Dr. Ismael Cortés Gómez teoretičar je kulture i filozof. Biografiju u nastavku teksta donosimo sa službene stranice Europskog romskog instituta za umjetnost i kulturu (engleski: The European Roma Institute for Arts and Culture, ERIAC). Studirao je književnost, antropologiju i filozofiju na Sveučilištu u Granadi gdje je i magistrirao. Obrazovanje je nastavio na UNESCO-voj Katedri za filozofiju (eng. UNESCO Chair of Philosophy), a za svoj doktorat Sukobi i razvojne studije dobio je međunarodnu nagradu. U svojim istraživanjima najčešće se fokusira na međuodnos zakona, kulture i politike, analizirajući kako ideologije stvaraju institucionalne norme i akcijske programe. Tijekom svoje akademske karijere bio je gostujući istraživač u Školi teorije kritike u Nottinghamu, na Institutu za istraživanje mira i sukoba Sveučilišta u Granadi i na Institutu za ljudska prava “Bartolomé de las Casas” u Madridu. Od 2016. do 2018. godine radio je kao politički analitičar za Zakladu Otvoreno društvo (engleski: Open Society Foundations, OSF) u uredu u Budimpešti i Bruxellesu. Surađuje s različitim medijima na nacionalnoj i europskoj razini, a među kojima se nalaze HuffPost, Le Monde Diplomatique, Euractiv i El País. Kao aktivist uglavnom se fokusira na kulturna i politička prava manjina. Kombinacija istraživačkog i aktivističkog rada na područjima političkih i kulturnih prava omogućila mu je sudjelovanje na različitim projektima diljem Europe.
Španjolski portal DIARIO DE AVISOS prenosi kako su izbori u travnju 2019. godine u Španjolskoj bili su povijesni događaj za romski narod. Četvorica njihovih predstavnika postala su zastupnici. Nakon ponovljenih izbora u studenom ove godine njih su trojica uspjela zadržati svoje zastupničko mjesto u španjolskom parlamentu. Jedan od njih bio je upravo Ismael Cortés (1985, Granada) koji je na izborima sudjelovao kao kandidat političke stranke Ujedinjeni možemo (španjolski: Unidas Podemos).
Ovog mjeseca sudjelovao je i na Međunarodnoj konferenciji Strategije protiv anticiganizma koja se održala u gradu Santa Cruz de Tenerife u muzeju Prostor umjetnosti Tenerifa (Tenerife Espacio de las Artes – TEA), a koju je organizirala Društveno kulturna udruga Roma Karipen (Asociación Sociocultural Gitana Karipen).
Članovi redakcije portala DIARIO DE AVISOS razgovarali su s njim o romskom narodu za koji je došao trenutak da povisi svoj glas pa u nastavku saznajte na koje se mjere Ismael Cortés planira fokusirati za vrijeme svog mandata, a u svrhu promicanja vidljivosti romskog naroda.
Otkako je Juan de Dios Ramírez Heredia bio izabran za zastupnika u prvom sazivu španjolskog parlamenta, i nakon njegovog skoka u Europu kao europarlamentarca, u donjem domu više nije bilo predstavnika romskog naroda. U prethodnom sazivu bilo je četiri zastupnika. Trenutno, predstavnik PP-a [Partido Popular] ostao je izostavljen, ali ostala smo nas tri zastupnika i to označava povijesni trenutak promjene u percepciji građanstva prema Romima – kazao je Ismael Cortés.
Romski narod vrlo je prisutan u Španjolskoj i različite organizacije govore o potrebi da on postane vidljiv. Ismael Cortés naglašava da su vidljivi samo negativni aspekti, posebno “zahvaljujući” ulozi medija, ali napominje da su za to zaslužne i političke uprave koje Rome prezentiraju kao ekonomski problem te govore o njima većinom u kontekstu nekog zločina i siromaštva. Međutim, nevidljivi su pozitivni primjeri ljudi koji svojim radom doprinose društvu: Nevidljiv je onaj drugi dio romske populacije koji aktivno doprinosi socijalnom, kulturnom i političkom razvoju teritorija na kojima živimo, govori Ismael.
Mnogo se govori i o socijalnoj integraciji Roma te o tome na koji način ih zadržati u sustavu socijalne skrbi, ali opet ne o njihovim ambicijama i postignućima. Gospodin Cortés smatra kako je aktivno sudjelovanje i integracija romskog stanovništva najviše potrebna upravo unutar društvenih spektara koji doprinose izgradnji društva u kojem živimo. Navodi primjer integracije afričkoameričkog stanovništva 70-ih i 80-ih godina u SAD-u, a gdje se nije samo radilo o programima usmjerenim k ublažavanju problema marginalizacije i siromaštva, već i o uključivanju u različite društvene segmente, primjerice kinematografiju, sport, kulturu i drugo.
