Poljska je jučer ponovno došla u središte međunarodne pozornosti nakon što je Europski parlament uvjerljivom većinom glasova osudio prijedlog izmjena kaznenog zakona, kojim bi se u toj zemlji kriminalizirao spolni odgoj, dok bi “prekršiteljima” prijetile trogodišnje zatvorske kazne. Za ovu rezoluciju glasao je 471 zastupnik Europarlamenta, 128 ih je bilo protiv, a 57 suzdržanih. Domaći mediji izvijestili su o tome da su zastupnici SDP-a, IDS-a te nezavisni Mislav Kolakušić podržali rezoluciju. Zastupnici HDZ-a glasali su suzdržano, kao i Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida, dok je Ruža Tomašić bila protiv rezolucije. O čemu se zapravo radi u ovom sporu?
Poljski Sejm je prošlog mjeseca nakon prvog čitanja uputio u daljnju proceduru prijedlog inicijative sugestivnog naziva – “Stop pedofiliji” – kojim bi se de facto onemogućio bilo kakav oblik seksualne edukacije u poljskim školama. Kulminacija je to histerije oko tzv. “seksualizacije djece” koju već duže vrijeme proizvode poljski ultrakonzervativni krugovi. Tako se u samom prijedlogu eksplicitno navodi želja za zabranom demoralizacije i seksualizacije djece. Trogodišnje zatvorske kazne predlažu se za one koji propagiraju i odobravaju prakticiranje spolnih odnosa među maloljetnicima. Pored zaposlenih u odgoju i obrazovanju, ista kazna prijeti i medijskim radnicima. Zanimljivost predstavlja i to što se u prijedlogu govori o maloljetnicima, iako poljski zakoni dozvoljavaju spolne odnose među osobama starim minimalno 15 godina.
Dok su se pred Sejmom tog 16. listopada pod parolom “Jesen srednjeg vijeka” okupljali prosvjednici koji su tražili odbacivanje ovoga prijedloga, zastupnik vladajuće stranke Pravo i pravda Andrzej Matusiewicz tumačio je kolegama zastupnicima kako će zakonske izmjene pomoći zaštiti prava roditelja na odgoj djece sukladno njihovim uvjerenjima. Glasnogovornica Ministarstva obrazovanja Anna Ostrowska jučer je povodom rezolucije Europskog parlamenta izjavila da se ne radi o kriminalizaciji edukacije, već o zabrani promoviranja pedofilije. Iako se, doista, u predloženim izmjenama zakona nigdje eksplicitno ne govori o seksualnoj edukaciji, među primjerima onoga što obuhvaća “propagiranje” spolnih odnosa maloljetnika navedeni su edukativni sadržaji koji govore o kontracepciji, prevenciji maloljetnih trudnoća i spolnih bolesti i slično. Zato su kritičari prijedloga u potpunosti odbacili tezu da se ovdje radi o zaštiti djece od pedofilije.
S njima se složio i Europski parlament koji u svojoj rezoluciji navodi da je izjednačavanje pedofilije s pružanjem sveobuhvatne seksualne edukacije za mlade ljude alarmantno, obmanjujuće i štetno. Dalje je navedeno da se umjesto zaštite djece ovdje radi o efektivnoj kriminalizaciji sveobuhvatne seksualne edukacije za djecu pod krinkom preveniranja pedofilije. Pored toga, rezolucija ističe da je prema različitim međunarodnim propisima koje je potpisala Poljska dužna osiguravati pristup sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji i informiranju, uključujući rizike od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kao i propitivanje rodnih stereotipa. Na kraju, aktualni prijedlog zakona protumačen je kao dodatan pokušaj ograničavanja seksualnih i reproduktivnih prava u toj zemlji, nakon što je vlast u prošlom mandatu zbog građanskih protesta morala odustati od dodatnog zaoštravanja zakona o pobačaju.
Na kraju spomenimo i jednu zanimljivost koja svjedoči o tome da se događanja u Poljskoj tiču i naše zemlje. Naime, kao opunomoćenik predlagatelja izmjena zakona potpisan je Olgierd Pankiewicz, pravnik povezan s nevladinom organizacijom Ordo juris, koja blisko surađuje sa zakladom Vigilare, jednom od najaktivnijih ultrakonzervativnih organizacija u Hrvatskoj. S obzirom na to da se tekst rezolucije Europskog parlamenta eksplicitno poziva na Istanbulsku konvenciju koje je Poljska potpisnik te tu činjenicu navodi kao argument protiv ovakvog zakona, ne iznenađuje da su se naši “obiteljaši” toliko snažno opirali usvajanju iste, pokušavši organizirati referendum protiv njezine ratifikacije. Iz tog razloga poljski pokušaj kriminalizacije seksualnog odgoja nije tek nešto čemu se možemo iščuđavati sa sigurne distance, već upozorenje da bismo se u budućnosti i u Hrvatskoj mogli suočiti sa sličnim retrogradnim inicijativama.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
