U Novom Petruševcu je kaos, ljudi su blokirali zgradu u koju Bandić želi useliti Rome, privedeno je deset osoba – tako su prošli tjedan izvještavali brojni medi.
Savjet za nacionalne manjine RH upozorio je na opasnost ovakvih i sličnih prosvjeda. Svakodnevno svjedočimo pojavama porasta atmosfere nesnošljivosti, govora mržnje, netolerancije, nasilja te etnocentrizma u našem društvu. Tome nažalost umnogome pridonose doprinose mediji koji u svojim programima u vrijednosnim raspravama daju veliki prostor upornim i ustrajnim promicateljima negiranja povijesnih činjenica iz naše dalje i bliže prošlosti u permanentnim pokušajima rehabilitacije Nezavisne Države Hrvatske, negirajući njen zločinački i kvislinški karakter, čime provode beskrupulozni, neznanstveni povijesni revizionizam koji izravno šteti ugledu Republike Hrvatske. Posebno zabrinjava porast javnih okupljanja i uličnih akcija kojima se poziva na progon određenih etničkih i ideoloških skupina i oduzimanje njihovih Ustavnim zakonom i međunarodnim konvencijama zagarantiranih prava – stoji u njihovom priopćenju.
Podsjetimo, u Petruševec se seli 29 romskih obitelji. Ondje bi ih ponovno mogli dočekati prosvjedi, a neki iz romskih obitelji govore kako ih je strah pojedinaca koji patroliraju oko zgrade i vrlo jasno im u kontinuitetu daju do znanja da nisu dobrodošli kao budući susjedi.
Plinarsko naselje, u kojem su živjele obitelji, bit će srušeno. U ugovorima koji su obitelji potpisale s Gradom, i koje smo uz zajamčenu diskreciju obiteljima dobili na uvid, vidljivi su kriteriji prema kojima su obitelji dobile pravo na najam stanova u Petruševcu: da im je prihod u prošloj godini manji od 50 posto prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Grada Zagreba, da su na područuju Zagreba neprekidno dulje od deset godina, da je objekt u kojem su prije boravili određen za rušenje, da objekt kojeg koriste nema primjerene uvjete za normalan život ljudi, odnosno da življenje u takvim uvjetima predstavlja ugrozu za život i zdravlje ljudi, te da podnositelji zahtjeva nemaju u vlasništvu useljivi san ili kuću. Stanovi u Petruševcu daju im se u najam na pet godina.
Takve su, dakle, stambene i životne prilike ljudi koji se sele u Petruševec. Prošli su tjedan ondje pak građani okružili zgradu, nisu puštali nikoga u stanove, a na upit zašto prosvjeduju rekli su kako zgrada nije dostojna za život te da njihov otpor nema veze s tim što se u nju trebaju useliti romske obitelji. Poručili su da zgrada ne zadovoljava ni sigurnosne standarde.
Da prosvjednike uistinu brine stanje stanova u koje će Romi preseliti i uvjeti u kojima Romi žive generalno – mogli su odavno prosvjedovati ispred Plinarskog naselja i sličnih mjesta diljem zemlje u kojima su Romi getoizirani i koje uopće nije primjereno zvati stambenim naseljima. Ovako je pak peticiju protiv useljavanja Roma potpisalo više od dvije trećine stanovnika Petruševca. Nema peticija koje traže poboljšanje i obnovu zgrade, ili pak bolju generalnu politiku za stambeno zbrinjavanje Roma. Jasno je što je pravi trn u oku.
To je pokazala i nedavna izjava Vijećnika Mjesnog odbora Petruševec Kristijana Rašića. Na pitanje u čemu je konkretno problem, Rašić je rekao: Kao prvo, notorna je laž to da se bunimo zato što ovamo žele preseliti Rome. To nema veze ni sa čijom nacionalnošću i želim da to odmah bude jasno. Ovdje smo se okupili zbog dva problema. Prvo, grad ovamo planira doseliti obitelji slabijeg imovinskog stanja, a mi to ne želimo, ne želimo da se Novi Petruševec pretvori u geto. I drugo, ova zgrada uopće nije namijenjena stanovanju ljudi. To su poslovni uredi, neprimjereni za stanovanje.
Rašić propušta primijetiti korelaciju između bivanja Romom i bivanja siromašnim, plus valjda smatra da je politički korektnije reći da su protiv sirotinje, nego protiv Roma.
Istina je da je zgrada u Petruševcu neadekvatna i u lošem stanju. Istina je da i dio romskih obitelji ne želi preseliti tamo, jer osjećaju kako se radi o selidbi “iz geta u geto”. Istina je da se ipak radi o boljim uvjetima nego o onima u Plinarskom naselju. Istina je da se Plinarsko naselje ruši. Istina je da Romi zapravo nemaju izbora. Istina je da se očekuje da se zadovolje čime godi šute. Istina je da trenutni stanovnici Petruševca ipak razumiju kako i koliko su Romi obespravljeni jer se bole da bi se ta obespravljenost i getoiziranost mogla sada prenijeti i na njih, poput kakve zaraze. Istina je da vjerojatno ne vide kako tome sami pridonose prosvjedima poput onog prošlotjednog. Istina je da licemjerje svakodnevna mjera našeg društva.
Licemjeran je i Milan Bandić, koji Romima zapravo ne daje puno opcija – oni će u Petruševec, Milanovom milom ili silom. On na pitanje o adekvatnosti zgrade drži predavanja o multietičnosti, multikulturalnosti i multikonfesionalnosti Zagreba. Zagreb zaista ima bogatu povijest suživota različitosti, ali uloga značajnog dionika u tom procesu ne pripada epohi Milana Bandića, pogotovo kad su Romi u pitanju. Da je ovaj grad zaista multietnički i multikulturalan, ne bi milom i silom za “drugačije” bile rezervirane isljučivo margine društva, i kad je u pitanju stambena politika, i zapošljavanje, i obrazovanje.
Ne bi ih s tih margina tjerali “reguralni građani i građanke”, u strahu da će sada i sami osjetiti što je to margina društva, što znači biti crtica na dnu papira.
Plinarsko naselje se ruši, a na tom će se mjestu graditi luksuzne poslovne i stambene zgrade – to je lice i naličje suštine Bandićeve politike. Njegovi potezi nisu motivirani dobročinstvima i željom za poboljšanjem položaja romske zajednice, već su rezultat pomaka gradonačelnikove ekonomsko-tržišne klackalice. Na toj klackalici nema mjesta za građane. Tužno je što se u ovoj situaciji, kao što pokazuje primjer u Petruševcu, građani na kraju okreću jedino jedni protiv drugih.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
