Dr. Hedina Tahirović-Sijerčić: Romski jezik ne proučava se u BiH, ali inicijative postoje

  • RomanichibRomanichib
  • 0
    102
    Foto: Debbie Folaron

    Dr. Hedina Tahirović-Sijerčić je književnica, prevoditeljica i profesorica u čijem su fokusu djelovanja romski jezik, kultra i tradicija. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu 1985. godine i postala prva diplomirana novinarka Romkinja u bivšoj Jugoslaviji. Još jednu diplomu stječe na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Tuzli 1990. Magistrirala je Rodne studije Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu 2012, a doktorirala na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2018 godine.

    Moj otac, Derviš Tahirović, usmjerio me je i usadio ljubav i potrebu za bavljenjem romskim pitanjima. Moj cijeli život vezan je uz moju romsku obitelj, romsku mahalu Gorica u Sarajevu, susjede i moje sunarodnjake.

    Svjetski dan romskog jezika prvi je put obilježen 5. studenog 2009. godine u Zagrebu na inicijativu Udruge za promicanje obrazovanja Roma u RH “Kali Sara”. Kao datum obilježavanja izabran je 5. studeni u čast na dan na koji je 2008. godine objavljen prvi Romsko-hrvatski i hrvatsko-romski rječnik autora Veljka Kajtazija u izdanju spomenute udruge i Odjela za orijentalistiku pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za Indologiju i dalekoistočne studije, 2012. godine Veljko Kajtazi je uz suradnike inicirao i omogućio pokretanje izbornih kolegija “Uvod u romski jezik I i II” i “Uvod u književnost i kulturu Roma I i II” koje su predavali Hedina Tahirović-Sijerčić  i Ljatif Demir iz Skoplja. Isto tako na inicijativu Veljka Kajtazija i njegovih suradnika  Opća Skupština UNESCO-a 7. studenog 2015. godine prihvaća 5. studeni kao Svjetski dan romskog jezika, a potom i Odbor stručnjaka za Europsku povelju za regionalne ili manjinske jezike (ECRML)

    Vrlo bitno je napomenuti da je 5. studenog 2015. godine povodom Međunarodnog dana romskog jezika Odbor stručnjaka utvrdio da u okviru 25 zemalja romski jezik ima najveći broj ratifikacija u okviru Povelje i da time odražava, između ostalog, status romskog jezika kao europskog jezika.

    Kada je riječ o praksi u Bosni i Hercegovini, 2010. godine je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke u Mostaru objavilo Bosansko-romski i romsko bosanski rječnik (Bosnaki-Romani thaj Romani-Bosnaki Alavari), a 2016. godine stručnu knjigu Rodni identiteti u književnosti romskih autorica na području bivše Jugoslavije autorice Tahirović-Sijerčič. Od 2010. do 2012. u Sarajevu je održana Regionalna konferencija „Romski jezik, historija i kultura – jučer, danas, sutra“. Konferencija se bavila dijalektima romskog jezika i problemima njegove standardizacije. Nakon konferencije 2012. godine objavljena je Standardizacija romskog jezika autora Rajka Đurića. Sadržaj ove knjige upotpunio je „Ogled o proučavanju romskog jezika“ Dragoljuba Ackovića, a u knjizi su navedene osnovne preporuke o pravilnoj upotrebi pisanog romskog jezika. Održavanje navedene konferencije te objavljivanje Standardizacije romskog jezika dovelo je do usvajanja preporuka za smjernice za podučavanje standardnog romskog jezika u obrazovnom sistemu u Srbiji 2013. godine.

    U posljednje vrijeme, romski jezik je postao i nastavni predmet u mnogim osnovnim školama jugoistočne i srednje Europe, u gimnazijama u Rumunjskoj, Mađarskoj i Češkoj, studijski predmet na sveučilištima u Parizu, Trstu, Pragu, Grazu, Bukureštu, Budimpešti, Velikom Trnovu, Nitri, Pečuhu, Manchesteru, Helsinkiju, Arhusu, Zagrebu… Romski jezik je u nekoliko europskih država ušao u politički i javni život, najčešće putem prevodilaca. Ja osobno nemam priliku koristiti romski jezik svakodnevno, a povremeno održavam nastavu o romskom jeziku, književnosti i kulturi. Predavala sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dvije akademske godine od 2012-2014.. Nažalost, u BiH ova nastava nije zaživjela iako su i Senat Univerziteta Sarajevo (2013) i Senat Univerziteta Mostar (2015) odobrili pokretanje katedre. U pitanju su financijska sredstva koja navodno nedostaju, barem je meni tako rečeno, ali ja smatram da ne postoji političke volje.

    Dr. Tahirović-Sijerčić je nakon boravka u Njemačkoj, 1997. godine preselila u Kanadu u kojoj je radila kao glavna i odgovorna urednica prvog magazina za Rome u Kanadi pod nazivom Romano lil (u prijevodu romski magazin). Isti je sadržavao mozaik teme, pokrivao bitnije informacije za život Roma u Kanadi, sadržavao intervjue s članovima zajednice i njihove životne priče kao i s radnicima migrantima te obrađivao pisano stvaralaštvo Roma. Osim što je Tahirović-Sijerčić dolaskom u Kanadu po prvi puta počela učiti engleski jezik, izazov s kojim se susrela bio je izbor sistema pisanja.

    Foto: Chad Evans Wyatt

    Naime, kako bi Romano lil sadržavao i romske tekstove koji bi mogli čitati i romski došljaci iz različitih zemalja, a koje su u to vrijeme bile članice Roma Community and Advocacy Centre mreže, moralo se odlučiti koji sistem pisanja romskog jezika primijeniti zbog razumljivosti teksta. Odlučeno je da se koristi englesko pismo i da je to najidealniji način pisanja zbog raznolikosti romskih grupa i dijalekata, te raznolikosti pisama zemalja iz kojih su Romi došli, a na kojima su dotada pisali. Standardno pismo za magazin odredio je Ronald Lee, autohtoni Rom, koji se desetljećima bavi pitanjem romskog jezika, osobito kalderaškog dijalekta.

    Dr. Tahirović-Sijerčić trenutno radi u Odboru stručnjaka Vijeća Europe za Europsku povelju o manjinskim i regionalnim jezicima, bavi se pisanjem akademskih radova i knjiga i povremeno predaje na sveučilištima u inozemstvu. Kada je riječ o položaju romskog jezika u zemljama u kojima je Tahirović-Sijerčić boravila, navodi da je položaj jezika sličan uzimajući u obzir različita društvena uređenja tih zemalja i zakonsko uređenje kao i političku zastupljenost u politikama manjinskih jezika.

    Romski jezik se ne proučava u BiH, ali inicijative postoje, prihvaćene su no ne i realizirane. Stvarnost je gorka po tom pitanju. U zemlji u kojoj većinski jezici imaju status manjinskih jezika, nema politika koje podržavaju „prave“ manjinske jezike. O ovoj temi sam pisala u svojim dvjema knjigama “Language and Literature of Roma within translation in the Western Balkans: Poetry in Self-translationiRomani čhib: Posebni osvrt na jezik i kulturu Roma” koje su objavljene ove 2019. godine. S druge strane, javni medijski servisi ne pridaju mnogo značaja romskom jeziku, ali ni drugim manjinskim jezicima. Ipak, u BiH postoji romski kadar koji bi svakako mogao odgovoriti zadatku u području novinarstva, a svakako su primjer tome uspješni omladinci koji rade u redakciji romskog portal UDAR i njihov  rad kao i suradnja koju su ostvarili s dopisnicima u regiji i šire.

    Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime