali?’ ili ‘Kutak za znatiželjne’ kroz koje je cijela stranica posvećena Romima i stradalima što se može pronaći u udžbenicima povijesti. Također, spominju se i u kontekstu demografske strukture Hrvatske kao jedna od nacionalnih manjina, ali u udžbenicima zemljopisa i geografije. Nekoliko udžbenika geografije i društvenih znanosti obrađuju temu suvremenih izazova s kojima se suočavaju Romi kao marginalizirana manjina.
Od četrdeset i sedam spominjanja Roma u udžbenicima, većina njih, dvadeset i šest, su uglavnom kratke reference o Romima, dok je samo njih pet ušlo u analizu određene teme kroz čitav paragraf. Romi su također prikazani na šest fotografija, spomenuti u pet tablica i grafova, tri puta u sažetcima udžbenika te dva puta u rubrikama zanimljivosti.
Ako se površinski računa jedan posto udžbenika posvećen je Romima.
Ignac vjeruje da je kurikularna reforma kreirana u dobroj namjeri no da je potrebno obrađivati kulturne različitosti kao nešto pozitivno u društvu kao i u razredima s većinom učenika romske nacionalnosti istima pružiti više mogućnosti o učenju vlastite povijesti.
Vjerujem da bi nastavnici kao konačni kreatori nastavnog sata trebali ispuniti praznine školskog programa i vlastitim naporima pružiti učenicima priliku da nauče nešto više o samima sebi.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.
