Edukacijom do promjena, promjenom do napretka

Foto: SRRH "KALI SARA"

Na Prvom kongresu mladih Roma održanom prošle jeseni u Zagrebu imala sam priliku upoznati mladu Romkinju Anesu Šabani, prvostupnicu radne terapije, a koja nije skrivala svoje uzbuđenje zbog prisustvovanja kongresu. Ova 24-godišnja djevojka, ujedno i primalja, vijećnica je u Vijeću romske nacionalne manjine Grada Zagreba u kojem je zadužena za projekte zdravstvene prirode. Ponovo smo se srele nekoliko mjeseci nakon te mi je u razgovoru otkrila kakve projekte trenutno provodi, na koji način su se mladi organizirali za pomoć potresom pogođenim područjima, kao i kakve dojmove nosi s Prvog kongresa mladih Roma.

Iako navodi da se susrela s diskriminacijom kroz osnovnu i srednju školu te prilikom stažiranja, smatra da su joj život u Zagrebu i njezina svijetlija put pomogli da se izbori s predrasudama. 

Osim što je Zagreb otvorenija sredina, pomogla mi je i moja svijetlija put jer bi me tako ljudi prvo upoznali, stekli neki dojam o meni, a zatim saznali da sam Romkinja. Na taj način bi im nakon saznanja te činjenice postalo nebitno koje sam nacionalnosti, jer sam im se već svidjela.

Ova vedra i uvijek nasmijana djevojka od prosinca prošle godine zaposlena je u Kliničkoj bolnici Merkur, te, kako kaže, uživa u svom poslu. Kroz Vijeće romske nacionalne manjine Grada Zagreba organizirala je besplatnu mamografiju koja se zbog mjera Stožera civilne zaštite morala otkazati. Tako je Vijeće u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Andrija Štampar odlučilo podijeliti dvadesetak paketa koji su uključivali dezificijense, zaštitne maske, brošure na hrvatskom i romskom jeziku o koronavirusu i kako se zaštiti, te promotivne majice i kape. Kroz stažiranje i radno iskustvo susrela se sa mnogo mladih djevojaka, Romkinja i ne-Romkinja, koje su zaprimljene u bolnicu radi maloljetničkih trudnoća i pobačaja. Stoga Anesa smatra da bi seksualno obrazovanje u školama pomoglo u prevenciji istih.

Ako se o spolnom odgoju razgovara samo u okviru nekog projekta, na njega se neće svi prijaviti niti će mnogi sudjelovati u istome, ali ako je spolni odgoj dio kurikuluma, bit će koristan svima – i djevojčicama i dječacima. Uz to učit će se da su mladići podjednako odgovorni kao i djevojke kada je riječ o spolnom zdravlju, prevenciji maloljetničkih trudnoća i spolno prenosivih bolesti.

Uz edukaciju, Anesa smatra da otvoreni razgovor i razmjena iskustava uvelike pomažu mladima da se suoče sa svakodnevnim izazovima. Prvi kongres mladih Roma navela je kao odličan primjer za to, jer su mladi preuzeli organizaciju i koordinaciju projekta pa su tako umjesto da se za njih nešto napravi uzeli stvari u svoje ruke.

Na Kongresu mi je bilo odlično, upoznala sam nove ljude i vidjela neke druge poglede na situacije, a isto tako sada bolje razumijem stanje izvan Zagreba jer su podijeljena iskustva odrastanja u manjim gradovima i romskim naseljima. Od samog sadržaja Kongresa smatram važnijim njegovo održavanje jer nam ovakvo nešto dosada nije uspjelo, da se mladi Romi i Romkinje okupe na jednom mjestu.

Anesa je aktivna i u Omladinskom klubu muslimana (OKM) preko kojega se uključila i u akciju skupljanja pomoći za stradale u potresu u Sisačko-moslavačkoj županiji. Iako je u početku mislila da će zbog proživljenog stresa i straha doći do uranjenih porođaja zadovoljna je da se djeca rađaju u terminima i da se majke dobro osjećaju unatoč proživljenoj traumi. U OKM-u su također, u suradnji s nevladinom organizacijom Romski san, organizirali humanitarnu akciju za Kuću ljubavi u kojoj su smještene trudnice i nezbrinute majke s novorođenčadi i djecom do tri godine.

Imali smo veliku pomoć u ovoj akciji prikupljanja iznenađenja. Od voćarnice Mango voće dobili smo voće i povrće, Gifty-made with love nam je izradio kuglice za bor punjene slatkišima za djecu, a slastičarnica Nixie cake je izradila tortu i medenjake u zimskom ruhu za mališane i njihove majke. Obrt Behar nas je podržao paketima čarapa, ručnika i kuhinjskih krpa. Puno se ljudi uključilo te smo od doniranog novca napravili i paketiće za svako dijete i majku. I majke i mališani su bili oduševljeni, a mi smo bili presretni jer smo ih usrećili za blagdane. Osjećaj je bio predivan.

Uz Anesu svoje iskustvo sa mnom dijeli i Dijana Musić, mlada Romkinja iz Zagreba. Dijana je aktivna u Romskoj organizaciji mladih Hrvatske koja je nastala proširenjem djelovanja Romske udruge mladih Brodsko-posavske županije, a koja je do tada djelovala na regionalnoj razini.

Diskriminaciju sam osjetila na vlastitoj koži te druženjem s djevojkama Romkinjama uvidjela sam da se neke boje reći tko su jer bi bile izložene predrasudama ili strahu da ne izgube posao.

Iako, navodi, u njezinoj obitelji nikada nije bilo jasno raspoređenih rodnih uloga, u romskoj zajednici to je vrlo često. Tako se odmalena određuje što je zadaća žene, a što muškarca, a Romkinje zbog manjka obrazovanja nisu ni svjesne te diskriminacije. One Romkinje koje se pak odluče na obrazovanje te poslije na zasnivanje radnog odnosa vrlo često su diskriminirane od strane kolega Roma ili općenito romske zajednice.

Drago mi je da je već na Prvom kongresu mladih Roma podjednak omjer djevojaka i mladića, a za iduće inicijative treba uključiti i mlade koji nisu imali priliku završiti osnovnu ili srednju školu. Iako su na mnogim vodećim pozicijama i dalje dominantni muškarci, vidimo i pomak kroz različite udruge i programe koje vode žene.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime