Masovni prosvjedi diljem Indije uslijedili su nakon donošenja novog zakona o državljanstvu kojeg je gornji dom indijskog parlamenta izglasao 11. prosinca ove godine. Zašto je ovaj amandman zakona o državljanstvu (Citizenship Amendment Bill / CAB) problematičan i što je potaknulo prosvjede dugo neviđenih razmjera u Indiji, neka su od pitanja na koja će ovaj tekst ponuditi odgovore.
Prosvjedi su započeli prošli tjedan na sjeveru zemlje, u Assamu, jednoj od etnički najraznolikijih, ali i najpodjeljenijih dijelova Indije, gdje muslimani čine jednu trećinu od 32 milijuna stanovnika. U Assamu konflikti i sukobi između etničkih manjina koje tamo koegzistiraju nisu ni dosad izostajali, ponavljali su se više puta, a čini se kako su još jedan put muslimani ti koji snose najgore posljedice takve situacije.
Naime, u kolovozu ove godine, u Assamu je objavljena posljednja verzija Nacionalnog registra građana (National Register of Citizens / NRC), efektivno, popisa stanovništva tj. popisa ljudi koji se smatraju indijskim građanima. Taj je popis zaobišao i izostavio skoro 2 milijuna ljudi, kojima je ostavljena mogućnost da se unutar 120 dana sami izbore za državljanstvo tako da dokažu da su oni ili njihovi preci na teritoriju Indije boravili prije 1971. Ako to ne uspiju, osim statusa apatrida, prijeti im zatvaranje u logore ili deportacija, prenosi Quartz.
NRC specifičan je upravo za Assam, na granici s Bangladešom, gdje postoji od 1951. godine, te je dugo kritiziran kao pokušaj represije muslimanske manjine, koja je tu toj regiji mnogobrojna. Zbog svojeg geografskog položaja, Assam je zabilježio porast stanovništva znatno brži nego ostatak Indije, što je potaklo sumnje na ilegalne migracije preko granice s Bangladešom, iz kojeg je značajan broj ljudi izbjegao tijekom i nakon rata s Pakistanom. Prema BBC-u, procjenjuje se kako se u Assamu nalazi između četiri i deset milijuna stranaca bez dokumenata. Novi je zakon trebao poslužiti kao olakšanje puta ka državljanstvu za strance u Indiji – ali s jednom vrlo važnom iznimkom – ne za muslimane.
Amandman zakona o državljanstvu (CAB) predložen je još u srpnju 2016. godine, kada je prošao donji dom, ali nije izglasan u gornjem domu indijskog parlamenta gdje vladajuća stranka Bharatiya Janata (BJP) nema većinu. Već tada, CAB je predvidio mogućnost ostvarivanja indijskog državljanstva za hindu i ostale ne-muslimanske migrante koje je popis stanovništva (NRC) zaobišao i time izazvao kontroverzu.
Sada, nakon što je 11. prosinca zakon izglasan u gornjem domu parlamenta sa 125 glasova za i 105 protiv, on je službeno na snazi. Pod okriljem zaštite vjerskih manjina od progona u susjednim zemljama, CAB nudi mogućnost ostvarenja indijskog državljanstva hindusima, sikhima, budistima, parsima, kršćanima i džainistima iz Bangladeša, Pakistana i Afganistana koji u Indiji žive ili rade barem šest godina, ali isto ne nudi muslimanima u istoj situaciji. Sve skupa, u Indiji živi više od 200 milijuna muslimana (14,2% populacije).
Dok predstavnici vlade tvrde da je zakon predviđen kako bi Indija pružila utočište onima koji bježe od vjerskih progona, mnogi ga osuđuju kao još jedan korak u marginalizaciji muslimana, za što indijska vlada nije prvi put optužena. Nadalje, smatra se kako je ovaj amandman u sukobu i sa sekularnim principima upisanim u indijski ustav, te da vjera ne može postati uvjetom za državljanstvo. Za BBC, povjesničar Mukul Kesavan izjavio je kako je zakon formuliran kao govor o izbjeglištvu i naizgled usmjeren k strancima, ali njegov je glavni cilj delegitimizacija muslimanskog prava na državljanstvo.
Činjenica da su u Indiji susjednom Mjanmaru unazad nekoliko godina nad Rohindža muslimanima počinjeni ratni zločini te je izvršen genocid od strane vlade čijim se predstavnicima trenutno sudi u Haagu, zaista iziskuje pitanje zašto bi njih Indija isključila iz svog amandmana. No sagledavajući politiku indijske vlade i mnogobrojne konflikte s lokalnim muslimanskim stanovništvom, netrpeljivost prema muslimanima teško je ne uočiti. U Pakistanu su također tamošnji Ahmadi muslimani proganjani i teško ugroženi, kao i Tamil muslimani u Šri Lanci. Kao i za Rohindža muslimane iz Mjanmara, za sve njih vrata Indije i zaštita od progona koja se nudi drugim ne-muslimanskim manjinama ostaje trajno nedostupna.
