Članovi inicijative Narod odlučuje prije nekoliko su dana od Sabora i Vlade su zatražili da raspišu referendum o izmjeni izbornih pravila najkasnije do rujna. Najavili su i da će tražiti da imaju svoje promatrače prilikom provjere potpisa. Gdje su bili izvanjski promatrači dok su oni skupljali potpise?
Istaknuli su kako su sami provjerili sve i da su svi prikupljeni potpisi valjani. Svojom inicijativom žele izmijeniti izborna pravila i ukinuti pravo zastupnika manjina da glasaju o Vladi i proračunu, a prijavili su da su za prvo referendumsko pitanje skupili 397.024, a za drugo 390.189 potpisa.
Upitno je koliko su prikupljeni potpisi zaista valjani i prikupljani na zakonski propisan način. U Zadru su se, primjerice, kako je to evidentirala udruga KSS Antifjaka, potpisi skupljali na za to neprijavljenim lokacijama, a zabrinjava i izlaganje malodobne djece u političke svrhe i korištenje djece za emocionalnu manipulaciju građankama i građanima.
Nadalje, nema nikakvog jamstva da organizatori sakupljanja potpisa ne mogu potpise građana dodavati i nakon što je prošao dvotjedni zakonski rok za njihovo sakupljanje. Sve što se događa od završetka zakonskog roka za prikupljanje potpisa do predaje potpisa u Sabor ostaje netransparentno, a upitno je, kako smo već primijetili, i mnogo toga tijekom samog prikupljanja potpisa.
Ne znamo ništa ni o izvorima financiranja ove incijative – sama je udruga Narod odlučuje registrirana tek u travnju ove godine, očito kako bi bila pravna platforma istoimenoj građanskoj inicijativi. Za mobilizaciju ovakvog, referendumskog tipa, potrebna je značajna mašinerija ljudstva i nemali financijski izdaci. Otkud sve to? Ne znamo.
O referendumskoj inicijativi za izmjenu Ustava u pitanju izbornog zakonodavstva, oglasila se i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, rekavši: “Moj stav općenito prema referendumima jest da se držim preporuka Venecijanske komisije, da se ne miješam u referendume. Isto tako moj je čvrsti stav da se mora poštivati volja naroda. Koliko znam, skupljeno je dosta potpisa, očito su građani davanjem tih potpisa pokazali da žele promjene, da se potrese taj život u Hrvatskoj, političke elite. Isto tako su pokazali želje za izmjenom izbornog zakona.”
Lako je učiti paradoksalnost njene pozicije – naime, iako tvrdi da se u referendume ne miješa, Grabar-Kitarović se ne libi reći kako se treba “poštivati volja naroda”, a narod je, očigledno, “pokazao da želi promjene”. Jasno je na koju stranu naginje predsjednica dok se nastoji prezentirati kao da progovara iz objektivne pozicije.
“Oko nas jačaju ideje populizma i stvaranje ‘drugačijih’ unutar društva: Roma, Srba, nekatolika i pripadnika LBGT populacije”, istaknula je na nedavno održanoj tribini Referendum protiv manjinskih prava Antonija Petričušić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Prava manjinskih zastupnika ne bi se trebala razlikovati od prava ostalih zastupnika i ovakva promjena Ustava dovela bi do podjele na zastupnike prvog i drugog reda i ugrozila pitanje zastupanja najugroženijih skupina u našem društvu.
U praksi, cilj inicijative Narod odlučuje mogao bi rezultirati isključivanjem manjina iz političkog odlučivanja, a čak i da neka od predviđenih pitanja budu oborena na Ustavnom sudu, velika šteta je učinjena već samom inicijativom. U društvu u kojem su manjine iovako stigmatizirane, dodatno ih se označava i potiskuje njihovo javno djelovanje. Odaziv manjina na izborima mogao bi se nakon ovoga dodatno smanjiti.
Ova je inicijativa udar i na druge vidove organiziranja i djelovanja manjina, a posebice na ono medijsko. Luka Mlinarić iz udruge U ime obitelji i inicijative Narod odlučuje posebno se nedavno obrušio na tjednik Novosti Srpskog narodnog vijeća, otkrivši da je gašenje Novosti jedan od ciljeva inicijative. Obrazložio je to “činjenicom” da se Novosti “služe huškanjem na hrvatski narod”.
Radi se o tjedniku koji je postao jedan od značajnijih i slobodnijih medija u ovoj zemlji (i koji za razliku od brojnih drugih kritičkih medija, još ima donekle sigurno financiranje), a zasigurno može služiti i kao primjer ostvarivanja manjinske ravnopravnosti i integracije u Hrvatskoj. Upravo je zato i određen kao meta.
Ovih mjeseci, kroz referendumske inicijative, svjedočimo tome kako postoje oni koji su spremni iz privilegirane, dominantne pozicije moći, preokrenuti narativ i sebe prezentirati kao žrtve, do te mjere da se u široj javnosti dovede do reletiviziranja realnosti pozicije manjina i ugroženih skupina u Hrvatskoj, kao i potrebe da njihova prava budu zajamčena. Primorani smo na borbu za ta, bazična prava, za održavanje nekadašnjeg statusa quo, uslijed čega se i zaboravlja da smo nekad htjeli i željeli i bolje i više.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
