Benjamin Ignac, koji se trenutno nalazi na studijama javne politike na Sveučilištu Oxford, svoje vrijeme u samoizolaciji ponajviše provodi u pripremi ispita. U veljači ove godine smo izvještavali o istraživanju u kojem je Ignac na primjeru Hrvatske obrađivao udžbenike povijesti, geografije, sociologije i politike i gospodarstva za osnovnu i srednju školu. Ovoga puta u trenutku našeg nešto drugačijeg razgovora u gradu Oxfordu, s oko 150 tisuća stanovnika, zabilježeno je skoro 30 smrtnih slučajeva uzrokovanih COVID 19 i više od 300 pozitivnih na isti. Grad spava, iako djelomično, jer se na kampusu Sveučilišta preostali studenti pripremaju za ispitne rokove.
Mnoge su moje kolege i kolegice napustili kampus prije nego što je Velika Britanija zabranila ona putovanja koja nisu nužna. S mojih pet kolega s kojim dijelim stan provodim vrijeme u samoizolaciji i trudimo se izlaziti samo kad moramo u kupovinu. Pokušavamo biti pozitivni, vježbamo zajedno, a ja i koristim vrijeme za isprobavanje novih jela, čitanje i naravno, za pripremu ispita. Svaki dan oblačim odjeću koju bih nosio na fakultet kako bih stvorio privid normalnosti i rutine prije pojave virusa te zadržao motivaciju za učenje.
Na Oxfordu su ispiti predviđeni za kraj travnja, održat će se online, a Ignac se veseli odluci Sveučilišta da se isti ne odgađaju jer mu je cilj završiti studije što uspješnije kako bi po ukidanju restriktivnih mjera mogao posjetiti obitelj u Hrvatskoj.
Nedostaje mi svakodnevni život, kolege i prijatelji s kampusa, ali i užurbanost te prizori ljudi na ulicama. Brinem se i za svoju obitelj i prijatelje u Hrvatskoj i drugim mjestima, a posebno sam zabrinut za one koji su ranjiviji zbog starosti, zdravstvenih poteškoća ili loših socioekonomskih uvjeta u kojima žive. Čim prođe samoizolacija i kriza uzrokovana virusom dolazim doma u Međimurje posjetiti obitelj, a onda se zaputiti na putovanje negdje daleko. Vjerojatno u Australiju ili Afriku – tamo nikada nisam bio.
