Biti glazbenik znači svakodnevno istraživanje, vježbanje i slušanje raznih stilova glazbe. Vrlo često čujem pitanje: Dobro sviraš, ali što još radiš?, započeo je naš razgovor Mirsad Dalipi, glazbenik koji je zajedno s grupom Amala pod vodstvom skladatelja i basista Imera Traje Brizanija nastupao povodom Svjetskog dana romskog jezika.
Već tri desetljeća Brizani oblikuje slovensku glazbenu scenu, otkad je osnovao bend Amala koji je tradicionalnu romsku glazbu povezao s jazzom te elementima funka i latino glazbe. Bend je surađivao sa Slovenskim simfonijskim orkestrom te Big Band orkestrom Radiotelevizije Slovenija, a prvi objavljeni glazbeni album zvao se Suita Romani.
Imera Brizanija prije svega cijenim zato što je odličan glazbenik koji je odlučio raditi ono što voli i u čemu je dobar. Vrsta glazbe koju izvodi je težak kruh, a da bi od toga živio moraš biti strpljiv i imati podršku obitelji.
Dalipi je po prvi puta s grupom Amala nastupao u Sloveniji te je nakon toga pozvan da se pridruži koncertu u Muzeju suvremene umjetnosti na obilježavanju Svjetskog dana romskog jezika. Dva umjetnika su brzo nakon upoznavanja shvatili da imaju puno zajedničkih prijatelja i kolega, obzirom da obojica dolaze iz svijeta glazbe i s Kosova.
Dalipi u nevladinoj udruzi Status M promovira odgovorno ponašanje s ciljem izgradnje društva i okoline koja je nenasilna, inkluzivna i rodno ravnopravna, edukator je u raznim programima, a onaj koji provode u hrvatskim kaznionicama s (budućim) očevima navodi kao najznačajniji. Uz to, jedan je od najhvaljenijih bubnjara u Hrvatskoj, svira bubnjeve u bendu Ede Maajke te u bendu Gipsy Groove koji je osnovao 2011. godine. Bend je izdao dva albuma na kojima se nalaze pjesme poput Pira Mange, Hederlezi i Gipsy Blues. Uz to, Dalipi je samouk bubnjar, nije imao priliku ići u glazbenu školu, a nastup u Muzeju navodi posve drugačijim od svih svirki dosad, jer je svirao pred svojim sunarodnjacima.
Gipsy Groove izvodi kombinaciju reggae, ska, drum ‘n’ bass i elektronske glazbe i moramo se složiti da je to nešto drugačije od glazbe koja se stereotipno veže uz romske glazbenike. Imamo tekstove i na engleskom jeziku, puno putujemo i moramo biti otvoreni za širu publiku.
Jednako kao i Dalipi, tako i Brizanijeva djela uvijek otkrivaju nepogrešive tragove bogate romske glazbene tradicije, a da je glazba dugo prisutna u njegovoj obitelj primjer je i knjiga pod naslovom Uka Brizani: Glazbeni genij. Život i djelo moga oca (Uka Brizani: Glasbeni genij. Življenje in delo mojega očeta) koju je Brizani predstavio ove godine u rujnu u izdanju Celjske Mohorjeve družbe.
Bio sam jako mlad kad sam sa svojim prijateljem Fikrush Prokuplom počeo svirati trubu. Kao svaki početak i naš je bio vrlo težak. Na našim usnama mogli su se vidjeti tragovi plavog prstena, koji bi nastali od piska trube, riječi su Uke Brizanija o počecima karijere.
Kako i sam naslov kaže, autor je knjigu posvetio ocu koji je svojim glazbenim stvaralaštvom obogatio kulturnu baštinu bivše Jugoslavije, ali i šire međunarodne glazbene scene.
Oduševljen sam događanjima u Zagrebu povodom Svjetskog dana romskog jezika. Uživao sam u koncertu, bilo je lijepo vidjeti puno gledalište, a posebno sam sretan što je među publikom bio veliki broj mojih sunarodnjaka Roma. Uvijek ističem značajnu ulogu obrazovanja za društvo, jer obrazovni kadar doprinosi napretku zajednice. Važno je da se Romi ne srame svojeg porijekla te da, posebice nakon stjecanja određenog zvanja, i dalje s ponosom ističu da su Romi. U svijetu je bilo dosta poznatih i slavnih Roma i među znanstvenicima i među umjetnicima, koji su skrivali da su Romi, a svojim ugledom mogli su značajno utjecati na percepciju Roma u društvu, zaključno dodaje Brizani.