Svejedno, da stanovnici Indije ne dijele isto mišljenje kao i vladajući, pokazali su prosvjedi ogromnih razmjera diljem zemlje.
Iako su prosvjedi protiv amandmana zakona o državljanstvu započeli upravo u Assamu na sjeveru Indije, kroz nekoliko dana proširili su se diljem čitave zemlje.
Prema CNN-u, prosvjedi se odvijaju diljem devet indijskih regija i najmanje sedamnaest gradova, uključujući one veće poput Kolkate, Mumbaija, Chennaija, Hyderabada i prijestolnice New Delhija, dok su prosvjedi u Assamu dosad iza sebe ostavili najmanje petero mrtvih.
Prosvjedi su, prateći one u Assamu, većinom pokrenuti u blizini sveučilišnih kampusa. Na prestižnom sveučilištu Jamia Millia Islamia, gdje pretežito studiraju muslimani, u nedjelju je prosvjedovalo otprilike 2000 ljudi, od kojih su mnogi ranjeni ili privedeni, a značajna materijalna šteta nanesena je samom kampusu. Dok policija tvrdi kako je prema prosvjednicima postupala nenasilno, sami studenti tvrde drugačije, svjedočeći o korištenju prekomjerne sile, premlaćivanjima, čak i seksualnom zlostavljanju studentica od strane policije. Amnesty International žustro je osudio nasilno suzbijanje prosvjeda te pozvao indijsku vladu na istragu o navodnim brutalnim kršenjima ljudskih prava. Međutim, u utorak je Vrhovni sud Indije odbio saslušati žalbu protiv policijske prakse na Jamia Millia sveučilištu u New Delhiju, dok izvješća o nastavku i jačanju prosvjeda diljem zemlje nastavljaju pristizati u svjetskim medijima.
Predvodnica opozicijske stranke Indijski nacionalni kongres (Indian National Congress / INC), Sonia Gandhi, optužila je vladu za stvaranje atmosfere religijskih tenzija zbog svojih političkih interesa, dok je indijski premijer Narendra Modi bezuspješno pokušao primiriti situaciju putem Twittera, rekavši: Nijednog Indijca ne treba brinuti ovaj zakon. Taj je zakon samo za one koji su se suočili s godinama progona vani i nemaju gdje drugdje osim u Indiju. Ovo je vrijeme za održavanje mira, jedinstva i bratstva.
Iz indijske vlade također se moglo čuti i opravdanje za isključenje muslimana iz novog zakona o državljanstvu poput onoga od strane ministra unutarnjih poslova Amita Shaha koji je u indijskom parlamentu izjavio kako muslimani neće imati korist od ovog amandmana jer nisu proganjani na temelju religije, što, sagledavajući progone s kojima se muslimani susreću u Pakistanu, Mjanmaru i Šri Lanci jednostavno nije točno.
Nažalost, ovaj je zakon samo ekstenzija politike BJP-a u Indiji koja je utemeljena na hindu nacionalizmu, a posebice nauštrb muslimana, koji se u Indiji sve više osjećaju zanemareno, izolirano i nepoželjno. U skladu s tim, u kolovozu je – uz to što su izuzeli skoro 2 milijuna ljudi iz popisa stanovništva u Assamu – indijska vlada ukinula autonomiju ranije sjedinjenim regijama Jammu i Kashmir, preuzevši time apsolutnu vlast nad teritorijem čije je stanovništvo najvećim dijelom muslimansko, a gdje su od 1949. godine stanovnici Jammua i Kashmira imali pravo na vlastitu zastavu i autonomiju po svim pitanjima osim vanjske politike i obrane.
Iz Human Rights Watcha također pristižu osude na račun BJP-a pod čijom je vlašću počinjeno nasilje nad religijskim manjinama, marginaliziranim skupinama i kritičarima vlade, a neuspjeh vlade da istraži napade, dok promovira hindu nadmoć i ultra-nacionalizam, dodatno je potaknuo nasilje.
Također, posljednjih se godina u medijima sve češće pojavljuju izvješća o izgradnji ogromnih logora u Indiji, s ciljem zatvaranja više od 2 milijuna ilegalnih stranaca bez državljanstva – čitaj: muslimana – za što vladajuća stranka tvrdi da je u skladu sa zakonom i odredbama Vrhovnog suda.
Dok vijesti o novim i masovnijim prosvjedima u Indiji još uvijek ne prestaju pristizati, ostaje pitanje čime će oni rezultirati te kakva će uistinu biti sudbina indijskih muslimana, za koje indijska vlast nakon recentnih zbivanja teško više može tvrditi da nisu proganjani.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autoričini i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
