Deset godina od nikad provedene presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Sejdić-Finci”

0
39
Foto: bljesak.info

Dana 22. prosinca 2009. godine Europski sud za ljudska prava donio je presudu po tužbi koju su protiv Bosne i Hercegovine (BiH) podnijeli njeni državljani Dervo Sejdić i Jakob Finci. Europski sud je presudio da su Sejdić i Finci diskriminirani jer im je kao pripadnicima romske odnosno židovske nacionalne manjine uskraćeno pravo kandidiranja za člana Predsjedništva BiH i za zastupnika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Presudom je utvrđeno kako je Ustav BiH diskriminirajući jer se za mjesto u Predsjedništvu mogu natjecati samo pripadnici Hrvata, Muslimana i Srba, a ne i pripadnici nacionalnih manjina. Sud je također, zaključio da je diskriminatornim odredbama Izbornog zakona, BiH prekršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima te državu obvezao da izmijeni Zakon i Ustav. Vlasti presudu do danas nisu provele iako su to morale učiniti u roku od najviše dvije godine. U međuvremenu, Tužiteljstvo BiH pokrenulo je istragu kojom želi utvrditi odgovornost zbog neprovođenja presude.

Iako se nominalno sve političke snage u BiH zalažu za približavanje Europskoj uniji i žale se zbog sporosti i prepreka za ulazak u članstvo, prošlo je cijelo desetljeće u kojem vlasti BiH nisu bile u stanju provesti presudu u ovom slučaju, a upravo je to jedan od zahtjeva EU. Kako prenose bosanskohercegovački mediji, Vijeće Europe u svom priopćenju konstatira da usprkos uloženim naporima, potrebne reforme u BiH nisu usvojene. Odbor ministara Vijeća Europe situaciju je okarakterizirao kao očito kršenje bezuvjetnih obaveza Bosne i Hercegovine prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, a time i njenih obaveza kao države članice Vijeća Europe te naglasio kako se uskoro očekuje nastavak političkih i pravnih procesa.

U međuvremenu je Europski sud za ljudska prava donio još tri slične presude koje su potvrdile kako su građani BiH dodatno diskriminirani u izbornom procesu ukoliko se ne izjašnjavaju kao pripadnici određene etničke skupine ili im se pravo da budu birani ograničava temeljem prebivališta u jednom od dva entiteta.

U izjavi za javnost, koju je prenijela FACE HD TV, Željko Komšić, predsjednik Predsjedništva BiH ističe kako je Europski sud svojim presudama jasno tražio uspostavu stvarnog demokratskog uređenja i sustava koji će svakom građaninu omogućiti pravo da bude biran na bilo koju dužnost. Nažalost, nakon deset godina od donošenja presude Sejdić-Finci, Bosna i Hercegovina kroz svoje zakonodavne organe vlasti nije uspjela implementirati ovu presudu i druge vezane presude Europskog suda za ljudska prava. Ako pri tome uzmemo u obzir da je diskriminacija na etničkoj osnovi izvedenica rasne diskriminacije, kako je to utvrđeno u presudi Sejdić-Finci, onda se svi zajedno trebamo zapitati u kakvoj to zemlji živimo.

Foto: etrafika.net

Dervo Sejdić u izjavama za medije naglašava kako je sramota da se iz godine u godinu u BiH obilježava neslavna obljetnica neprovođenja jedne presude Europskog suda za ljudska prava te kako je nužan politički pritisak na one koji njeno provođenje opstruiraju. Mogu se samo nadati kako će u nekom idućem mandatu u Predsjedništvu BiH biti netko tko će biti građanin i zajedno s Komšićem predstavljati sve ljude u BiH bez obzira na etničku pripadnost, rekao je Sejdić.

Jakob Finci objašnjava kako u BiH sigurno ima i većih problema od provedbe jedne presude, ali kako se ipak radi o presudi Europskog suda čiji dodatni značaj proizlazi iz činjenice da njeno neprovođenje zaustavlja BiH na europskom putu. EU ne može primiti u članstvo kandidata koji ne poštuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima, upozorio je Finci i dodao kako je neugodno biti Bosanac u susretima s bilo kim iz Bruxellesa gdje je BiH postala notorna po kršenju ljudskih prava svojih građana.

U Bosni i Hercegovini osim tri konstitutivna naroda živi 17 nacionalnih manjina: Albanci, Crnogorci, Česi, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci, Talijani, Ukrajinci i Židovi, a koje su u Ustavu BiH definirane kao “ostali”. Parlamentarna skupština BiH usvojila je 2003. godine Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina kojim se štiti njihova prava i ravnopravnost, ali je i dalje evidentno da manjine nemaju sva prava kao i konstitutivni narodi, ali imaju sve obaveze, a uloga Vijeća nacionalnih manjina samo je savjetodavna.

Prava nacionalnih manjina u BiH krše se na svakom koraku. Većina ima problema pri zapošljavanju u državnim institucijama, jer prioritet imaju konstitutivni narodi. Manjine nisu ni u organima odlučivanja. Unutar obrazovnog sistema u BiH manjine nemaju pravo učiti maternji jezik, povijest i kulturu, kaže Dervo Sejdić, voditelj za pitanja Roma u Misiji OESS-a u BiH te bivši predstavnik Roma u Vijeću nacionalnih manjina BiH.

