U Puli je, pod temom “Između dva svijeta”, od 10. do 12. listopada 2025. godine održan 6. Kongres mladih Romkinja i Roma. Građen na iskustvima prethodnih kongresa, posebno posljednjeg vođenog geslom “mladi za mlade”, ovogodišnji se Kongres prvenstveno pozabavio identitetskim pitanjima koja se dobro mogu svesti na pitanje što znači biti između dva svijeta. Inicijalno se ideja za osmišljavanje teme vezala uz svjedočanstva nekih istaknutih Roma i Romkinja u kojima su oni, osvrćući se na prijeđeni put u vlastitom životu, često govorili da su se osjećali kao da se ne nalaze ni ovdje ni ondje, odnosno kao da uslijed životnih promjena više autentično ne pripadaju niti romskoj zajednici iz koje su potekli, a još uvijek ne niti većinskoj zajednici za koju su ipak i dalje prvenstveno Romi (rekli bi pogrdno neki iz te zajednice, ‘Cigani’). Ta se rascijepljenost može dalje granati, pa se tako pojedinci nađu između slijeđenja puta tradicije ili puta modernosti, ili između povratka korijenima ili traženja novih osobnih i kolektivnih rješenja, ili pak između društvenih klasa, one na rubu obilježene siromaštvom i diskriminacijom i one srednje ili građanske u kojoj neki oblik materijalnog blagostanja uspijeva prebrisati socijalne utege.
Sadržajno je Kongres bio prilagođen različitim perspektivama preko kojih se može pristupiti ovim pitanjima. Tako je prvog dana, poslije pozdravnih govora zastupnika Veljka Kajtazija, predsjednice Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” Suzane Krčmar i ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske Alena Tahirija, govorio baš ravnatelj Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Alen Tahiri o svojim iskustvima nadilaženja pozicija biti između. Pričajući o putu od trešnjevačkog asfalta do čelnika važne državne institucije, Tahiri je više puta spomenuo frazu treba ih pobijediti na njihovom terenu. Premda može zvučati previše kompetitivno, ta fraza odlično sažima ono o čemu se kod teme Kongresa radilo. Naime, pobijediti nekoga na njegovom terenu, a u ovom slučaju to se odnosi na teren većinske zajednice, znači poznavati većinsku zajednicu bolje od nje same, poznavati njene snage i slabosti i iskoristiti to kako bi se bilo bolji od nje u onome čime se ona, često samo deklarativno, diči. Ako se radi o ljudskim pravima i pravima nacionalnih manjina, to bi primjerice značilo raditi na zaštiti tih prava do samih granica i nikada se ne zadovoljiti mrtvim slovima na papiru, nego štititi prava i više nego što to mogućnosti dopuštaju.
Nakon Tahirijeva inspirativnoga govora, prvi dan Kongresa zatvorili su sudionici netom završenog međunarodnog projekta u kojem je SRRH “KALI SARA” sudjelovala kao partner – “MHE ROMA – Povijesno sjećanje europskih Roma”. Ardijan Gaši, Mirveta Gaši, Tin Prusina i Anesa Šabani Prusina okupljenim mladim Romkinjama i Romima predstavili su aktivnosti projekta, iskustva i dojmove, među kojima je svakako dominiralo sve ono što se događalo uz uspješnu predstavu “Najsen bistarde / Niste zaboravljeni”.
Drugi dan Kongresa bio je sadržajno najbogatiji, a svakako su ga obilježile radionice Edisa Galushija, glumca, pjevača, zamjenika ravnatelja jedne gimnazije u Prizrenu na Kosovu i doktoranda na studiju anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Cilj njegovih radionica bio je, kako je napomenuo, osnažiti mlade da osvijeste vlastite identitetske slojeve i potaknuti ih da grade mostove ondje gdje se nisu usudili prijeći. Mostove između okupljenih mladih Galushi je na Kongresu gradio na brojne domišljate načine, pri čemu se možda posebno istaknula radionica u kojoj su sudionici podijeljeni u tri skupine izmjenično trebali razmatrati tri pitanja: što za mene znači biti “između dva svijeta”, što želim da većinska zajednica nauči/razumije o meni i kako mogu biti most, a ne zid. Kao program između Galushijevih radionica, mladima se kroz razgovor s moderatoricom Majom Grubišić obratio zastupnik Kajtazi. On je naglasak stavio na ulogu koju mladi imaju u daljnjem razvoju romske zajednice, naročito s obzirom na njegova osobna iskustva u dolasku do pozicije na kojoj se danas nalazi.
