Veijo Baltzar već se sa svojim radovima imao prilike predstaviti hrvatskoj publici. U Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici 29. lipnja 2017. godine započeo je hrvatsku turneju sa svojom putujućom izložbom “Miranda – holokaust Roma” koja je nastavno 27. rujna predstavljena varaždinskoj publici u prostorima bivše sinagoge.
Baltzarovi roditelji bili su cijenjeni u romskom društvu. Otac je bio patrijarh, a cijenili su ga kao filozofa koji je priznavao samo tradiciju, kulturu i civilizaciju duše. Bio je vješt s konjima kojima se često bavio. Majka se bavila zanatima, a zanimala ju je i klasična književnost. Djecu je naučila čitati i pisati dok su bili još vrlo mali.
Veijo je imao šestero braće i četiri sestre. Brojna obitelj živjela je u vagonu. Noći su provodili pod zvijezdama i u različitim skloništima, a preko dana bi se kretali u potrazi za poslom na seoskim gospodarstvima, ili bi prosili za hranu. Često su bili u strahu, gladni i promrzli, ali je ljubav i čvrsta međusobna povezanost obitelji bila sigurno utočište. Unutar obitelji djeca su izgrađivala svoj identitet i prihvaćala moralne vrijednosti. Starija djeca su pazila na mlađu i razvijala su kolektivnu odgovornost. Postojala je krvna osveta kao jamstvo za sigurnost zajednice. Sa četrnaest godina Veijo je napustio svoju obitelj i pridružio se romskoj karavani koja se kretala prema sjeveru Finske. Putovali su gustom šumom, po hladnoći. U noćima su kampirali ispoda stabala u improviziranim kolibama koje su napravili od grana jela. Slušali su zavijanje vukova i bježali su pred pijanim drvosječama. Hranili bi se slabo i povremeno. “Lutajući sjeverom spoznao sam u potpunosti što znači romski život”, pričao je kasnije Veijo. “Vratio sam se nazad svojoj obitelji i krenuo u lokalnu školu. Nije prošlo dugo da sam pobjegao iz škole i to je bilo svo formalno obrazovanje koje imam, ostalo sam naučio u životnoj školi.”
Još kao dijete Veijo Baltzar je često prisustvovao književnim večerima koje je organizirala njegova majka zajedno sa svojom najboljom prijateljicom Liisom Peura, jednom od najbogatijih žena u Kuopiu. To je na njega ostavilo snažan dojam. Tijekom života, kroz posao i prijateljske odnose s ne-Romima, upoznao je kulturu većinskog stanovništva. Zahvaljujući stečenom znanju o kulturi i svojem snažnom romskom identitetu razvio je dublje i kritičke poglede na kulturu “oba svijeta” – većinsku i romsku. Njegov umjetnički izričaj obuhvatio je više područja. “Ja sam autor, pjesnik, kazališni redatelj, umjetnik, skladatelj, pedagog i Rom” – reći će Veijo kada opisuje sebe. Svoju bogatu književnu karijeru Veijo Baltzar je započeo 1960-ih. U romanima, dramama, pjesmama, kratkim pričama, libretima, člancima i filmskim rukopisima pisao je o romskoj kulturi i o odnosu romske i većinske kulture. Utemeljio je Kreativnu udrugu za umjetnost i kulturu DROM, a 1976. godine osnovao je kazalište Baltzar. Rad kazališne družine iskristalizirao je potrebu da se Romi stručno usavršavaju u kazališnoj umjetnosti. Na Kazališnoj akademiji u Finskoj od 1981. godine pokrenut je studij romskog kazališta na kojem su finski Romi učili o kazališnoj umjetnosti na sveučilišnoj razini, a po konceptu koji je izradio Veijo Baltzar. Nakon samo godinu dana Kazalište je dobilo status profesionalnog kazališta te godišnju nagradu za najbolje kazališno djelovanje u 1981. godini. U 1990-im u Kazalištu su izvedene drame i glazbena djela koje je napisao i režirao Veijo Baltzar.
Baltzar je bio među prvima koji su potaknuli manjinska pitanja u finskom društvu. U svojim predavanjima često je isticao kako je jednakost važna i očigledna te kako se jednakost ne smije gledati u smislu tolerancije već se radi o ravnopravnosti svih kao ljudi.
