Što je za tebe djetinjstvo u ratu?

0
17
Foto: djetinjstvouratu.com

Muzej ratnog djetinjstva nastao je kao rezultat sedmogodišnjeg istraživačkog rada na temu kolektivnog iskustva odrastanja u ratu. S ciljem da ispriča vlastitu priču, ali i priču svoje generacije, Jasminko Halilović, osnivač i direktor Muzeja, 2013. godine objavio je knjigu Djetinjstvo u ratu. Knjiga je predstavila 1030 priča osobnih sjećanja onih koji su svoje djetinjstvo ili dio djetinjstva proveli tijekom opsade u Sarajevu.

Činjenica da je toliki broj ljudi čuvao dragocjene uspomene iz tog perioda i da im je bilo važno podijeliti ih sa drugima, iznjedrila je ideju za Muzej ratnog djetinjstva, dijeli s nama Aynura Akbas, voditeljica kolekcije Muzeja ratnog djetinjstva s kojom smo razgovarali o pokretanju projektu  i iskustvima djece u ratu.

Promociji knjige u Sarajevu prisustvovalo je preko tisuću ljudi, a uslijedili su promotivni događaji u Beogradu, Europskom parlamentu u Belgiji, a potom i u Austriji i Poljskoj. Knjiga Djetinjstvo u ratu bila je prvi korak u procesu dokumentiranja i prikupljanja osobnih sjećanja iskustva odrastanja u ratu, a do sada je objavljena na engleskom, poljskom i japanskom jeziku.

Krajem 2014. godine započelo je planiranje drugog dijela projekta Djetinjstvo u ratu i razvijanje kolekcije kojom bi se osobna sjećanja sa stranica knjige prenijela u fizički prostor. Dok su muzejska kolekcija i zainteresiranost javnosti podjednako rasle, podrška lokalnih vlasti je ustrajno izostajala.

Uslijedila je javna borba za otvaranje Muzeja i medijska kampanja podrške koja je bila univerzalno prihvaćena od strane najrazličitijih slojeva društva. Dok su lokalne vlasti odbijale prepoznati važnost Muzeja i pronalaska njegovog stalnog izložbenog prostora, šira javnost je na različite načine iskazala svoju podršku – od prikupljanja potpisa podrške od strane bosanskohercegovačkih javnih ličnosti, inicijative nogometnog kluba Željezničar s isticanjem transparenta ‘Zahtijevamo otvaranje Muzeja ratnog djetinjstva’ do podrške delegacije Europske unije i Vijeća Europe.

Nekoliko mjeseci nakon održana je prva press konferencija prilikom koje je službeno objavljena vijest o osnivanju Muzeja ratnog djetinjstva. Tom prilikom je objavljen i javni poziv svima koji su bili djeca tijekom rata da umuzeje svoja sjećanja. Kolekcija je ubrzo obogaćena stotinama novih predmeta. Preko 3000 izložbenih predmeta i preko 100 sati video svjedočenja dokumentirano je kroz jednu godinu rada na projektu. Kolekcija Muzeja ratnog djetinjstva danas broji više od 4000 eksponata, a istraživačke, edukativne, i izložbene aktivnosti uveliko su proširene i izvan granica Bosne i Hercegovine.

Nakon prve izložbe u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine na kojoj je predstavljen dio kolekcije Muzeja 2016. godine, Muzej je u siječnju 2017. godine službeno otvoren kao prvi svjetski muzej koji se bavi isključivo temom odrastanja u ratu. Nepunu godinu od otvaranja, Muzeju je dodijeljena jedna od najprestižnijih nagrada u svjetskoj muzejskoj industriji, Muzejska nagrada Vijeća Europe. Danas je misija Muzeja ratnog djetinjstva nastaviti kontinuirano i po najvišim standardima dokumentirati i digitalizirati materijale koji se odnose na odrastanje u ratu, te ih prezentirati kroz izložbe i različite medije, u cilju edukacije šire publike o ovom iskustvu.

