Sedamnaestogodišnji Rom, dječak Goszko, početkom listopada ubijen je u bugarskom gradu Montani. Skupljao je sijeno sa svojim djedom kada je ubojica ispalio nekoliko metaka iz puške te pogodio dječaka. Dječakov je djed izjavio da je primjetio lice ubojice koji je puškom ciljao i njega. Naglasio je da je ubojicu svog unuka viđao i prije u šumi te da je jednom prilikom prijetio nekom nepoznatom čovjeku da će ga ubiti s metalnom cijevi. Osumnjičenik je vlasnik posjeda na kojem su dječak i njegov djed skupljali sijeno i drvo za ogrijev, što je u Bugarskoj zakonski dozvoljeno.
Ovo nije prvi put da je Rom usmrćen dok skuplja drva za ogrijev ili sijeno. Prošle je godine smrtno ranjen i dvadesetčetverogodišnji Rom u Rumunjskom gradu Breazi od strane policajca, a u Bugarskoj je policija nasmrt prebila Roma iz Bohote, dok su on i njegov sin skupljali drva za ogrijev. Slučajevi ubijenih roma u šumama Bugarske, najčešće od strane policajaca, šumara i vlasnika zemlje, sve su češći.
Učestalo pucanje po Romima u bugarskim šumama nije nova pojava, taj je fenomen eskalirao još 2003. godine. U veljači te godine ubijen je dvadesetpetogodišnji Rom blizu Vetova, u sjevernoj Bugarskoj te sedamnaestogodišnji Rom blizu Krivodola, u sjeverozapadnoj Bugarskoj. U ožujku je ubijen Rom blizu grada Samokova, a ubojica nije bio kažnjen. Istog mjeseca je deset policajaca i šumara brutalno prebilo i pucalo u tri Roma blizu Lukovita, u sjevernoj Bugarskoj. Sljedećeg je dana privatni zaštitar ubio Ivana Anastasieva Raleva, osmogodišnjeg Roma, koji je skupljao drva za potpalu blizu grada Burgasa.
Čini se da se tendencija ubijanja Roma u Bugarskoj vraća zbog Valerija Simeonova, velikog rasista i vođe nacionalističke stranke Nacionalna fronta spasa Bugarske (NFSB), koji je prošle godine postavljen kao predsjednik Nacionalnog vijeća za etničke i integracijske poslove, savjetodavnog i koordinacijskog tijela koje se bavi politikom i pravima manjinskog stanovništva u Bugarskoj. Aktivisti i intelektualci iz civilnog društva skupili su preko 15 000 potpisa upućenih premijeru, prigovarajući postavljanju simpatizera fašističkih i neonacističkih ideologija na položaj zadužen za integraciju manjina.
U peticiji su predstavljene Simeonove rasističke tvrdnje i politička obećanja njegove stranke. NFSB je 2013. godine obećala uništenje svih nelegalnih romskih naselja i gradnje što jeftinijih nastambi što dalje od gradova, s ciljem pretvaranja tih područja u turističke atrakcije.
Peticija također predstavlja Simeonov okrutan anticiganistički govor iz 2014, kada je u parlamentu o Romima izjavio: “Pretvorili su se u razuzdane, jadne i bijesne antropoide. Traže pravo na plaće bez napora, zahtijevaju zdravstveno bez bolesnih, dječje doplatke za djecu koja im se igraju sa svinjama na ulici i potporu za majke koje imaju instinkt uličnih kurvi…”
Na kraju peticije je upućeno pitanje – smatraju li se ovi politički komentari nečime što zaslužuje nagradu predsjedništva Nacionalnog vijeća za etničke i integracijske poslove u Vijeću ministara?
Odgovor bugarskom civilnom društvu, akademicima i javnim osobama vrlo je jasan. Naime, prošlo je više od godinu dana, a Simeonov je i dalje zamjenik premijera te predsjednik vijeća za integraciju.
Rezultati takvog raspleta su očiti. Osim ponovnog vraćanja ubojstva Roma po bugarskim šumama, događa se sve snažnija eskalacija govora mržnje te osjećaj straha od romskog stanovništva. Uostalom, zašto narod ne bi mogao javno izjavljivati rasističke predrasude kad zamjenik premijera to slobodno radi?
Mnogi smatraju da je navedeni fenomen povezan i sa sve većom ekonomskom nejednakosti u europskim zemljama, koja kao kulturološki efekt uvijek ima snažnu socijalnu isključivost i sve izraženiju netrpeljivost većinskog stanovništva spram manjina zbog nedostatka svijesti o stvarnim uzrocima društvenog raspada.
Simeonov u godinu dana svojega rada još nije ni spomenuo strategiju kojom će integrirati Rome u ostatak stanovništva, ali zato se posvetio nekim drugim pitanjima: fizički se obračunao i prijetio Bugaru koji je pokušao prijeći bugarsko-tursku granicu kako bi iskoristio svoje pravo glasanja, organizirao je mjerenja buke na obalama Crnog mora kako bi zatvorio kafiće i barove koji su konkurencija njegovim poslovnicama, izradio registre s adresama Roma koji žive u Asenovgradu kako bi ih mogao prisilno iseliti i srušiti njihove domove.
U Bugarskoj romska djeca idu u segregirane škole te dobivaju najgoru kvalitetu obrazovanja, a poslodavci redovito odbijaju zaposliti ljude jer su romskog podrijetla. Izuzetno puno Roma živi u kućama koje su pod stalnom prijetnjom rušenja te su redovito isključeni iz zdravstvenog sustava. Usprkos svim tim podacima, Simeonov progovara o Romima samo onda kada ih vrijeđa zbog posljedica sustavne diskriminacije, ni ne pokušavajući pružiti im mogućnost za dostojanstven život.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
