Briljantna knjiga Romi u srednjovjekovnom islamskom svijetu: pismenost, kultura i migracija (2021) autorice profesorice Kristine Richardson donosi jedno od najuzbudljivijih i najinovativnijih čitanja povijesti Roma u posljednjih nekoliko desetljeća. Richardson danas predaje na Sveučilištu u Virginiji. U središtu njezina znanstvenog rada stoje povijesti potlačenih skupina Bliskog istoka, marginaliziranih i često prešućenih glasova. Knjiga, bogato opremljena izvorima, poezijom i analizama, otkriva nove teorije o kulturnoj i migracijskoj povijesti Roma i srodnih skupina tijekom njihova dugog boravka u zapadnoj Aziji i kasnijeg dolaska u srednju Europu. No, osim što otvara novo poglavlje u proučavanju romske povijesti, ovo djelo ujedno preispituje i samu ideju europskog modernizma, razbijajući mit o izoliranoj europskoj genijalnosti koja je, prema tradicionalnim narativima, sama zaslužna za izume poput tiskarskog stroja i sličnih tehnoloških dostignuća. Knjiga je stekla priznanje u akademskim krugovima te je 2022. godine osvojila najugledniju nagradu za povijesne znanosti, Dan David Prize.
Od Al-Zutta do Banū Sāsāna, tragom proto-Roma
Knjiga istražuje grupaciju Al-Zutt, za koju suvremena znanost smatra da predstavlja dio proto-romskih zajednica, predaka današnjih Roma. Richardson opisuje njihovu migraciju iz Indije prema zapadnoj Aziji i donosi kronološki objedinjeni prikaz njihova života i djelovanja. Taj segment, iako iznimno značajan, tek je kapljica u moru znanja koja knjiga otkriva.
Posebnu pažnju autorica posvećuje tajanstvenoj grupaciji Banū Sāsān (arapski: Sinovi Sāsāna), plemenskoj i cehovskoj konfederaciji nomadskih glazbenika, zabavljača, umjetnika i iluzionista koja je djelovala od Perzije pa sve do granica islamske civilizacije u Iberiji. Etimologiju njihova imena Richardson objašnjava predajom koja je kružila unutar same zajednice, a prema kojoj su Banū Sāsān svoje ime navodno dobili po mitskom pretku, šeihu Sāsānu, sinu predislamskog perzijskog vladara iz dinastije Sasanida. Prema legendi, Sāsān je bio lišen prava na prijestolje te je nakon toga napustio dvor i započeo nomadski način života. Iako se ta priča ne temelji na povijesnim činjenicama, pripadnici skupine Banū Sāsān svjesno su je preuzeli i oblikovali kao mit o vlastitom plemenitom podrijetlu, čime su sebi osigurali genealoški prestiž u društvu koje je status i ugled temeljilo na porijeklu. Ova je skupina s vremenom postupno mijenjala svoj naziv – od Banū Sāsān do Ghurabā’ (arapski: stranci). Autorica u knjizi pomno prati tu transformaciju kroz analizu poezije i povijesnih zapisa iz razdoblja njihova djelovanja, gdje se jasno ocrtava proces postupne promjene imena: u jednom su se razdoblju oba naziva koristila usporedno, da bi se s vremenom Ghurabā’ učvrstio kao glavni i jedini naziv za ovu zajednicu.
U knjizi se uspostavlja i poveznica između Banū Sāsāna i Roma, ponajprije kroz pojam Ghurabā’. Tijekom stoljeća taj je izraz evoluirao u riječ Gurbet, kojom i danas dio romske populacije na Balkanu i u zapadnoj Aziji označava vlastitu zajednicu i identitet.
