Istraživanje psiholoških učinaka govora i zločina mržnje na zajednice Roma i Putnika u Velikoj Britaniji, koje su proveli Margaret Greenfields i Carol Rogers, objavljeno je u prosincu 2020. godine. Cilj istraživanja provedenog između prosinca 2019. i srpnja 2020. bio je uspostavljanje prve baze svjedočanstava kojima se pokazuju posljedice zločina iz mržnje na mentalno zdravlje i (pokušaje) samoubojstva. Ovaj pothvat izuzetno je važan i vrijedan jer nema puno istraživanja koja se bave takvim posljedicama govora i zločina mržnje, ali i zato što se općenito jako malo istraživanja bavi mentalnim zdravljem u romskim zajednicama.
Navikavanje na mržnju
Zločini iz mržnje prema tim zajednicama gotovo su svakodnevna pojava, riječima jednog od ispitanika: uobičajena poput kiše. Romi i Putnici imaju najgore rezultate od svih etničkih grupa u Britaniji kada se gleda obrazovanje, zdravlje i zapošljavanje. S druge su pak strane neproporcionalno zastupljeni u kaznenopravnom sustavu, kroz koji ih prolazi velik broj.
Postoje i veće stope smrtnosti i učestalosti samoubojstava unutar tih zajednica, nego među širom britanskom populacijom. Suočavaju se sa svakodnevnom diskriminacijom i mržnjom u svim aspektima svog života, a značajna i sve veća količina govora mržnje usmjerena je na članove ovih zajednica na društvenim mrežama. U istraživanju se navodi da postoje povezanosti govora mržnje (koji utječe na opću dobrobit i mentalno zdravlje) s medijskim izvještavanjima koja su fokusirana na kriminalce Rome, negativnim političkim diskursom i senzacionalističkim televizijskim programima.
Čak 91 posto ispitanika doživjelo je neki oblik diskriminacije, a 77 posto je bilo žrtva govora mržnje ili zločina iz mržnje. Na pitanje koliko im se često događa govor mržnje ili zločin iz mržnje, 78 posto ispitanika kaže da se incidenti govora ili zločina mržnje događaju vrlo često (uz neke koji sugeriraju da se to događalo stalno ili svakodnevno); 18 posto odabralo je ‘često’, a samo tri posto ispitanika je navelo ‘ponekad’. Najčešći oblici govora mržnje / zločina koji su iskusili sudionici ankete su sustavno isključivanje i diskriminacija kod ostvarivanja osnovnih usluga (npr. zdravstvo, obrazovanje) – iskusilo 94 posto ispitanika, jačanje negativnih stereotipa – 89 posto ispitanika, zlostavljanje preko društvenih mreža – 87 posto ispitanika, poticanje medija na mržnju – 82 posto ispitanika.
Dodatno, posebno zabrinjavajuće (s obzirom na to da je nasilje u školi povezano s lošim ishodima i nepovoljnim budućim iskustvima i društvenim interakcijama), čak je 78 posto ispitanika istaknulo školsko zlostavljanje kao značajne incidente povezane s mržnjom koje su doživjeli osobno i/ili njihova djeca. To pokazuje koliko rano u životu započinje navikavanje na mržnju.
Mržnja ubija
Trenutno svaka četvrta odrasla osoba i svako deseto dijete u Velikoj Britaniji ima dijagnosticirane probleme mentalnog zdravlja. Ti se rizici pogoršavaju nizom socijalnih čimbenika, uključujući siromaštvo, nezaposlenost, niže obrazovanje, nesigurni ili nekvalitetni smještaj, ekstremni stres, itd. Iz tih su razloga zajednice Roma i Putnika osjetljivije na mentalno zdravlje i imaju veći rizik od samoubojstva.
Sudionici ovog istraživanja u više su navrata naglasili trajni stres i demoralizirajući učinak zločina iz mržnje, govora mržnje i diskriminatornog predstavljanja svojih zajednica na njihove živote. Postoji vrlo visoka korelacija između iskustava isključenosti, diskriminacije, bivanja žrtvom zločina iz mržnje ili govora mržnje, i lošeg mentalnog zdravlja
Pritom je važno reći kako je samo 10 posto ispitanika izjavilo da bi službeno prijavili zločine iz mržnje i govor mržnje. Romi i Putnici koji su pokušali samoubojstvo ili koji pate od psihičkih problema često su izbjegavali potražiti pomoć zbog stigme, straha od diskriminacije, loših iskustava i nepovjerenja u ‘redovne službe’.
Socijalna isključenost, siromaštvo, iskustva rasizma, osjećaji tuge i nemoći, neliječeni problemi s mentalnim zdravljem i zlouporaba supstanci (što je učestalo za zajednice koje su marginalizirane) – sve to pridonosi visokim stopama samoozljeđivanja i pokušaja samoubojstva kod Roma i Putnika.
Dvadeset i petero ispitanika koji su izgubili rođake zbog samoubojstva naveli su čak 62 primjera članova obitelji koji su umrli oduzevši si živote tijekom petogodišnjeg razdoblja. Također je vrijedno naglasiti da je zabrinjavajući broj mladih ljudi u dobi od 18 i 30 godina izravno pogođen ovim iskustvima – 65 posto svih mladih ispitanika ima iskustvo samoubojstva u obitelji. U 60 posto slučajeva kada su ispitanici izjavili da imaju članove obitelji koji su pokušali samoubojstvo ili se ubili, prije događaja pojedinac/ka je govorio o iskustvima govora mržnje i zločina iz mržnje.
Autori istraživanja ističu kako će učinci izloženosti višestrukim samoubojstvima u tako mladoj dobi vjerojatno biti duboki i cjeloživotni, pogoršavajući čimbenike rizika za samoubojstvo i/ili loše mentalno zdravlje među mlađom populacijom.
Zdrav(ij)a budućnost
U preporukama i zaključku istraživanja podcrtava se rad na ekonomskoj sigurnosti kao primarnoj podlozi dobrobiti Roma i Putnika, nužnosti za kvalitetan život i zdravlje. Navodi se i kako je potrebno izraditi sveobuhvatnu zdravstvenu strategiju za Rome i Putnike u Britaniji, koja objedinjuje fizičko i psihičko zdravlje, što uključuje odgovarajuća financijska sredstva za povezivanje s dostupnošću usluga, kao i osiguravanje odgovarajućih intervencija za pružanje podrške na terenu.
Ništa manje važno – nužno je kontinuirano razvijati mreže solidarnosti između romskih zajednica i antifašističkih i antirasističkih organizacija i pokreta, kako bi se ojačala solidarnost, razumijevanje i rad na boljoj i zdravijoj budućnosti. Budućnosti u kojoj mržnja neće biti uobičajena poput kiše i u kojoj nitko neće vidjeti smrt kao prelazak u bolji svijet.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
