Udruga Prijatelji životinja neprofitna je nevladina udruga, osnovana 2001. godine s ciljem promoviranja zaštite i prava životinja te vegetarijanstva, odnosno veganstva, kao etički, ekološki i zdravstveno prihvatljivog životnog stila. U dosadašnjem djelovanju Prijatelji životinja održali su stotine kampanja i akcija kojima su skrenuli pozornost na patnje životinja u prehrambenoj industriji, laboratorijima, farmama krzna, lovu i ribolovu, industriji zabave te educirali o problemu napuštanja i zlostavljanja kućnih životinja. 12. kolovoza 2016. otvoreno je savjetovanje vezano za nacrt Prijedloga Zakona o zaštiti životinja, koje je trajalo do 12. rujna 2016. Zakon je stupio na snagu 20. listopada 2017. godine kojim je propisano i izmijenjeno niz odredbi. O zakonskoj regulativi, novim inicijativama, ali i veganstvu i zoološkim vrtovima razgovarali smo s Lukom Omanom, predsjednikom udruge “Prijatelji životinja”.
Kad ste postali vegan? Što je presudilo toj odluci?
U osnovnoj školi preselio sam iz grada na selo i ubrzo vlastitim očima vidio svu surovost odnosa ljudi prema životinjama. Jedno kolinje bilo je dovoljno za odluku da postanem vegetarijanac. U srednjoj školi došao sam do nevjerojatnih podataka o stravičnim praksama prema životinjama i uništavanju okoliša, odlučio da ne želim ni na koji način biti dio toga i postao vegan. Sljedeći korak da se aktiviram na bilo koji način bio je logičan i zbog svega što sam spoznao nisam niti mogao zatvoriti oči pred tolikom nepravdom. I dan danas zapanjuje me činjenica da je više od 60 milijarda životinja godišnje izloženo patnjama i zatim smrti, a sve zbog naše ne potrebe, nego navike da jedemo meso, jaja i mliječne proizvode. Sav taj genocid vrši se i na štetu okoliša u kojem živimo i o kojem ovisimo, na štetu gladnih ljudi i budućih generacija. Smatram da je veganstvo najjednostavniji, najjeftiniji i najkonkretniji način da svatko od nas sudjeluje u spašavanju svijeta i stvaranju bolje budućnosti za sve, i životinje i ljude.
Skloništa za životinje su puna. Kako to riješiti?
Novim Zakonom o zaštiti životinja, koji je stupio na snagu u listopadu prošle godine, konačno smo, nakon višegodišnje borbe i zahvaljujući velikom trudu udruga za zaštitu životinja te podršci građana i poznatih osoba, dočekali zabranu ubijanja životinja u skloništima. Zakon donosi niz novosti i odličnih alata za lokalne zajednice čijom primjenom neće niti doći do potrebe za smještanjem životinja u sklonište, a doći će do velikih ušteda u zbrinjavanju životinja. Jedan od tih alata je obavezna kontrola mikročipiranja pasa, što se mora provesti do 30. lipnja ove godine na način da komunalni redari obiđu sve kuće i provjere jesu li svi psi označeni mikročipom, što su mnoge lokalne zajednice već učinile. Druga mjera koju lokalne zajednice mogu primijeniti kao posebnu naredbu ili kroz gradsku odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama je propisivanje trajne sterilizacije kao obavezne mjere kontrole razmnožavanja pasa i mačaka. Za ovo je zaslužan upravo gospodin Kajtazi koji je amandmanom uvrstio ovu odredbu u Zakon, što je velik uspjeh i na čemu su mu svi zahvalni.
Uz obavezu trajne sterilizacije životinja u skloništima, ovo je jedini učinkovit način da se smanji broj napuštenih životinja, kao i broj ubojstava štenaca i mačića koje neodgovorni vlasnici potapaju, ostavljaju u šumi ili ih se rješavaju na druge načine. Ove mjere iznimno su važne jer se više neće kažnjavati žrtve, odnosno životinje koje u skloništima završavaju zbog ljudske nebrige, već će se konačno početi kroz zakonske obaveze poticati neodgovorne skrbnike koji ne mikročipiraju i koji napuštaju životinje da poštuju zakon kako ne bi morali platiti kazne. Također, kažnjavat će se i jedinice lokalne samouprave koje ne ispunjavaju svoje zakonske obveze, kao što su provođenje edukacije građana, osnivanje infocentra, uvođenje programa kastracije i udomljavanja.
Ukratko, skloništa će se početi prazniti ako se počne provoditi Zakon i ako se krene vrlo konkretno utjecati na uzrok problema, a to je neodgovornost građana, uz promociju udomljavanja pasa umjesto kupnje životinja.
