Festival Svjetske književnosti jedno je od najistaknutijih kulturnih događanja u Hrvatskoj. Od njegova utemeljenja 2013., ova se kulutno-književna manifestacija organizira svake godine, a ovogodišnji 7. Festival održan je u Zagrebu i Splitu od 8. do 14. rujna.
Bogata svjetska i domaća književna scena neiscrpno je vrelo inspiracije za brojne programe organizirane u sklopu Festivala – tribinu Razotkrivanje, programe Pisac i njegov čitatelj, Dvostruki portret i Pjesničke večeri, okrugle stolove i razgovore o grafičkim romanima i stripovima te filmske, stručne, novinarske i likovne programe. Misija Festivala je, prije svega, širenje svijesti o važnosti knjiga i čitanja pa je tako promocija autora i njihovih knjiga u središtu Festivala.
U nedjelju 8. rujna u Zagrebu otvorio ga je Španjolac Fernando Aramburu, jedan od najznačajnijih suvremenih autora. S njime se razgovaralo o njegovu romanu Patria (2019) koji je osvojio niz važnih španjolskih i europskih književnih nagrada te koji je preveden ili se prevodi na više od 30 svjetskih jezika. U sklopu programa posvećenog književnosti na španjolskom jeziku, važnog dijela ovogodišnjeg Festivala, gostovali su i brojni drugi autori. Sve skupa, Festival je okupio više od sto stranih i domaćih pisaca, književnih kritičara, znanstvenika, likovnih umjetnika i glazbenika. Među brojnim gostima bio je i Nebojša Lujanović, autor romana Oblak boje kože koji tematizira sudbinu mladog Roma Enisa. Podatak da su autori došli s tri kontinenta i iz 18 zemalja već nam sam govori o razmjerima ovog kulturnog eventa. U subotu 14. rujna Festival je zatvorila Leila Slimani, dobitnica najvećeg francuskog književnog priznanja – nagrade Prix Goncourt, koju joj je donio roman Uspavanka (2016).
Miroslav Krleža o hrvatskoj književnosti
Brojni zagrebački programi FSK-a ove su se godine održali u zgradi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a osim te novosti, organizatori su osvježili Festival njegovim širenjem i na kazališnu scenu. Upravo se u velikoj dvorani HGZ-a održalo scensko uprizorenje Krležina govora – Krležino “treće” predavanje.
Miroslav Krleža održao je svoje prvo predavanje na istoj lokaciji 1930. godine pred više od 800 ljudi, a nakon toga je 1932. godine nastala njegova knjiga polemika Moj obračun s njima. Drugo predavanje, ono o hrvatskoj književnosti, zakazano za 12. travnja 1933. godine, ali nikada nije održano zbog policijske zabrane.
Ipak, sada se u sklopu Fesivala održalo “treće” predavanje o hrvatskoj književnosti koje je priredio krležolog Vlaho Bogišić na temelju Krležine ostavštine. On je napravio selekciju Krležinih misli tako da one današnju publiku asociraju na pojave iz suvremenog života u Hrvatskoj. Novinarima HRT-a objasnio je kako su Krležine rečenice aktualne i danas te kako je vrijeme da ih se izgovori:
Pokušali smo iz tog vremena, iz Krležinih 30-ih godina, rekonstruirati tu priču o Krležinim rečenicama. Pokazalo se da su te rečenice i danas opominjuće na isti način kao i u ono vrijeme. Ako se onda nisu uspjele izgovoriti, još uvijek je vrijeme da nas opomenu.
Scenski komad režirala je Aida Bukvić, a Krležu je pred punim auditorijem utjelovio Ozren Grabarić, naš glumački velikan i profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Društvo na sceni Grabariću je pravio vrsni pijanist Matej Meštrović koji je ukomponirao i pripremio glazbu na klaviru upravo za ovaj projekt.
Zbog oduševljenja publike nakon premijerne izvedbe te velikog interesa javnosti, u planu su i reizvedbe, a Fraktura je već dobila i poziv za gostovanje iduće godine u francuskom Montpellieru.
