Već gotovo tri desetljeća, gospođa Manuela Šepek zajedno sa suprugom ima vlastitu trgovinu s obućom i accessoriesom FAS, u samom centru Poreča. Iznimno vesela, otvorena i puna životne energije, rado je s nama, a za čitatelje Phralipena, podijelila dio svoje životne priče.
“Ja sam dijete iz mješovitog braka. Otac mi je Rom, a majka Hrvatica. Moja je obitelj veliku pažnju posvećivala obrazovanju tako da sam već s 4 godine naučila čitati i pisati, a djed koji je bio fakultetski obrazovan učio me krasopis i ćirilicu. S učenjem i znanjem dolazi određena sigurnost koja je izuzetno važna kako za svakodnevni život, tako i za posao”, rekla nam je na samom početku razgovora.
Koliko dugo ste u vlastitom poslu i o čemu se zapravo radi?
Prolazi dvadeset i sedma godina kako smo u Poreču. Otvorili smo trgovinu s obućom i nazvali je FAS. Željeli smo neko simbolično, a jednostavno ime, a fas na latinskom znači božja pravda. Oduvijek nam je bila važna kvaliteta robe koju prodajemo pa smo pazili da to budu artikli od prave kože ili nekih drugih provjerenih materijala, da obuća ima kvalitetnu završnu obradu, a da je vizualno zanimljiva i da prati potražnju. Ostvarili smo suradnju s brojnim poznatim modnim brandovima, primjerice na našim policama možete pronaći komade iz kolekcije Replay, Cavalli, P.Plein, CallagHan, Hispanitas, Versace, Nila&Nila i brojne druge. Kod nas su se obuvale mnoge naše, ali i strane osobe iz javnog života – pjevači, glumci, političari, novinari i drugi. Sudjelovali smo i sponzorirali brojne modne evente i popularna događanja, primjerice izbor za Miss i Mistera turizma, izbor za Miss Alpe Adria, prezentacije na Auto Moto Showu, humanitarne utrke i slično. Ispratili smo mnoge generacije – djevojke koje su sada mame, mame koje su sada bake, bebe koje su sada djevojke ili mladići.
Što smatrate važnim za dugotrajno uspješno poslovanje?
Svakako je bitna kvaliteta robe kao i pravilan omjer cijene i kvalitete, ali jednako je bitna kvaliteta usluge. “Pravog” trgovca je teško naći jer to ne podrazumijeva poznavanje jezika i stajanje pored kupca s papirom o završenom školovanju u ruci, već toplinu s kojom se kupcu pristupa. Pod time mislim na uslužnost koja nije nametljiva, na pomoć pri obuvanju, na atmosferu u trgovini i svakako na osmijeh. Zbog toga se ljudi vraćaju.
Što biste preporučili mladima danas koji imaju interes za pokretanje vlastitog posla?
Kad imate vlastiti biznis morate biti spremni na rad koji traje cijeli dan jer za vas ne postoji tzv. radno vrijeme. Trgovina je otvorena svaki dan, osim nedjelje, tijekom cijele godine, a od 20. svibnja do 1. listopada radimo od jutra do ponoći. U prodaji radimo suprug i ja, ali postoji još i drugi dio posla koji nije toliko vidljiv, a uključuje poslovna putovanja, druženja s partnerima sa svih strana svijeta, učenje raznih jezika i stalnu edukaciju, planiranje i nabavu prodajnog asortimana i drugo.
Kad imate vlastiti biznis teško možete razdvojiti privatno vrijeme od poslovnog. Primjerice, obiteljska okupljanja svode se na jedan do dva dana u godini kada je zbog praznika trgovina zatvorena. Kad su nam kćeri bile male često se znalo dogoditi da mi moramo raditi, a da njih nema tko čuvati. Tada bi došle k nama u trgovinu i kroz igru krenule slagati kutije s obućom, dodavale bi vrećice, isprobavale štikle. Kupcima je to znalo biti simpatično, a mi nismo imali drugog izbora jer je to bio jedini način da nam djeca budu “na oku”.
Danas one znaju reći da nije bilo FAS-a, puno toga ne bi bilo u našem životu. On nas je hranio, oblačio, školovao, omogućio nam da učimo jezike, da putujemo.
Uglavnom, svaki posao koji pokrenete ima svoje dobre i loše strane i važno je da to realno sagledate u trenutku kad donosite odluku. Treba se znati nositi sa stalnim stresom i prihvatiti posljedice poput, primjerice, pada imunosustava, bolova u kičmi ili seboreje. Ali, ako uživate u onome što radite i osjećate da to stvarno želite onda je vlastiti posao ispravna odluka za vas.
S obzirom na Vaše dugogodišnje iskustvo kako biste opisali stilove današnjih djevojaka/žena, ali i muškaraca? Jesu li žene danas odvažne u kreiranju vlastitog modnog stila?
Rekla bih da žene imaju stila, imaju tu sigurnost koja, vjerujem, dolazi s iskustvom, a i rezultat je odrastanja u nekim drugačijim vremenima, a koja im dopušta slobodu u kreiranju vlastitog modnog stila. Ono što primjećujem je da mladi nekako nemaju integritet i vrlo rijetki me uspiju pozitivno iznenaditi. Uglavnom, nedostaje im osobnosti koju bi izrazili kroz vlastite modne detalje. Djevojke su često prenašminkane za osam sati ujutro, obuvaju cipele u kojima ne mogu i ne znaju hodati, nose utegnutu odjeću bez obzira pristaje li ona njihovom stasu ili ne.
Također primjećujem da su nekada žene prevladavale među našim kupcima, a danas podjednako kupuju i žene i muškarci. I muškarci danas paze na stil obuće i na prigodu za koju je kupuju, primjerice cipele koje odgovaraju odijelu i ostalim detaljima koje su odabrali za svadbu, kćerkinu maturalnu zabavu, poslovni sastanak i slično. Posebno me vesele oni koji kupuju poklon za svoju “bolju polovicu” s iskrenom namjerom da je razvesele.
Kada danas pogledate unatrag svoj poslovni život, biste li ponovno izabrali isto?
Suprug i ja smo u poslu zajedno tako da smo teško mogli odvojiti privatni od poslovnog života. Često znam reći da nas dvoje imamo beneficirani bračni staž – 24 sata zajedno. Kada smo kretali u posao, prije gotovo tri desetljeća, bili smo odlučni i uporni, a takvi smo i danas. Jedan drugome smo vjerni pratioci kroz sve uspone i padove. Obiteljska podrška je iznimno bitna za uspjeh u poslu.
Mislili smo da će jedna od naše dvije kćeri nastaviti obiteljski posao, ali odabrale su drugačije karijere – jedna je završila veterinu, a druga pravo. Ali, sretni smo zbog njihovih odluka jer su uspjele procijeniti što je to čime se žele baviti u životu.
Tako smo ostali suprug i ja u našem FAS-u. Još koja godina i zajedno ćemo u mirovinu koja će biti ispunjena sjećanjima na različite dogodovštine iz dućana, smijeh i suze. Bit će ispunjena dojmovima s brojnih putovanja i druženja s ljudima iz svih krajeva svijeta, a svakako se nadam da će biti ispunjena i brigom oko unučića.
