Obrazovanje Roma vrlo je važna tema. Kada se govori o diskriminaciji Roma obično je obrazovanje jedan od triju velikih stupova koji drže zid njihove izolacije. Druga dva su nezaposlenost i netrpeljivost. Ovaj će tekst biti usredotočen na visoko obrazovanje u Hrvatskoj jer ono Romima pruža mogućnost za obnašanje značajnih funkcija pomoću kojih mogu mijenjati svoju situaciju na visokoj razini. Međutim, kako bi objasnio razloge zašto je visoko obrazovanje Roma u Hrvatskoj u stanju u kakvom jest, tekst će mjestimično problematizirati i predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje te niz drugih aspekata.
U Hrvatskoj se je akademske godine 2008./2009 godine, od 9463 deklariranih, samo jedanestero Romkinja i Roma školovalo u visokom školstvu. Razloga za to je mnogo; ekonomska situacija roditelja, tradicija, diskriminacija vršnjaka, neprilagođeno obrazovanje, itd. Međutim, akademske godine 2013./2014. dodijeljeno je 23 stipendije studentima Romima, 2014./2015. 20, 2017./2018. 18, 2018./2019. 25, a ove je akademske godine čak 27 Roma osvojilo državnu studentsku stipendiju. S druge strane, potrebno je naglasiti da se stvaran broj Roma koji su uključeni u visoko obrazovanje ne zna jer se ne izjašnjavaju svi kao pripadnici romske manjine zbog društvene stigme koju za sobom nosi ta etnička pripadnost. To dovodi do još većeg jaza jer asimilirani Romi, odnosno oni koji se ne identificiraju Romi, bivaju obrazovani, a oni koji se tako identificiraju, ne. U tom kontekstu, zbog rasne diskriminacije, biti Rom počinje značiti biti neobrazovan.
Razlog porastu broja Roma u visokom obrazovanju je europski projekt Desetljeće za uključivanje Roma, koji je započeo 2005. godine, a u kojem je Hrvatska jedna od osam zemalja osnivačica. Cilj projekta bilo je poboljšanje života Roma te pomaganje u integraciji u šire društvo. Projekt je imao mnogo ciljeva, a jedan od njih se odnosio na poboljšanje odgoja i obrazovanja. Kod obrazovnih se planova radilo na uvođenju romskih nastavnika u učionice, dijeljenju besplatnih udžbenika, uključivanju roditelja u odgoj i obrazovanje, uvođenju besplatnog smještaja u đačke i studentske domove te mjerama za sprječavanje prekida školovanja. Također, naglašavalo se osposobljavanje učitelja za rad s Romima i reforma kurikuluma u kontekstu uvođenja nastave na romskom jeziku te poticanja međusobnog uvažavanja i antidiskriminacije.
Upravo je Desetljeće za uključivanje Roma zaslužno je za provedbu dvadeset osam stipendija godišnje kojima pomaže Romima u visokom obrazovanju, no situacija, nakon početnog napretka, već duže vremena stagnira. Naime, kao što je već napomenuto, akademsku godinu 2019./2020. obilježava dvadeset sedam romskih studenata stipendista, iz čega se očituje da srž problema nije riješen.
Kako bi se više Roma prijavljivalo na fakultete potrebno je uvidjeti kako funkcionira predškolsko, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje Roma jer bez kvalitetnih prethodnih obrazovnih stupnjeva visokoškolsko obrazovanje nije moguće. Što se predškolskih pograma tiče, u 2013./2014. pedagoškoj godini bilo je uključeno 769 djece, 2015./2016. 1026, 2016./2017. 1118, a početkom 2017./2018. pedagoške godine 1020 djece. Što se srednje škole tiče, u školskoj godini 2013./2014. školu je pohađalo 588 romskih učenika, 2015./2016. bilo ih je upisano 746, a 2016./2017. upisano je 820 romskih učenika. Međutim, školske godine 2017./2018. događa se pad na 805 učenika. Dakle, predškolski i srednjoškolski programi za uključivanje Roma imali su pozitivan učinak te se, kao i sa onim visokoškolskim, u početku događao napredak, ali se u zadnjih nekoliko godina uočava stagnacija.
Iz navedenog je očito da se problem visokoškolskog obrazovanja Roma ne može riješiti fokusiranjem samo na obrazovanje, već je nepravda koja zahvaća Rome mnogo dublja. Naime, iako nije riječ o Hrvatskoj nego o Sloveniji, sljedeći nam primjer mnogo toga objašnjava:
Ispitanik Matjaž Hudorovac, predstavnik romskih skupina u Gradskom vijeću grada Metlike u Sloveniji, istaknuo je kako je poznavao jednu djevojčicu iz naselja koja je bila 7. razred i imala dobre ocjene, ali je usprkos tome odustala od školovanja. Kada joj je savjetovao da nastavi jer će možda postati frizerka ili trgovkinja, ona mu je odgovorila: daj mi reci tko će u trgovini od Ciganke primiti kruh?.
