Helios Gómez je španjolski grafičar romskog podrijetla, rođen 1905. godine u Sevilli. Školovao se u umjetničkoj i obrtničkoj školi kao slikar i dekorater keramike. Njegova prva djela bivaju objavljena u anarhističkom časopisu Páginas Libres, a ilustrirao je i knjige različitih španjolskih autora. Godine 1925. održao je svoju prvu izložbu u Sevilli, a godinu dana kasnije još jednu u Madridu i Barceloni. Pošto je bio uvjeren u hitnost političkih promjena, pridružio se anarhističkim skupinama te izabrao umjetnički izričaj u skladu s vlastitim političkim načelima.
U Gómezovim se grafikama osjeća snažan utjecaj ekspresionizma, pogotovo politički orijentiranih ekspresionističkih grafika. Također je prisutno i nasljeđe kubizma te postimpresionističke geometrizacije. U djelima kao što je Evacuation uočava se pozivanje na stilske elemente iz španjolske likovne tradicije, kao što su djela Francisca Goye te kolorizam u stilu El Greca.
Gómez je imao veliku ulogu u Španjolskom građanskom ratu, oružanom sukobu koji se vodio od 1936. do 1939. godine između različitih ljevičarskih skupina koje su branile demokratski izabranu vladu te desničarskih, nacionalističkih i fašističkih pobunjenika na čelu s Franciscom Francom. Na ljevičarskoj strani borila se uglavnom nezadovoljna radnička klasa, radikalizirana ekonomskom krizom, a na nacionalističkoj zemljoposjednici i vojska. Gomez je za vrijeme rata bio imenovan političkim povjerenikom sindikata te je plovio u ekspediciji Bayo da oslobodi Ibizu i Mallorcu te se pridružio frontovima u Aragonu, Madridu i Andaluziji. Također je bio zadužen za kulturu te dizajnirao knjige, novine i organizirao izložbe. Gómez je vjerovao da je Španjolski građanski rat dio borbe protiv šireg problema koji je prijetnja za sudbinu Roma svugdje. Također, bio je pokretač romskog pokreta te je u jednom od intervjua naglasio: “… iz ovog rata, koji će proizvesti mnogo dobrih stvari, mora doći i oslobođenje Roma.” Nakon rata je morao pobjeći u Pariz, a na povratku iz Francuske, 1945. godine, biva uhićen, te umire u Barceloni 1956., dvije godine nakon izlaska iz zatvora.
Godine 1950., na zahtjev kapelana zatvora u kojem je Gómez služio kaznu, umjetnik je pristao na zidove ćelije naslikati freske posvećene djevici Mariji, zaštitnici zarobljenika. Budući da figure na freskama imaju romska obilježja, djelo je poznato kao Capilla Gitana (Romska kapelica). Umjetnikov sin je posljednji put fotografirao freske 1985., a 1998. godine bivaju prefarbane. Taj je čin bio izravno kršenje zakona o intelektualnom vlasništvu. Ipak, zahtjevi za obnavljanje djela nikada nisu prihvaćeni.
