Što (na) mladima ostaje?

0
26
Foto: pixabay.com

Mladi ovisni o obiteljskim resursima

Najrecentnije opće veliko istraživanje o mladima u Hrvatskoj koje trenutno imamo na raspolaganju provedeno je 2018. i 2019. godine, na 1.500 adolescenata i mladih u dobi od 14 do 29 godina, iz svih regija i društvenih slojeva Hrvatske. Istraživanje je predstavila Friedrich Ebert Stiftung (FES).

Prosječna ocjena koju su u tom istraživanju mladi dali kvaliteti obrazovanja u Hrvatskoj bila je 3.2, a njih 51 posto izjasnilo se da obrazovanje nije dobro prilagođeno tržištu rada. Većina ispitanika, njih 61 posto, rekla je da želi završiti neki stupanj visokoškolskog obrazovanja. Istodobno ih je 48 posto reklo da smatra kako je na visokoškolskim ustanovama uglavnom i/ili jako prisutna kupovina ocjena i ispita. Važno je reći i kako je 42 posto ispitanika koji su se još nalazili u procesu obrazovanja svakodnevni život u školi i/ili na fakultetu doživljavalo teškim i stresnim, 47 posto donekle takvim, a samo 11 posto laganim i minimalno stresnim.

I današnji mladi su prepoznatljivi kao generacija koja je većinom nezadovoljna vlastitim društvenim statusom kao i nestimulativnim društvenim okruženjem, odnosno određenim pojavama i procesima u suvremenom hrvatskom društvu, istaknuli su istraživači u studiji.

Mladi, naravno, nisu homogena društvena skupina i međusobno su socijalno raslojeni, te njihove šanse za ostvarenje dobrog i dostojanstvenog života nisu jednake. Iako se loptica često u medijima, a i društvu generalno, prebacuje na individualnu odgovornost i manjak osobne motiviranosti kao glavni krimen mladih, činjenica je da mladima rad i planiranje budućnosti otežavaju brojne strukturne prepreke.

Ustanovljeno je kako u takvom kontekstu uspješnost društvene integracije mladih više ovisi o obiteljskim resursima nego o društveno stvorenim uvjetima, a očekivano je da takve okolnosti podržavaju postojeće te generiraju buduće i trajne socijalne nejednakost, zaključuje se u istraživanju FES-a.

Stres sa svih strana

U Nacionalnom izvješću istraživanja EUROSTUDENT VI za Hrvatsku, objavljenom 2019. godine, iznose se još neke važne perspektive vezane specifično uz mogućnost studiranja u Hrvatskoj. U izvješću se analizira već spomenuta ovisnost studenata o financiranju od strane roditelja, te upućuje na činjenicu da niz istraživanja uspjeh u školovanju povezuju s kulturnim kapitalom i socijalnim položajem roditelja.

Jedan od ključnih elemenata dostupnosti visokog obrazovanja jesu materijalni uvjeti studiranja. Istraživanje EUROSTUDENT VI dotiče se upravo tih materijalnih uvjeta – troškova školarine, stanovanja i prehrane, analize izvora financiranja i problematike studentskog rada (velik broj studenata primoran je raditi čitavo vrijeme tijekom studiranja). U istraživanju je istaknuto kako najbrojniji dio populacije ispitanih studenata i dalje ostaje u kategoriji života s roditeljima za vrijeme studija (48,1% ispitanika), a usporedi li se zadovoljstvo studenata pojedinim aspektima smještaja, ključna distinkcija u procjeni zadovoljstva smještajem za studente i studentice je – cijena.

Sve to govori nam koliko su mladi opterećeni ekonomskom bilancom svojih života, i koliko njihove izbore određuje broj kuna koji imaju na računu. S obzirom da se vrlo često moraju oslanjati na obiteljske resurse, one mlade koji te resurse nemaju vrlo lako gutaju rupe sustava. S kakvom će se lakoćom netko snaći u studentskom životu, određuje i koliku lagodnost uživa u životu općenito – siromašniji studenti izloženi su dodatnom i kontinuiranom stresu, povrh svih studentskih obveza. Mnogi od njih si ni ne dozvoljavaju sanjati o nekim velikim i dalekim pothvatima, jer im je vid sužen na intenzivnu i hitnu svakodnevicu preživljavanja.