“Sve bi kulture trebale biti cijenjene i poštovane, ne na marginama već kao ravnopravne. Danas je dobrobit čovjeka ugrožena jer ne razumijemo potencijal kreativnosti i kreativnih zanimanja. Kreativnost stvara nove vrijednosti, donosi mentalno i ekonomsko bogatstvo. Kroz doprinos entuzijastičnih ljudi stvaramo sveobuhvatnu dobrobit. Da bi se stvorilo pravo globalno bogatstvo potrebna je interakcija malih poduzeća s velikim multinacionalnim kompanijama. Samo tako tržišno gospodarstvo može imati pravu ulogu – sluge, a ne gospodara.”
Po Baltzaru je obrazovna reforma neophodna za promoviranje multikulturalizma u Finskoj. Godine 2012. objavio je knjigu “Prema iskustvenoj filozofiji” u kojoj predstavlja svoju ideologiju – interkulturno obrazovanje temeljeno na iskustvu. Pokreće projekt tzv. Baltzarove pedagogije s ciljem stvaranja alata za obnovu i kreiranje adekvatnih odgovora na suvremene obrazovne potrebe koje postoje u multikulturalnim društvima. Prema mišljenju Baltzara, obrazovni sustav treba koristiti i druge metode, ne samo teorijske, koje učeniku omogućavaju da informacije pamti srcem. Ključni pojmovi u Baltzarovoj pedagogiji su društvena interakcija, jačanje vlastitog identiteta i učenje kroz metode temeljene na iskustvu. Baltzarova pedagogija je inovacija kulturno-pedagoške prirode. Riječ je o konceptu i obrazovnoj filozofiji koji se temelje na vlastitim iskustvima, vlastitoj umjetničkoj, kulturnoj i političkoj aktivnosti i pedagoškom razmišljanju. Središnji element pedagogije je emocionalna inteligencija i sveobuhvatni utjecaj na živote pojedinaca i na ljudske odnose. Riječ iskustvo u nazivu Interkulturalno iskustveno obrazovanje u ovom kontekstu označava dvije stvari.
Prvo, prihvaćanje vlastitog iskustva kao osnove za rast pojedinca. Osobna iskustva su temelj na kojem se gradi učenje. Prema Baltzarovoj pedagogiji, svijest o vlastitom porijeklu i proživljenom iskustvu i njihovo prihvaćanje dovodi do prihvaćanja drugih ljudi čime se omogućava istinska funkcionalna interakcija.
Drugo, pojam iskustvo govori o načinu na koji se odvija proces učenja, što uključuje vježbe izvođene uz improvizaciju. Elementi koji se uče kroz iskustvo usvajaju se bez napora kao trajni dio vlastitog znanja. Stjecanje novih vještina i znanja događa se na temelju osobne osnove rasta. Objašnjavajući temeljne principe ove pedagogije Veijo Baltzar navodi kako svi ljudi imaju kreativni potencijal, ali u većini slučajeva on nestaje ili se potiskuje. Stoga je svrha ovakvog rada s mladim ljudima zadržavanje kontakta s vlastitom kreativnošću i rast samosvijesti. U međusobnim interakcijama učenika njihovo samopoštovanje se povećava. U ugodnom i sigurnom okruženju za učenje, oslobađa se kreativnost.
Ministarstvo obrazovanja i kulture Republike Finske podržalo je objavljivanje knjige “Prema iskustvenoj filozofiji” i prijevod iste na engleski jezik, uz obrazloženje da se radi o snažnom filozofskom i pedagoškom promišljanju sustava obrazovanja kojeg oplemenjuju analize o finskom i europskom društvu, politici, multikulturalnosti i ljudskom dostojanstvu. Temeljem toga nastao je prvi model projekta Baltzar pedagogije koji je također podržalo finsko Ministarstvo obrazovanja i kulture. Na Međunarodnoj konferenciji Savjest Europe održanoj u finskom parlamentu 2014. godine, kao zaključak rasprave na razini ministara, donesena su 24 prijedloga za reformu europskih politika multikuluralizma. Prijedlozi se odnose na obnovu europskog obrazovnog sustava uz implementaciju interkulturalnog iskustvenog obrazovanja s ciljem izgradnje održive, jednake i funkcionalne Europe u budućnosti. Prijedlozi su upućeni Europskoj komisiji.
Godine 2011. Veijo Baltzar postao je počasni savjetnik, predsjednice Republike Finske Tarje Halonen, za kulturu.