Iz spomenutog se ističe da je problem obrazovanja Roma, kako je naglašeno na početku, samo jedan od stupova u zidu koji izolira Rome od ostatka stanovništva, a tu su i rasistička diskriminacija i nezaposlenost. Sva tri velika stupa podupiru jedan drugoga, a tu je i niz manjih, kao što su loši stambeni uvjeti, udaljenost od škola i poslovnih mjesta i sklonost bolesti.
U zagrebačkom naselju Kozari Bok provedeno je istraživanje o integriranosti Roma s ostatkom stanovništva koje je došlo do zaključka da je integracija samo formalna. Kao najveći problemi izdvojili su se slabi socioekonomski status, predrasude prema Romima te neobrazovanost roditelja. Dakle upravo ta tri stupa.
Specifične razloge zašto je tomu tako iznosi Ramiza Memedi, voditeljica ženske romske Udruge Bolja budućnost, u svojem radu “Obrazovanje Roma”. Naime, Memedi je napravila veliko ispitivanje Romkinja i Roma u šest različitih županija, koje je uključivalo i razloge zašto odustaju od obrazovanja. Romkinje su kao glavne razloge istaknule potrebu za pomaganjem u kući i lošu financijsku situaciju u obitelji, a Romi su istaknuli da su htjeli početi sami zarađivati jer im je, kao i Romkinjama, obitelj bila u lošoj financijskoj situaciji.
U radu se zatim postavljaju pitanja Romkinjama i Romima o načinima kako poboljšati situaciju Roma u obrazovanju, te se predlažu mjere poput besplatnih udžbenika, užina, javnog prijevoza itd. Odgovori Romkinja i Roma na te prijedloge uglavnom potvrđuju potrebe za tim mjerama, no sve bi one bile nepotrebne kada bi roditelji bili zaposleni i dobro plaćeni. Primjerice, stopa plaćenog posla za Rome između 20. i 64. godine, uključujući samozapošljavanje, povremeni rad i rad u prethodna četiri tjedna u Republici Hrvatskoj je 10% dok je prosjek drugih država članica Europske unije 30%. Također, čak 50% ispitanih Roma u Republici Hrvatskoj potvrdilo diskriminaciju prilikom traženja posla u posljednjih 5 godina (prosjek EU prema istom izvoru iznosi 40%).
Dakle, obrazovanje Roma potrebno je promatrati iz više perspektiva. Besplatno obrazovanje je iznimno pozitivna stvar, ali nedovoljna ako su Romi nakon obrazovanja diskriminirani na radnom mjestu ili ako moraju prekinuti s obrazovanjem kako bi donijeli kruh na stol svoje obitelji. Visoko obrazovanje je za privilegirane ljude, one koji imaju sređenu financijsku situaciju i koje se ne diskriminira pri svakom koraku te ako želimo uključiti Rome u društvo moramo rješavati nepravdu koja ih zahvaća iz više perspektiva.
Akcijski plan za provedbu nacionalne strategije za uključivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020. godine i ove je godine predstavilo je plan za tu svrhu, u kojem se problematiziraju izostanak obrazovanja, nezaposlenost i diskriminacija. Međutim, nezaposlenost se uglavnom pokušava rješiti individualnim i motivacijskim savjetovanjima, grupnim informiranjima i radionicama za aktivno traženje posla, a ne nekim efikasnijim mjerama poput poticaja poslodavcima za zapošljavanje Roma ili poreznim olakšicama za romske obrte i firme. Informiranje i motiviranje Roma o tržištu koje ih diskriminira je besmisleno.
Što se diskriminacije tiče, redovito pozitivno prikazivanje Roma, njihovih uspjeha i problema, u novinama, filmovima, serijama, radio i tv emisijima puno bi pomoglo pri normalizaciji romske manjine, a izgradnja stanova u dijelovima gradova gdje je lakše otići u školu ili pronaći posao također. Uz to, dakako, potrebno je poticati besplatno obrazovanje, uključivati romske učitelje u rad s romskom djecom, razgovarati s roditeljima i slično. Također, postoji tu i niz drugih problema kao što su bolesti, diskriminacija žena, rana udaja, nasilje, izostanak javnog prijevoza itd., što iziskuje promišljanje te aktivan, pametan, kreativan i altruistični politički angažman.
Visokoškolsko obrazovanje donosi moć utjecaja i promjene, a izostanak Roma u njemu znači izostanak interesa o poboljšanju romske situacije. Zato je potrebno organizirati politički pokret koji bi pomogao Romima zahvativši same temelje stupova diskriminacije i srušio zid izolacije. Zatim, kada Romkinje magistre i Romi magistri postanu uobičajena pojava, Romkinje i Romi moći će sami mijenjati situaciju u kojoj se nalaze.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije.