Kako u svemu stoje Romi i Romkinje?

Sve već navedeno, što je teško za opću populaciju mladih, dodatno je teško za mlade Rome i Romkinje. Podaci izloženi u Izvješću o provedbi Nacionalne strategije za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine, za 2016. i 2017. godinu te prema Izvješću za 2018. godinu, iz Nacionalne zaklade za potporu učeničkom i studentskom standardu u 2017. godini osigurano je 19 stipendija za visoko obrazovanje (za 11 studenata i 8 studentica Roma), što je porast od 1 stipendije za Romkinje i 2 za Rome, a u 2018. godini osigurane su 22 stipendije (za 14 Roma i 8 Romkinja).

Najnoviji pak podaci (Rezultati javnoga natječaja za dodjelu državnih stipendija za studente pripadnike romske nacionalne manjine za akademsku godinu 2019./2020.) govore o ukupno 27 stipendija i okrenutom odnosu studenata i studentica koji su ostvarili pravo na stipendije, odnosno o 15 djevojaka i 12 mladića pripadnika RNM-a.

U kvalitativnom dijelu istraživanja o studiranju Roma iznosi se zaključak kako su najčešći razlozi neuključivanja mladih Roma u visoko obrazovanje loši obrazovni uspjesi u srednjoj školi, ali i nemotiviranost za visokoškolski studij i rano uključivanje u svijet rada. Iako je istraživački važno prepoznati ulogu (ne)motiviranosti, problematično je na njoj stati. Jer nije toliko ključ u motiviranosti, već u onome što na nju utječe, što ju formira. U otkrivanju te podlogemotiviranosti leže prava objašnjenja.

S obzirom na ekonomsku deprivaciju u velikom dijelu romske zajednice i konstantni fokus primarnog okruženja mladih Roma i Romkinja na bazično preživljavanje, jasno je da motiviranost za visokoškolske studije, pa ni školovaje općenito, neće biti velika. Studiranje je skup i dug put do osiguravanja egzistencije. Put za koji mnogi, jednostavno, nemaju vremena.

Zanimljivo je pogledati i neke razlike u nalazima istraživanja među županijama. Varijabla županija donosi razlike u smislu izostanka stava o vlastitoj dovoljnoj obrazovanosti kao razloga prekida školovanja u Zagrebačkoj županiji, nasuprot Istarskoj županiji u kojoj takav stav dijeli 38.9 posto ispitanika te Bjelovarsko-bilogorskoj (26.3 posto) i Primorsko-goranskoj (22 posto) županiji. Regionalna distribucija donosi ponešto drukčije rezultate: u najvećoj mjeri smatraju da je dovoljna obrazovanost razlog prekida školovanja pripadnici RNM-a u Međimurju (47.5 posto), dok to u najmanjoj mjeri čine Romi i Romkinje iz Sjeverne Hrvatske (6.1 posto) te Zagreba i okolice (7.1 posto).

Čini mi se krivo izjednačavati izražavanje dovoljne obrazovanosti od strane ispitanika s izrazom manjka želje za istraživanjem i znanjem. Kada se kaže dovoljno sam obrazovan prije svega se radi o pragmatičnom pogledu na stvari – u pogledu investicija koje si čovjek ne može (dalje) priuštiti. Ako zaista dubinski promislimo o svim ovim stvarima, postaje nam jasno da je primaran okvir za utjecanje na motivaciju, želje i snove mladih u Hrvatskoj, onaj ekonomske prirode. Taj okvir potrebno je dublje istraživati, i rastaviti ga na proste faktore na svim razinama. Na uklanjanju ekonomskih nejednakosti treba raditi precizno, uporno i kolektivno. Stvarno i potpuno oživotvorenje javnog, svima dostupnog obrazovanja, ostaje od enormne važnosti u tom procesu.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime