Danas, 22. lipnja 2025. godine, se u Hrvatskoj obilježava Dan antifašističke borbe, posvećen njegovanju sjećanja na osnivanje prvog ovdašnjeg, i jednog od prvih u cijeloj Europi, partizanskog odreda. Organizirani ustanak u šumi Brezovica pored Siska dogodio se kao instantna reakcija na napad nacističke njemačke na Sovjetski Savez istog dana 1941. godine i označio je početak masovne oružane pobune protiv fašizma i ustaškog terora nad Srbima, Židovima, Romima i drugim režimu nepoćudnim dijelovima stanovništva. Ovaj će otpor s vremenom na našem prostoru i u Europi omasoviti te naposljetku značajno doprinijeti slomu nacističke Njemačke i njezinih kolaboracionista. Aktivnu i zadnjih godina sve više otkrivanu ulogu u antifašističkoj borbi sporadično su i suočeni s nesrazmjerno okrutnijim progonom imali i pripadnici i pripadnice romske zajednice, od Daruvara do Auschwitza.
Ovogodišnje obilježavanje Dana antifašističke borbe u sjeni je rasta globalnih tenzija i sukoba, ponajprije onih na Bliskom istoku. Svjedoči o tome činjenica da se danas u Brezovici nije osobno pojavio nitko od državnog vrha – niti predsjednik Sabora niti premijer niti predsjednik države. I mediji su prilično šturi u pisanju o ovome danu, posvećujući pozornost napadu SAD-a na Iran ili povratku turista s produženog vikenda, tako da je dojam da je danas tek jedan običan dan, usto neradni – nedjelja. Ovakvo medijsko i političko stavljanje antifašizma na margine možda je znak toga da je antifašizam kao vrijednost sam postao veća ili manja margina. U svijetu u kojem je normalno postalo organizirati masovne koncerte glazbenika koji se ne ograđuju od ustaštva, u kojem se ponovno javljaju inicijative za ukidanje Dana antifašističke borbe ili u kojem se velik broj europskih država ne usuđuje distancirati od genocidne državne politike naroda koji je bio jedna od najvećih žrtava fašizma prije 80-ak godina, možda je antifašizam zaista postao sporedna vrijednost.
Iako ga se vezuje uz europsku tradiciju, kao, primjerice, i Dan Europe, antifašizam i naš Dan antifašističke borbe nisu samo europska vrijednost. Na današnji dan trebali bismo se intenzivnije nego inače podsjetiti na ono protiv čega je on ustao i protiv čega se borio: ustao je i borio se protiv rasnih, etničkih, vjerskih, seksualnih i političkih nesloboda praćenih sustavnim istrebljenjem. Antifašizam je civilizacijski doseg i temelj suvremenog društva, što dovoljno govori o svima onima koji smatraju da se treba ukinuti njegovo obilježavanje ili da je važnije pratiti turističke brojke.