Kultura, jezik i složeni identitet
Richardson opisuje proces etnosinteze Roma, u kojem se formiraju moderne romske zajednice kroz višestoljetne interakcije i suživote s narodima zapadne Azije. Knjiga jasno pokazuje da Romi nisu bili izolirani putnici koji su izašli iz Indije i bez ikakvog dodira s drugim narodima stigli u Europu, već su aktivno sudjelovali u složenim kulturnim, društvenim i ekonomskim mrežama svoga vremena. Njihov trag ostao je vidljiv u nazivima kvartova i naselja u gradovima poput Damaska, Alepa i Kaira, gdje su zajednice Ghuraba postojale stoljećima, a neki njihovi potomci žive ondje i danas. Zanimljivo je da Richardson pronalazi i arapsku poeziju iz srednjeg vijeka koja detaljno opisuje pripadnike Ghuraba, često u pozitivnom svjetlu, ističući njihovu glazbu, običaje i pustolovine. Autorica citira i zapise krojača iz Alepa iz 16. stoljeća, koji opisuje uličnog pjevača što je pjevao na sedam jezika s tamburinom u ruci: arapskom, turskom, perzijskom, kurdskom, guranskom, jeziku Stranaca (bi-lisān al-ghurabā’) i hindskom. Ovaj zapis, uz niz drugih povijesnih izvora, svjedoči o tome da je skupina al-Ghurabā’ bila višejezična zajednica sastavljena od raznolikih pojedinaca različitih etničkih pozadina, među ostalima i al-Zuttā, al-Zanjā, Kurda i Hindusa. Richardson pritom ističe kako su posjedovali i vlastiti jezik, Lisan al-Ghurabā’, kasnije poznat kao Lughat al-Sīn, čije varijante i danas preživljavaju u pojedinim dijelovima Egipta.
Romi i izum tiskanja – nova perspektiva na europski modernizma
Najodvažniji i najprovokativniji dio knjige svakako je teorija prema kojoj su Romi svojim migracijama i tehničkim znanjem izravno utjecali na razvoj tiskarstva u Europi. Prema Richardson, tijekom boravka u zapadnoj Aziji, dio romskih zajednica bavio se tiskom koristeći drvene gravirane blokove, tehniku kojom su izrađivali religijske amajlije i dokumente na više jezika, uključujući arapski, hebrejski, grčki i aramejski. Te su tehnike bile pažljivo čuvane i gotovo isključivo prakticirane unutar al-Ghurabā’ zajednica, uz poseban tehnički vokabular na al-Sīn jeziku. Praćenjem njihova puta od mamelučkog Egipta i Levanta, preko Bizanta pa sve do Svetog Rimskog Carstva, knjiga povezuje dolazak romskih skupina u Europu s vremenom pojave prvih tiskanih kršćanskih ikona. Te su se ikone pojavile u europskim samostanima, osobito u Njemačkoj, upravo duž ruta za koje se pretpostavlja da su njima prolazile romske skupine. Izrađene su tehnikom gotovo identičnom onoj koju su Romi stoljećima ranije koristili na Bliskom istoku, što upućuje na moguću vezu između njihova kretanja i širenja tiskarske vještine. Richardson gradi hipotezu da su upravo te tehnike poslužile kao most prema Gutenbergovu tiskarskom stroju, koji je kasnije revolucionirao svjetsku povijest knjige i znanja. Ova teorija, bez umanjivanja Gutenbergove genijalnosti, poziva na preispitivanje zapadnocentričnih narativa o modernizmu naglašavajući da se povijest izuma i ideja ne odvija u izolaciji, nego u složenom dijalogu između kultura.
Nova uloga Roma u povijesti
Ova knjiga mijenja uobičajenu perspektivu pa tako Romi, tradicionalno prikazivani kao marginalizirani nomadi, u djelu Kristine Richardson postaju aktivni nositelji kulturnih prijenosa, tehnika i znanja. Umjesto pasivnih svjedoka povijesti, oni postaju njezini sukreatori, posrednici između Istoka i Zapada, između tradicije i modernizma. Romi u srednjovjekovnom islamskom svijetu: pismenost, kultura i migracija knjiga je koja otvara oči i preispituje ustaljene mitove. Bogata poezijom, slikama i povijesnim detaljima, ona ne nudi samo povijesnu studiju, već i poziv na promišljanje o tome tko piše povijest i tko je stoljećima iz nje bio izbrisan.