Poslijepodnevni dio drugog dana Kongresa sastojao se od domišljanja načina na koje bi mladi, ovog puta podijeljeni u četiri skupine, predstavili romsku zajednicu u više ili manje stranim ili nelagodnim okolnostima. Jedna je skupina trebala osmisliti kako bi romsku zajednicu predstavila novinarima, koji, iako bi trebali djelovati pod idejom objektivnosti i progresivnosti, često podliježu iskrivljavanjima i pojednostavljivanjima. Druga je skupina romsku zajednicu predstavljala na fiktivnim Danima nacionalnih manjina, gdje je romsku kulturu trebala pokazati u što bogatijem i raznolikijem obliku. Iduće predstavljanje bilo je smješteno u svijet u kojem drugi narodi gotovo uopće ne poznaju Rome, a posljednje na znanstvenu konferenciju na kojoj su Romi trebali biti prikazani kao akteri znanosti, a ne samo njen predmet. Sva su predstavljanja bila praćena pitanjima iz publike kojima se izlagačku skupinu htjelo potaknuti da što argumentiranije i čvršće stane u obranu identiteta i prava Roma. Prema programu, drugi dan zatvorio je svojim izlaganjem Senad Bajrić, član organizacijskog odbora Kongresa od njegovog prvog održavanja 2020. godine u Zagrebu. Iz perspektive mlade osobe, Bajrić je nastupio kao primjer dobre prakse budući da se svojim angažmanom i umrežavanjem izborio za bolju poziciju u društvu.
No neslužbeno, dan je završio neplaniranom izvedbom predstave Tri puta, jedan izbor mlade glumačke skupine iz Pule, koja je, potaknuta primjerom predstave “Najsen bistarde / Niste zaboravljeni”, u vrlo kratkom pripremnom vremenu uprizorila nažalost česte scene u životima Roma i Romkinja – izloženost drogi, alkoholu i kocki i, kao alternativu, put koji te opasnosti nadilazi. Osim što je pokazala domišljatost i želju redatelja i glumaca, ova je predstava ukazala na to da se toliko željeni angažman i umrežavanje mladih događaju spontano jednako koliko i planirano. Održavanje kongresa jednom godišnje i donošenje zaključaka na kojima bi se trebalo raditi vrijedni su kao formalna podloga za okupljanje mladih, no pravi se angažman događa na toj podlozi kao nepredviđeno povezivanje i otvaranje novih smjerova.
Prvi dio posljednjeg dana Kongresa trebao je kroz interaktivno predavanje Anese Šabani Prusina biti posvećen položaju Romkinja između tradicije i modernosti te svim teretima s kojima se Romkinje pri odrastanju i kasnije u životu suočavaju. Predavanje zbog nepredviđenih okolnosti nije održano, ali u planu je da se čitavi idući Kongres mladih Romkinja i Roma posveti toj temi. U drugome dijelu, završnome, sudionici su se fokusirali na pitanja i aktivnosti na kojima bi u narednome periodu trebali raditi. Zaključcima je zajednička želja da mladi budu što angažiraniji i što povezaniji, a u skladu s time predloženo je da se utemelji nagrada, nazvana po velikoj aktivistkinji Katarini Taikon, kojom bi se vrednovalo djelovanje mlade Romkinje ili Roma u korist vlastite i opće zajednice tijekom jednogodišnjeg razdoblja.