Nogometna groznica trese cijeli svijet. Oči svih nogometnih zaljubljenika, ali često i onih koji to nisu uperene su u Rusiju u kojoj se trenutno odigrava Svjetsko prvenstvo u nogometu. Mnoge države i narodi zaboravljaju barem na mjesec dana sve svoje probleme i poteškoće i posvećuju se najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Koliko je nogomet važan, pokazuje i način na koji on utječe na politiku i ekonomiju globalnih razmjera. Nogomet je odavno prestao biti tek puko nabijanje lopte između dvadeset i dva igrača. Sponzori, menadžeri, sva sila tehnologije i znanstvenika dala je višedimenzionalnu vrijednost nogometu. Iz tog razloga nogomet često, kao što je primjer Hrvatske, predstavlja najboljeg ambasadora svoje zemlje u svijetu. Hrvatsku će prije prepoznati po Luki Modriću i Mariju Mandžukiću nego li prema nekom važnom industrijskom izvoznom proizvodu ili velikim državnikom. Ali što kada ste dobri u nogometu, a nemate priliku to pokazati? Što kada vaš talent uveseljava druge ljude koji i nisu vaši matični sunarodnjaci? Konkretno, govorimo o Romima.
Pitamo se, kako bi izgledala njihova reprezentacija kada bi igrala na Svjetskom prvenstvu?
Kroz povijest, mnogi igrači romskog podrijetla ostavili su ogroman trag u nogometnom svijetu. Problem predstavlja što se ustvari jako malo njih deklarira Romima, pa šira javnost i ne zna o kakvim je majstorima riječ. Ali imena Erica Cantone i Hriste Stoičkova doista impresioniraju. Čak je i Hrvatska u svojoj brončanoj generaciji imala jednog Roma, a to je bio Aljoša Asanović. Pored velikih imena u povijesti nogometa, Romi ne zaostaju niti u današnjem svijetu nogometa. Predvodnici su svakako Andrea Pirlo i Zlatan Ibrahimović, koji je čak u jednom intervjuu govorio o svojim romskim korijenima. Pirlo je s Italijom 2006. godine podigao trofej prvaka svijeta, a Ibrahimović je pokorio svaku ligu u kojoj je igrao, i već je dugi niz godina među najboljim napadačima svijeta. Deklarirani Rom je i Ricardo Quaresma, nikada do kraja ostvareni talent. Quaresmi su svi redom predviđali veliku nogometnu budućnost ali nedostatak discipline i sklonost nesportskom načinu života koštali su ga veće karijere. Iz Porta je otišao u Chelsea gdje se nije najbolje snašao, a nakon toga se seli po posudbama i klubovima manjeg značaja ali velikih financijskih kapaciteta. Danas igra u turskom Bešiktašu, a hrvatskoj javnosti je ostao u lošem pamćenju jer je na Europskom prvenstu u Francuskoj 2016. godine upravo njegovim golom u posljednjim minutama produžetaka Portugal pobijedio Hrvatsku te na kraju i osvojio Europsko prvenstvo.
Još jedno krilo koje je sa svojom reprezentacijom pokorilo Europu i svijet, a romskog je podrijetla je bivši nogometaš Man Citya Jesus Navas. Navas je dugi niz godina nerješiva enigma za protivničku obranu pa je tako bio i za hrvatsku na EP 2012. godine kada je postigao pogodak. Još jedan Rom koji je igrao za Španjolsku i ostvario bogatu karijeru je Jose Antonio Reyes, bivši nogometaš Reala iz Madrida i londonskog Arsenala. Kada bi postojala romska reprezentacija, vrh napada pored Ibrahimovića svakako bi činio Andre Pierre Gignac. Francuski napadač koji je dugi niz godina parao mreže za Marseille i Toulouse, a danas kruh zarađuje u Meksiku, i dalje je standardni član francuske reprezentacije, u kojoj je konkurencija iznimno jaka. Od zvijezda u mirovini svakako valja spomenuti Alessandra Nestu, legendu Milana i stopera koji je osvojio sve što se osvojiti može. Reprezentaciju Roma imao bi tko voditi i s klupe. Mircea Lucescu je dugogodišnji (sada bivši) trener ukrajinskog Šahtara koji ima bogatu riznicu trofeja i jedan je od poznatijih trenera u nogometnom svijetu.
Popis Roma koji žare i pale nogometnim svijetom doista je impresivan. Doduše, za mnoge od njih se i ne zna da su romskog podrijetla, mi smo pobrojali samo one najpoznatije. S druge strane, za mnoge se insinuira romsko podrijetlo, ali ono nikada nije potvrđeno. U svakom slučaju, kada bi postojala romska reprezentacija, Romi bi mogli sanjati o velikim uspjesima iste. Kada bi se računali samo talent i velika imena, njihovi snovi bili bi apsolutno opravdani.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
