Chez 186 je umjetnik koji se bavi crtanjem grafita i na ‘sceni’ je prisutan već 20 godina. Zasigurno je većina nas vidjela neki od njegovih radova, možda i ne znajući da mu je Chez autor, šetajući se ulicama Zagreba, ali i drugdje u Hrvatskoj. Za ovu vrstu umjetnosti počeo se zanimati u osnovnoj školi, ali tada nije mogao ni zamisliti da će mu to u budućnosti postati hobijem i zanimanjem.
Chez je u stražnjem vrtu prostora Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” nacrtao grafit romskog kotača, stiliziranog s motivima tisućljetnih migracija. Iskoristili smo ovu priliku kako bismo ga pitali nekoliko pitanja o njegovom radu.
Prvo se osvrnuo na mogućnost da grafiti kao umjetnička ostvarenja mogu biti vrlo kratko dostupni ‘publici’: “Grafiti imaju kratak rok trajanja – to je takav tip izražavanja i subkulture koji ne traje vječno. Zato je normalno da neki radovi nestanu relativno brzo, ali mogu reći da gdjegod sam putovao tamo ima i mojih radova.”
Chez nema neki određeni stil po kojem je prepoznatljiv, njegova imaginacija ide u različitim smjerovima.
“Jedan stil po kojem umjetnik postane prepoznatljiv meni stvara klaustrofobiju i odmah me tjera na promjenu.”
Na pitanje kako se odluči što će sljedeće nacrtati, on je odgovorio da se jednostavno prepusti trenutku, vidi koje boje ima na rapolaganju te kakva je površina ispred njega. Ističe kako se poruke na zidovima koje pozivaju na mržnju i netrpeljivost ni u jednom segmentu ne mogu usporediti s njegovim izražavanjem. Smatra da su nadležne vlasti takve poruke dužne ukloniti.
“Sprej je medij koji svatko može koristiti. Kultura grafita u kojima ja sudjelujem nema neku direktnu poruku, ja to ne činim za šire mase. Ja sam kroz takvu vrstu umjetnosti i izražavanja pronašao svoje mjesto unutar društva i na taj način djelujem. Problem Zagreba je što se ne zna nositi s natpisima uvredljivog sadržaja. Kako je organiziran odvoz smeća tako bi trebalo biti riješeno i uklanjanje mrzilačkih poruka sa zašaranih zidova. To se u drugim europskim gradovima uklanja relativno brzo.”
