Deseci tisuća ljudi okupili su se prošle subote u Rimu na prosvjedu pokreta “Srdela“. Pokret je usmjeren protiv rastućeg vala rasističke mržnje i nesnošljivosti koju u proteklim godinama utjelovljuju Matteo Salvini i njegova stranka Liga. U samo mjesec dana od pojave na talijanskoj političkoj sceni, ovaj je grasroots pokret uspio organizirati 130 okupljanja diljem Italije. Ime pokreta upućuje na ambiciju njegovih pokretača da ulice i trgove talijanskih gradova u potpunosti ispune prosvjednicima, poput srdela u konzervi.
Koliko je ovoj zemlji potreban otpor rasističkim politikama, ponovno smo svjedočili prošlog mjeseca kada su regionalne vlasti u Pijemontu izašle s prijedlogom zakona kojim bi se uvele drastične regulacije tzv. nomadskih kampova u kojima žive Romi. To se dogodilo na inicijativu Salvinijeve Lege koja kontrolira gotovo polovicu mjesta u regionalnom parlamentu. Prijedlogom se želi dokinuti trajne romske kampove, odnosno zabraniti nastanjivanje u njima na rok duži od tri mjeseca, bez da se nudi ikakva adekvatna alternativa. Ova mjera će prisiliti na nomadstvo ionako ranjivu romsku populaciju, čiji su mnogi pripadnici nomadi samo utoliko što se s vremena na vrijeme suočavaju s prisilnim protjerivanjem iz svojih improviziranih domova, izvještava European Roma Rights Centre.
U 19 “nomadskih kampova” u Pijemontu trenutno živi preko 2000 Roma koji bi se tako mogli suočiti s novim valom državnih represivnih mjera. Nimalo iznenađujuće s obzirom na to da im sudbinu kroji stranka čovjeka koji je kao ministar unutarnjih poslova najavljivao deportaciju Roma bez državljanstva, uz opasku da će talijanski Romi “nažalost” ostati.
Upravo su ovakve izjave ono što je isprovociralo tisuće Talijana da se u proteklim tjednima priključe “Srdelama”. Pokret je potekao iz Bologne, tradicionalnog bastiona talijanske ljevice. Ona je ujedno i glavni grad provincije Emilija i Romanja u kojoj se sljedećeg mjeseca održavaju regionalni izbori na kojima se Salvini nada pokoriti ovu odavno “crvenu” regiju.
U manifestu pokreta izražena je želja za suprotstavljanjem onima koji nas godinama zasipaju lažima i mržnjom spram nas samih i naših sugrađana.
Na prosvjedu nije bilo nikakvih stranačkih obilježja te se pojava pokreta između ostaloga tumači kao izraz nezadovoljstva lijevim strankama koje ne čine dovoljno u borbi protiv ekstremne desnice. O utjecaju pokreta na politički život, ali i o paralelnoj slabosti parlamentarne ljevice, dobro svjedoči anketa prema kojoj oko 40 posto Talijana u “Srdelama” vidi najopasnijeg Salvinijevog protivnika.
Mi smo antifašisti, za jednakost, protiv netolerancije, protiv homofobije, rekao je jedan od pokretača pokreta Mattia Sartori, nakon što su prosvjednici otpjevali Bella Ciao, slavnu himnu talijanskog antifašističkog pokreta otpora.
Nimalo iznenađujuće, prosvjedu su se pridružili i brojni migranti koji su bili glavna Salvinijeva meta za vrijeme njegova ministarskog mandata. Salvini je prošle godine zatvorio talijanske luke za brodove koji spašavaju izbjeglice i migrante na moru. Pietro Bartolo, talijanski zastupnik u Europskom parlamentu koji se pridružio prosvjedu, komentirao je upravo taj dio Salvinijeve politike: Rekli su nam da je imigracija problem, kako bi prikrili prave probleme.
Prošloga mjeseca, u vrijeme poplave u Veneciji, svijet su obišle fotografije potopljenog sjedišta regionalne vlade pokrajine Veneto, koju predvodi Salvinijev stranački kolega Luca Zaia. Tragikomični dio priče bio je taj da je ta vlada neposredno prije potopa izglasala odbacivanje plana za borbu protiv klimatskih promjena. Utoliko je zanimljivo to da “Sardine” izražavaju i jasnu ekološku agendu i svijest o problemu klimatskih promjena čiju ozbiljnost desničarski političari poput Salvinija često dovode u pitanje.
Pokret je u proteklim tjednima pokazao zavidnu mobilizacijsku snagu, no upitno je ima li potencijala preokrenuti političke trendove koji su u proteklim godinama doveli do strelovitog uspona Salvinija i njegove Lige, trenutno najpopularnije stranke u zemlji. Za to će biti potrebno znatno više od nekoliko protestnih okupljanja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
