Ovih se dana u medijima dosta pisalo o nemirima u Međimurju, sukobima unutar i između pojedinih sela i obližnjih romskih naselja. Tražilo se dodatne policijske snage na terenu, prosvjedovalo, ukazivalo na krađe i razne kriminalne radnje koje se odvijaju učestalo, a prstom se kao na isključive krivce upiralo na pripadnike romske manjine.
Nepobitna je činjenica da su brojna djela takve vrste uistinu počinili pripadnici romske manjine, zbog čega trebaju odgovarati i biti adekvatno kažnjeni, ali je zabrinjavajuć izostanak konteksta i pokušaja razlučivanja razloga zašto se u Međimurju događaju takve stvari, i zašto upravo u tim zajednicama. “To ne rade svi, cijela populacija nego pojedinci. Ja bih istaknuo da bi policija trebala raditi prevenciju”, istaknuo je Safet Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Piškorovec.
Većinu počinitelja kaznenih djela policija je uistinu zatvorila, ali to nije dovoljno. Kao što nije dovoljno (iako jest potrebno) ni Oršušovo pozivanje na prevenciju od strane policije. Ono je gašenje požara, dok se vatra i dalje kontinuirano potpaljuje iz drugog izvora. Problemi su, jednostavno, puno dublji.
U Međimurju živi više od deset tisuća Roma, a prema posljednjim dostupnim podacima, Romi i Romkinje čine trećinu svih nezaposlenih. Od 12 međimurskih naselja u kojima žive najgora je situacija upravo u Piškorovcu kod Male Subotice, iz kojega već godinama povremeno proiziđe kakva reportaža o stravi i užasu – svojevrsnom Divljem zapadu.
Osim niske stope zaposlenosti, poseban je problem i veoma mali postotak Roma koji sudjeluju u formalnom obrazovanju – djeca često zbog lošeg znanja hrvatskog zaostaju u nastavi i vrlo brzo gube motivaciju za školovanje. Maloljetnici se tako brzo okreću kriminalu, a dodatan problem stvara sve veće korištenje droga i raznih opijata, koje svakako nisu dobar kanalizator u kombinaciji s dosadom, izoliranošću i svepristutnom agresijom i netrpeljivošću.
Ono čemu bi se trebala posvetiti posebna pozornost u ovim analizama jest tip naselja u kojima Romi u Međimurju žive, jer se radi o specifičnoj prostornoj segregaciji koja je preduvjet, odnosno polazna točka brojnih drugih problema. Kako piše Hrvoje Šlezak u radu Prostorna segregacija Roma u Međimurskoj županiji:
“Prostorni aspekt segregacije romskog stanovništva do sada nije uziman u obzir tijekom planiranja različitih mjera s ciljem bolje integracije romske nacionalne manjine u hrvatsko društvo. Kvantitativni pokazatelji upućuju na izrazitu prostornu segregaciju romske manjine u Međimurju na razini naselja, dok na županijskoj razini ona nije toliko naglašena. Na razini cijele županije Romi su prisutni u većem broju općina. Na lokalnoj razini prostorna segregacija očituje se u činjenici da Romi najvećim dijelom žive u nacionalno posve homogenim naseljima ili dijelovima naselja koji su prostorno odvojeni od ostatka lokalnog stanovništva. Uspješnija integracija romske manjine ovisi o budućim mjerama čiji će cilj biti smanjenje prostorne segregacije, koja je usko povezana s ostalim segregacijskim oblicima.”
Romska naselja u Međimurju mogu se podijeliti u tri skupine obzirom na svoj prostorni položaj. Prvoj skupini naselja pripadaju jedina dva samostalna romska naselja, Parag i Piškorovec. Drugu skupinu čine veća naselja koja su prostorno znatno izdvojena od ostatka naselja kome pripadaju, dok u treću skupinu spadaju naselja koja predstavljaju samo krajnje dijelove ili ulice administrativnih naselja s većinskim hrvatskim stanovništvom kojima pripadaju.
Kako je najveći dio romskih naselja izgrađen na državnom zemljištu uz neriješene imovinsko pravne odnose, logičan je dosadašnji stihijski razvoj romskih naselja. Naime, kako Romi nisu raspolagali zemljišnim posjedom, domaćim životinjama i drugim materijalnim dobrima gospodarskog značaja, izgradnja objekata i prostorni razvoj naselja nisu uzimali u obzir mogućnosti budućeg gospodarskog razvoja.
Romska naselja nerijetko imaju loše sanitarne uvjete i nedostaju im osnovni uvjeti komunalne infrastrukture. Velik problem je i to što nemaju nikakve sadržaje ni ustanove koje bi zadovoljavale obrazovnu, rekreativnu i zdravstvenu funkciju.
Kada se prouči UNDP-ov Atlas romskih naselja Međimurske županije iz 2014. godine, uočljivo je da većina naselja, kada se uspoređuje pet funkcija naselja (stambena, obrazovna, rekreativna, opskrbna, zdravstvena), zadovoljava tek jednu funkciju – onu stambenu. Samo su dva naselja koja zadovoljavaju još neku funkciju izuzev stambene, s time da nijedno naselje ne zadovoljava sve funkcije.
U Atlasu se također mogu pronaći poražavajući podaci o nezaposlenosti i manjku formalnog obrazovanja u naseljima, što ne iznenađuje – s obzirom na polazišnu segregacijsku točku. Iako, valja reći da brojni aspekti ovih problema još uvijek nisu adekvatno istraženi, kako kvantitativno, tako i kvalitativno. Manjak tih i takvih istraživanja oduzima nam mogućnost promišljanja istinski konstruktivnih, dugoročno transformativnih mjera.
Međutim, jednu stvar bi mogli postaviti kao jasnu i činjeničnu – prostorna segregacija Roma u Međimurju bitan je dio problema na koji se stavlja premalen ili nikakav fokus. Segregacija znači izolaciju, a izolacija znači razvijanje paralelnog svijeta, vlastitog sustava reda i rada i mehanizama preživljavanja, koji često jesu oprečni onima u “ostatku društva”.
Kako piše Elisabeth Anderson u knjizi Imperativ integracije: “Segregacija društvenih grupa je osnovni razlog nejednakosti grupa. Ona izolira grupe u nepovoljnijem položaju od pristupa javnim i privatnim resursima, od izvora ljudskog i kulturnog kapitala, i od društvenih mreža koje upravljaju pristupom poslovima, poslovnim vezama, i političkom utjecaju. Ona ojačava stigmatizirajuće stereotipe o onima u nepovoljnijem položaju i stoga uzrokuje diskriminaciju.”
Segregacija ima dva temeljna modela, kroz prostornu segregaciju dodjeljuje se grupama različite društvene prostore i institucije, a kroz segregaciju uloga različite društvene uloge. Jedna segregacija utječe na drugu, nadovezuju se i upotpunjuju začarani krug.
Od tog začaranog kruga medijski hvatamo samo plamteće iskre na samome kraju, a na taj način nikada nećemo ozbiljno pristupiti rješavanju problema. Možemo malo raščistiti dim, ali žar za potpalu je nepresušan.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Phralipena.