Što svaki čovjek može napraviti kako bi učinio promjenu u svojoj zajednici?
Prvi korak je edukacija. Postoje brojne vrijedne knjige i filmovi na temu prava životinja i veganstva; jedan od njih je i izvrstan, višestruko nagrađivani dokumentarni film “Zemljani” (The Earthlings). Trebamo iznova provjeriti sve ono što mislimo da znamo o svijetu, sve ono što su nas naučili, a danas, u doba interneta, to je lakše nego ikada. Treba shvatiti da životinja, kao živo biće, ima vrijednost sama po sebi; njezina vrijednost ne ovisi o tome koliko je iskoristiva, lijepa, zabavna ili draga drugoj vrsti. Naša je moralna dužnost pronaći alternative za iskorištavanje životinja. Živimo u vremenu u kojemu nema opravdanja za bilo koji vid porobljavanja i iskorištavanja drugih živih bića, a ono je ipak toliko usađeno u naše životne prakse da se životinje iskorištavaju čak i onda kad za to uopće nema objektivne potrebe (npr. iskorištavanje životinja iz zabave ili u sportu) te čak i unatoč dokazanim negativnim utjecajima na okoliš i naše zdravlje (iskorištavanje životinja zbog navike jedenja mesa, mlijeka i jaja). Naši postupci prema životinjama izravno su povezani i s našim opstankom na planetu.
Nakon što se upozna s činjenicama, svaka osoba može djelovati na više načina, a prije svega promjenom vlastitih loših navika u odnosu prema životinjama. Tada postaje primjer drugima i može širiti informacije, ali da ne osuđuje druge. Može se poticati druge da učine isto, može se volontirati u nekoj od udruga te podržati njihov rad članstvom i donacijama, može se biti aktivan na internetu, organizirati javne akcije i tako dalje. Kada je riječ o napuštenim životinjama, potičemo svakoga da, ako ima za to uvjete, udomi psa ili mačku, a ne kupuje životinje te da se doživotno odgovorno brine za nju (kastracija, mikročipiranje, veterinarska skrb itd.). Važno je razvijati i svijest da se psi ne smiju držati na lancu jer je to oblik zlostavljanja životinja i uzrokuje veliku patnju psima koji, kao društvena bića, traže blizinu čovjeka i, kao sva bića, trebaju slobodu kretanja.
Jesu li hrvatski građani odgovorni vlasnici kućnih ljubimaca?
S obzirom na bezbrojne slučajeve napuštanja i zlostavljanja životinja s kojima se svakodnevno susrećemo i mi i druge udruge u Hrvatskoj, ne možemo tvrditi da su ljudi u Hrvatskoj dovoljno odgovorni. Osobito u manjim i ruralnim sredinama nužna je edukacija, i to od vrtića nadalje. Postoje i dalje predrasude vezane uz kastraciju, tako da se smatra da se mora ostaviti prvo leglo ili da mužjake ne treba kastrirati. Osim toga, držanje pasa na lancu, bez zaklona od vremenskih neprilika, bez adekvatne vode i hrane pokazuje da mnogi pogrešno doživljavaju životinje kao stvari bez potreba i osjećaja. Smatramo da bi svatko trebao dobro razmisliti prije nego što se odluči na skrb o psu ili mački jer se radi o dugogodišnjoj obavezi koja traži i određena financijska sredstva za hranu i veterinarske i druge troškove. Savjetujemo svakome da ne uzima životinju ako nema uvjeta i uvijek naglašavamo da se životinje ne kupuju, nego isključivo udomljuju.
Koji su najveći problemi s kojima se suočavaju psi u romskim naseljima?
Situacija je zaista alarmantna. Psi žive slobodno, ali su nesterilizirani, nemikročipirani, gladni, zlostavljani, bolesni, izmučeni životom. Naseljima lutaju čopori pasa pa kujice svakih šest do osam mjeseci rađaju štence u rupi od zemlje, prehranjuju se smećem i izmetom iz dječjih pelena jer druge hrane nemaju, štenci se ili smrznu ili umru od gladi i bolesti. Umiru svakodnevno u najgorim mukama od bolesti, ranjavanja ili dugotrajne i mučne smrti od gladi. Zbog oko 3000 pasa u romskim naseljima, od 2012. godine prihvat pasa u sklonište u Čakovcu utrostručio se! Sklonište ponekad dnevno primi i 20 štenaca iz tih naselja, od kojih gotovo nijedan nije zdrav. Kada završe u skloništu, osim što im je potrebna veterinarska pomoć i operacije zbog bolesti i ozljeda, psima treba određeno vrijeme i da se psihički oporave i budu spremni za udomljavanje. Hitno je potrebna kastracija svih pasa kako bi se zaustavila daljnja patnja životinja, a to bi pomoglo i stanovnicima naselja.
