U svijetu u kojem umjetnost u užurbanom svakodnevnom životu često ostaje po strani, Toni Fažon iz Čakovca predstavlja istinski primjer umjetnika koji neumorno stvara, potiče druge na kreativnost i ulaže u buduće generacije. Slikar s više od tri desetljeća kontinuiranog stvaranja, predsjednik Likovnog udruženja Čakovec i voditelj škole crtanja i slikanja Artelje, Toni je nezaobilazna figura na međimurskoj likovnoj sceni. Njegov rad prepoznat je po snažnom izrazu, simbolici i društvenim komentarima, ali i po jednostavnoj ljudskoj toplini kojom pristupa svakom učeniku i suradniku.
U razgovoru s njim dotaknuli smo se njegovih umjetničkih početaka, pogleda na suvremenu umjetnost, izazova i radosti rada s djecom te uloge kulture i amaterskog stvaralaštva u lokalnoj zajednici. Jer za Tonija Fažona umjetnost nije samo estetika – to je alat koji mora izazvati reakciju, potaknuti razmišljanje i povezati ljude. Biti samouki umjetnik podrazumijeva neprestano istraživanje, učenje i vjeru u vlastiti izražaj – tako svoju umjetničku priču započinje naš sugovornik Toni Fažon – slikar, mentor i dugogodišnji predsjednik Likovnog udruženja Čakovec, koji već godinama svojim radom oplemenjuje kulturni život Međimurja. Određene vještine slikanja i crtanja jednostavno imate u sebi, kaže prisjećajući se svojih likovnih početaka. Još od najranije mladosti izražavao je svoju kreativnost crtežima i slikama, a dodatna znanja stjecao na edukacijama i u suradnji s kolegama slikarima. Od njih dobivate vrijedne informacije kako unaprijediti i ubrzati proces stvaranja, a da pritom ne izgubite izvorni smisao rada, objašnjava.
Prisjećajući se prvih izazova, ističe da je na početku najveći problem bila nabava materijala. No, kasnije ne bih rekao da je bilo velikih prepreka, dodaje. Sve je u volji i želji da se ostvari ono što se želi. Na pitanje o razlici između tehnički savršenih slika i onih koje nose snažnu poruku, iskreno kaže: Sviđaju mi se obje opcije jer mi je poznat način stvaranja i jednih i drugih. Svaka ima svoje kvalitete. Ipak, priznaje da mu je draže stvarati radove s porukom. Situacija u društvu snažno utječe na moje izražavanje. Svojim slikama želim gledateljima prenijeti određene poruke – često kritičke prema društvu ili odlukama vlasti. Govoreći o svom umjetničkom razvoju, navodi kako su na njega u mladosti snažan dojam ostavili crno-bijela fotografija te slovenski umjetnički pokret Neue Slowenische Kunst, poznat po svom inovativnom pristupu glazbi, kazalištu i vizualnoj umjetnosti. Bitno je da kroz godine rada rastete, da vaše slike s vremenom dobiju snažniju poruku i tehničku jasnoću, ističe.
Osim vlastitog stvaranja, godinama prenosi znanje mlađim naraštajima. Vodi školu crtanja i slikanja Artelje, kroz koju je prošlo više od tri stotine polaznika. Najljepši trenuci su kad djeca shvate što sve mogu napraviti svojom maštom, kaže s osmijehom. Još je ljepše vidjeti veselje i dobru atmosferu koja vlada na radionicama.
Na pitanje što ga je potaknulo da radi s djecom, odgovara: Žao mi je što u mladosti nisam imao priliku pohađati likovne radionice. Vjerujem da bih ranije došao do važnih spoznaja. Stoga sam 2007. s kolegicom pokrenuo prve likovne radionice u Međimurju – da djeci s talentom ili interesom pružimo ono što nama nije bilo dostupno. Pojašnjava da radionice traju dva školska sata, tijekom kojih djeca izrađuju jedan rad na postavljenu temu. Uvijek počinjemo kratkim uvodom o temi i tehnici, a zatim ih puštam da stvaraju. Djeca imaju veliku slobodu. Ja sam tu kao podrška – da uskočim ako zapnu. Radionice su osmišljene kao spoj igre, učenja i opuštene atmosfere.
Foto: Artelje 
Foto: Artelje
Najveći izazov u radu s djecom, priznaje, jest prenijeti znanje na pravi način. Ali najveća nagrada je njihovo oduševljenje kad vide što su stvorili. Važno je poticati njihovu kreativnost, ali i samopouzdanje – pohvalama i konstruktivnim komentarima.
U radu Arteljea osobito ga raduje kad se radionici priključe djeca iz romske zajednice. Veseli nas što skoro svake godine imamo nekoliko polaznika romske nacionalnosti. Takvo uključivanje stvara pozitivnu klimu i pomaže u rušenju predrasuda. Volio bih da ih je i više, s obzirom na brojnost romske zajednice u Međimurju. Uz sve to, već dvadeset godina Toni Fažon predvodi Likovno udruženje Čakovec. Kad sam preuzeo vođenje, udruga je imala 25 članova i nekoliko događaja godišnje. Danas brojimo 60 članova iz Hrvatske i Slovenije, organiziramo tri likovne kolonije godišnje i desetak izložbi, ponosno ističe.
Članovi udruge uglavnom su amaterski slikari, a njihovu kreativnost potiču zajedničkim radionicama, druženjima i razmjenom iskustava. To su kreativni ljudi koji šire pozitivnu energiju. Često sudjelujemo i u humanitarnim akcijama, donirajući svoja djela, dodaje. Na pitanje na koje je trenutke u radu s udrugom posebno ponosan, bez razmišljanja odgovara: Na naša druženja i okupljanja, ali i na nagrade koje naši članovi osvajaju na natječajima, poput onih Hrvatskog sabora kulture. Kad nije u ateljeu, rado boravi u prirodi. Priroda me puni pozitivnom energijom. Obožavam biciklirati, planinariti i družiti se s dobrim ljudima. A likovnjaci su, znate, dobri ljudi, kaže kroz smijeh. Sve životne uloge – umjetnika, mentora i predsjednika udruženja – balansira s lakoćom i zaključuje: Ako radiš posao koji voliš, ništa ti nije teško. Ja živim u umjetnosti, a umjetnost živi u meni.