Tri mjeseca nakon objavljivanja online poziva i pitanja ‘Šta je za tebe djetinjstvo u ratu?’, svoj odgovor je ostavilo više od 1000 sudionika i sudionica iz više od 35 država širom svijeta, odgovara Akbas i nastavlja: Raznolikost njihovih iskustava i sjećanja ukazali su na kompleksnost i višeslojnost iskustva odrastanja u ratu. Dok su neka sjećanja govorila o traumatičnim iskustvima gubitka voljene osobe, druga su prenosila sjećanja o improviziranim igrama, odlasku u školu, prvoj simpatiji i druženju s vršnjacima. Iako nerijetko imaju najmanje utjecaja na ono što se događa oko njih, djeca nisu samo i isključivo žrtve te se njihovo iskustvo kao takvo ne može reducirati na jedan narativ. Naprotiv, djeca svjesnim djelovanjem uspijevaju, čak i u situaciji kao što je oružani sukob, iskazati različite oblike otpornost i očuvati aspekte zabave, optimizma i igre. Svako osobno sjećanje na jedinstven način osvjetljava različite aspekte ovog vrlo kompleksnog iskustva.

Rad na knjizi je na taj način postavio temelje za stvaranje Muzeja, a povjerenje i ostvareni kontakti sa sudionicima/ama bili su ključni za stvaranje kolekcije. Prvi eksponati u muzejskoj kolekciji bili su osobni predmeti i uspomene prikupljeni od sudionika/ca u projektu stvaranja knjige  kao što su Meline tenisice, Filipova kolekcija omota iz humanitarne pomoći, Almina knjiga iz Vijećnice… Iako Muzej prikuplja i izlaže eksponate, ispričano iskustvo zamjenjuje eksponat dajući mu značenje i na taj način zadržavajući fokalnu ulogu.

Od lokalne do svjetske priče

Kao jedini svjetski muzej koji govori o djetinjstvu obilježenim ratom, Muzej teži biti globalno prisutna institucija koja aktivno sudjeluje u donošenju odluka koja se tiču pitanja djece u konfliktnim područjima, uključujući i djecu koja proživljavaju izbjeglištvo iz konfliktom ugroženih i zahvaćenih zemalja.

Muzej je do sada radio na istraživačko-dokumentacijskim projektima u Libanonu, Ukrajini, Srbiji i SAD-u. U partnerstvu s nevladinim organizacijama koje svakodnevno rade na terenu sa djecom izbjeglicama iz Sirije koja borave u izbjegličkim kampovima u Libanonu, radili smo na dokumentaciji iskustava djece u izbjeglištvu. Cilj je bio podići njihove glasove i potaknuti bolje razumijevanje migrantske krize i iskustva izbjeglištva iz perspektive djece. Prikupljeno je preko 90 osobnih predmeta i priča, a eksponati su u siječnju 2018. godine predstavljeni na putujućoj izložbi pod sloganom ‘Mir pripada svima’. Uslijedilo je pripremanje istraživačko-dokumentacijskog projekta o iskustvima djece čije je djetinjstvo obilježio oružani sukob na istoku Ukrajine te otvaranje ureda u Kijevu.

Djeca rata i tranzicije

Rat u Bosni i  Hercegovini zaustavljen je okvirnim mirovnim sporazumom iz 1995. godine. Istim su, ističe Akbas, etničke podjele produbljene i institucionalizirane, što je znatno otežalo procese društvene rekonstrukcije i tranzicijske pravde. Suočavanje s prošlošću zahtijeva zajedničko djelovanje čitavog društva i otvoreni dijalog o zajedničkim vrijednostima.

Isto tako, završava Akbas, trenutno u izbjegličkim kampovima širom svijeta odrastaju generacije djece kojima je otežan ili uskraćen pristup obrazovanju, osnovnim higijenskim i drugim potrebama neophodnim za sigurno i bezbrižno djetinjstvo. Prema procjeni međunarodnih organizacija koje djeluju u Bosni i Hercegovini, u svakom trenutku je u BiH razdvojeno ili bez pratnje između petsto i šesto djece migranata ili izbjeglica. Iako je pandemija koronavirusa usporila realizaciju projekta dokumentacije iskustava djece koja borave u izbjegličkim kampovima u Bosni i Hercegovini, Muzej nastavlja raditi na njegovoj implementaciji. U suradnji s nevladinom organizacijom IPSIA i humanitarnom organizacijom Caritas Italija, planiramo i održavanje radionica za djecu koja trenutno borave u prihvatnim centrima u Bosni i Hercegovini i nadamo se da ćemo uskoro krenuti u realizaciju i ovog projekta. Muzej ratnog djetinjstva na taj način nastavlja služiti kao platforma za amplificiranje njihovih glasova, potreba i problema.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije

Komentiraj

Unesite svoj komentar
Unesite svoje ime