U utorak 11. lipnja 2019. godine u Vintage Industrial Baru u Zagrebu nastupio je rumunjski, romski limeni orkestar Fanfare Ciocarlia. Od kada je došao na pozornicu, sastav je svojim plesnim ritmovima, karizmatičnim nastupom i virtuoznim sviranjem očarao publiku koja je plesala, glasno uzvikivala i pljeskala od uzbuđenja. Odnos s publikom je tijekom cijelog koncerta, koji je trajao nešto više od sat i pol vremena, bio na vrhuncu, što je izuzetno rijetko za vidjeti.
U sastavu se nalazi dvanaest izvođača od kojih svaki svira po jedan instrument, a otprilike polovica članova i pjeva, tako da su se tijekom koncerta izmjenjivali frontmeni, što je doprinijelo svježini i nepredvidljiivosti nastupa. U izvedbi su, dakako, iznimno uživali ljudi koji vole plesati, ali i oni smireniji, koji su došli čuti virtuoznost i specifičnost glazbenog izričaja Fanfara. Naime, izvođači su nerijetko samostalno improvizirali na instrumentima, dok bi ostatak sastava održavao ritam pjesama. U jednom je trenutku čak i bubnjar imao svoju improviziranu izvedbu, što uopće nije umanjilo plesnost glazbe.
Orkestar je uglavnom svirao pjesme sa svojeg novog albuma Onwards to Mars!, među kojima je i obrada Shaggyjevog klasika “Mr Bombastic”, a koju su Fanfare nazvale “Mista Lobaloba”. Onwards to Mars! i album prije toga, Devil’s Tale, značajno su eksperimentalniji od prijašnjih albuma te su uspješan pokušaj sastava da pokaže svoju slojevitost te sklonost i drugačijem glazbenom izričaju. Međutim, Fanfare nisu prezale ni od sviranja klasika, kao što su “Mesečina”, “Lume, lume” i “Born to Be Wild”. Kada je krenula “Mesečina” publika je uz glazbu oduševljeno izvikivala riječi pjesme koje glazbenici, budući da su iz Rumunjske, nisu razumijeli, ali su radosno uživali u entuzijazmu preko puta. Za vrijeme balade “Lume, lume” saksofonist je zamolio publiku da čučne dok se izvodi tugaljiv, ali i vrtuozan solo, te da se naglo ustane kada se ostatak orkestra ponovo uključi sa snažnim instrumentalnim nastupom i plesnim ritmom. Upravo su takvim inzistiranjem na sudjelovanju publike u izvedbenim točkama stvorili međusobnu povezanost s publikom koja je trajala od početka do kraja koncerta.
U jednom trenutku djevojka se iz publike popela na pozornicu te počela plesati, a pjevač iz benda je vrlo dobro reagirao pa počeo plesati s njom. Kada je zaštitar došao maknuti djevojku, pjevač ga je zamolio neka joj dopusti da ostane, pa je tako publika u još jednom segmentu utjecala na koncert i doprinijela nezaboravnom iskustvu koje je on pružio, brišući krutu odvojenost između izvođača i same publike. Taj događaj uostalom najbolje opisuje sam koncert – zabava, gubitak nepotrebne samokontrole te prepuštanje plesnoj i virtuozno izvedenoj glazbi. Koncert je svakako bio jedno nezaboravno iskustvo te je s obzirom na prepunu dvoranu vidljivo da u Hrvatskoj postoji interes za ovakvu vrstu glazbe, što je svakako temelj za ponovni dolazak orkestra u Hrvatsku.