Nije li to simptom nekog većeg problema i ako da, kojeg?
Nažalost, golema problematika pasa u romskim naseljima nije uzrokovana samo Romima, koji i sami trebaju sve vrste pomoći i edukacije od lokalnih zajednica i države, nego stanovnicima okolnih naselja koji iskrcavaju neželjene pse pred romskim naseljima i tako se rješavaju vlastite odgovornosti i krše zakon. Neodgovorni skrbnici pasa time pridonose problemu umjesto da ga pomognu riješiti.
S gospodinom Kajtazijem radite na planu sterilizacije i prevencije problema napuštenih pasa u romskim naseljima. O kojim naseljima je riječ i kakvu povratnu informaciju dobivate od načelnika/gradonačelnika/župana u tim mjestima?
Gospodin Kajtazi jako se angažirao na rješavanju ovoga problema i mi smo mu kao udruga iznimno na tome zahvalni. Drago nam je i da su lokalne zajednice u Međimurskoj županiji svjesne nužnosti da se riješi ovaj dugogodišnji problem i da su spremne na suradnju. Propisivanje obavezne trajne sterilizacije sigurno će pomoći smanjenju broja napuštenih životinja, odnosno takav potez zaista je nužan.
Kakva je situacija s ostatkom Hrvatske? Provode li se zakoni i kažnjavaju li se nepravilnosti? Koliko je potrebna edukacija stanovništva?
Sramota je i nepravedno prema životinjama i savjesnoj većini građana da je, unatoč zakonskoj obavezi od 2004. godine, još uvijek 30 posto pasa nemikročipirano. Kontrole mikročipiranja pasa imaju za cilj ukazati neodgovornim građanima da će, ako ne izvrše svoju zakonsku obavezu, morati platiti kaznu do 6000 kuna. Novim Zakonom povećane su i kazne za napuštanje životinja i sada iznose do 30 tisuća kuna. Uz kažnjavanje onih koji ne poštuju zakonske odredbe, važna je i edukacija. Godinama već provodimo niz akcija kroz koje educiramo o važnosti odgovornog postupanja prema psima i mačkama, a među njima je najpoznatija naša tradicionalna ljetna kampanja „Obitelj na more, a pas na ulicu?!”. Kao dio te kampanje, prošle godine pripremili smo letak o zakonskim obavezama skrbnika pasa i ponudili ga svim lokalnim zajednicama kako bi ga mogli podijeliti svim kućanstvima na svojem području. Letak je izrađen u suradnji s Udrugom gradova, a mnogi gradovi već su ga tiskali u desecima tisuća primjeraka te podijelili građanima uz račune za komunalije. Smatramo da je to dobar način da se edukativno djeluje na građane kako bi bili upoznati sa zakonskim obavezama i odgovornostima koje imaju kao skrbnici pasa.
Kakva je praksa u Hrvatskoj po pitanju utrka pasa i uzgoja životinja u svrhu proizvodnje krzna obzirom da su isti zabranjeni Zakonom o zaštiti životinja?
Zakon o zaštiti životinja zabranjuje utrke pasa i, u slučaju prekršaja, propisana je kazna od 30 do 50 tisuća kuna za pravnu osobu, odnosno od 15 do 30 tisuća kuna za fizičku osobu. Zabrana uzgoja životinja radi krzna izniman je uspjeh svih hrvatskih građana i nešto na što Hrvatska doista može biti ponosna. Drago nam je da su se neki uzgajivači odrekli preostalih činčila, za koje smo pronašli udomitelje, te su one spašene od okrutne sudbine u industriji krzna.
I nakraju, ZOO. Da ili ne?
Životinje su živa bića i ne smiju biti kao predmeti izloženi u galeriji. Pod izlikom edukacije, apatične životinje cijeli svoj život provode u kavezima dok posjetitelji provedu nekoliko trenutaka gledajući ih, a zatim se vraćaju svojim životima. Koliko god lijepo bio uređen, zoološki vrt je zatvor za nedužne, a njegovi zatvorenici živote provode u agoniji. Treba se pitati želimo li to doista podržavati u vrijeme visokorezolucijskih kamera i dronova. Priča o spašavanju vrsta koje bi u divljini izumrle je obmana, odnosno samo još jedno „moderno“ opravdanje za iskorištavanje životinja. Umjesto da se novac i energija ulažu u izgradnju zootvora, napore treba usmjeriti na očuvanje prirodnih staništa koje ugrožavaju ljudi. Više o toj temi, ali i o mnogim drugima povezanima sa zaštitom životinja mogu se naći na službenoj stranici Udruge.