U promicanju vidljivosti romskog naroda dvije mjere smatra temeljnima. Prije svega: Prvo je produbiti trenutačno zakonodavstvo o ravnopravnosti i nediskriminaciji, a to znači promicati stvarnu jednakost romskog naroda unutar zdravstva, obrazovanja i rada. Druga je, kako kaže, inovativna mjera – osnovati komisiju za istinu i povijesno pamćenje romskog naroda, a što uključuje pozitivne i negativne aspekte, kako ih Cortes naziva svjetla i sjene iz romske povijesti. Nužno je da se zna za sve progone i protjerivanja koji su počeli s prvom pragmatikom katoličkih monarha 1499. godine, sve do zakona Francisca Franca kojima su se legalizirali progoni i kriminal. Pa dodaje: Paralelno s tim, potrebno je na pozitivan način obnoviti sve kulturne, socijalne i jezične aspekte koje je romsko stanovništvo imalo na teritorijima na kojima su živjeli s ostatkom društva.
S diskriminacijom, kaže, osobno se nije često susretao, ali često je nailazio na nepravdu kao produkt razlike među društvenim slojevima: Postoje stupnjevi diskriminacije, neki više vidljivi od ostalih. U mojem slučaju, diskriminacija s kojom sam se izravno susreo nije bila tako česta, međutim postoje strukturne barijere s kojima sam se više puta susretao. Pa nastavlja: Kada se u nekoj situaciji nađeš ranjiv, kada imaš manje moći od osobe koja na tebe vrši pritisak, u prvom je trenutku teško odreagirati i šutnja je najčešći odgovor. Dok razmišljaš o onome što ti se događa i o onim strukturnim barijerama koje usporavaju tvoj osobni razvoj, razrađuješ kratke odgovore i počinješ pisati u medijima, artikulirati s civilnim društvom, sudjelovati u politici, ukratko činiš svoju situaciju vidljivom. Kao primjer navodi feminističke skupine koje društvene nepravde nastoje učiniti vidljivima u svrhu promicanja prava žena.
Odrediti početak diskriminacije i odbijanja, kaže gospodin Cortés, vrlo je kompleksno. Podrijetlo antisemitizma također je teško pronaći u određenoj točki u vremenu, a isto je i s anticiganizmom – ne postoji neki konkretan povijesni događaj koji bi označio početak ove pojave. To je povijesni repertoar, sukcesivni lanac zakona, izreka i antiromskih govora, kazuje Cortés.
U Španjolskoj se u posljednje vrijeme mnogo govori i o tome da pripadnici romskog naroda trebaju napraviti korak naprijed te postati protagonisti svojih života, odnosno i sami se zauzeti za sebe i ustrajati u svojim zahtjevima. Gospodin Cortés komentirao je to ovako: Potrebno je to napraviti i zato ono što prvo moramo učiniti jest ‘razbiti’ šutnju. Govori da je romski narod oduvijek bio miroljubiv narod i to je zabilježeno u mnogim situacijama tijekom povijesti, ali naglašava: biti miran ne znači biti šutljiv i dosad smo previše šutjeli.
Jedna posljedica šutnje o kojoj govori Ismael Cortés je i to da većina ljudi ne zna za progone Roma tijekom povijesti pa ni za one koji su se dogodili u Španjolskoj. Isto tako, većina ljudi, uključujući i one s višim obrazovanjem te one na katedrama za društvene ili humanističke znanosti, gotovo uopće ne poznaje opsežnu povijest Roma u Španjolskoj. Pravo romskog naroda je da se o njemu zna istina, a baš je to jedan od ključnih razloga zbog kojeg gospodin Cortés planira osnovati komisiju za pamćenje istine. Problem dodatno pojašnjava: U obrazovnim programima ni na jednom se stupnju ne proučava prisutnost Roma u Španjolskoj u različitim epohama, njihov doprinos, mračna razdoblja njihove povijesti, trenutačne epizode diskriminacije i segregacije. Ogromna je sjena bačena na romsku stvarnost koja naše postojanje čini nevidljivim.
Za kraj, prokomentirao je stvarnost Roma na Kanarskim otocima i savjetovao Vladu što im je činiti: Uspio sam razgovarati s kolegama iz udruge Karipen i pročitao sam neke informacije. Znam da na Kanarskim otocima ima siromaštva i susreću se s poteškoćama u pristupu osnovnim pravima poput stanovanja. Potaknuo bih Vladu Kanarskih otoka da napravi sveobuhvatnije izvješće o romskom stanovništvu jer bez točnih podataka nema ispravnih politika.