Kao jedan od glavnih promotora izgradnje građanskog društva te pružanja pomoći u osiguranju trajnog mira, u BiH je prisutna Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS).  Ona surađuje i s organizacijama i udrugama nacionalnih manjina, radi na izgradnji i povećanju njihovog kapaciteta te na razvitku mreža među organizacijama, a s ciljem zaštite prava pripadnika nacionalnih manjina. U promicanju i provođenju političkih, ekonomskih i društvenih aktivnosti prisutna je na svim razinama vlasti, od lokalne zajednice i općina do državne razine.

Kako se navodi u publikaciji “Nacionalne manjine u BiH” koju je objavila Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, Misija OESS-a u BiH provodila je mnoge ciljane projekte, primjerice projekt pod nazivom “Lokalno je primarno”, a koji se provodio u okviru inicijative za izgradnju inkluzivne demokracije na lokalnoj razini, a uključivao je rad s lokalnim zajednicama na poticanju njihova stalnog sudjelovanja u radu lokalnih tijela vlasti. Ovim programom nastojalo se potaknuti ruralne zajednice, mladež, žene, pripadnike manjina, povratnike i druge populacijske skupine do kojih je teže doprijeti, na veću aktivnost u korist svojih zajednica te na razvoj dijaloga. Također, jedna od organiziranih aktivnosti Misije, u okviru reforme nastavnih planova i programa, bila je usmjerena na izradu priručnika za učenike i vodiča za nastavnike o kulturi, baštini, podrijetlu i tradiciji nacionalnih manjina u BiH. Provedbom projekta “Kaleidoscop” Misija OESS-a je željela pomoći mladim ljudima da bolje razumiju pripadnike nacionalnih manjina predstavljajući “ostale” kao dio svakodnevnog društvenog života, a u projekt su se uključile stotine škola iz cijele BiH.

Poseban fokus Misija stavlja na Rome kao najveću (prema službenim procjenama u BiH živi između 25 000 i 50 000 Roma) i najmarginaliziraniju nacionalnu manjinsku skupinu u BiH. Oni se u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini suočavaju s nizom poteškoća pri realiziranju temeljnih ljudskih prava, primjerice prava na dostupnost socijalne i zdravstvene zaštite, prava na obrazovanje, na zapošljavanje, prava vezana uz privatno vlasništvo i druga. Prema istraživanju koja je objavio UNICEF (“Položaj romske djece i porodica u Bosni i Hercegovini”)  između Roma i većinskog stanovništva značajan je jaz u smislu stambenog zbrinjavanja, zapošljavana, obrazovanja i zdravstvene zaštite. Ključni pokazatelji, primjerice za romsku djecu govore da je kod romske djece tri puta veća vjerojatnost da će živjeti u siromaštvu nego kod njihovih susjeda, pet puta je vjerojatnije da će biti pothranjeni, dvostruko više su skloni zaostajanju u rastu, a stopa upisa u osnovnu školu kod njih je za trećinu manja nego kod većinskog stanovništva.

Foto: bljesak.info

Nakon što je identificirala prepreke za uključivanje Roma u društvene sustave, Misija OESS-a je krenula s radom na poboljšanju njihovog pristupa državnim i drugim institucijama koje se u BiH bave zaštitom ljudskih prava. Primjerice, još 2004. godine izradila je Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih manjina u BiH, a potpisali su ga svi ministri obrazovanja BiH. Taj Plan revidiran je 2010. godine za obrazovne potrebe Roma, a usvojilo ga je Vijeće ministara BiH. Njime se želio omogućiti jednak pristup kvalitetnom obrazovanju (u predškolama, osnovnim i srednjim školama te u ustanovama za visoki stupanj obrazovanja) ovoj marginaliziranoj skupini djece, kako bi mogli usvojiti znanje neophodno za buduću integraciju u društvo.

Dervo Sejdić, koji je voditelj za pitanja Roma u Misiji OESS-a u BiH ističe kako položaj Roma u BiH i nadalje nije na očekivanoj razini, a implementacija strateških dokumenata i javnih politika namijenjenih za razvoj romske zajednice ide jako sporo. Dodao je kako je po pitanju stambenog zbrinjavanja Roma učinjeno najviše, ali to ne znači da na tom polju više ne treba raditi. Po pitanju obrazovanja djece također je, s jedne strane povećan broj upisa romske djece u osnovne škole, ali je s druge strane povećan postotak njihovog napuštanja redovnog obrazovanja te Sejdić zaključuje kako se nedovoljno kvalitetno provodi Akcijski plan o obrazovnim potrebama Roma.

Općenito, aktivnije sudjelovanje nacionalnih manjina u društvenom i političkom životu BiH značilo bi ravnopravniju zastupljenost interesa svih dijelova građanstva u procesu odlučivanja i upravljanja državom. Da bi to bilo moguće potrebno je konstantno upoznavati javnost, posebice mlađe generacije, da je Bosna i Hercegovina država na čijem teritoriju osim Hrvata, Bošnjaka i Srba žive i drugi narodi koji imaju svoj udio u njenom povijesnom i kulturnom bogatstvu.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime