Julieta Rotaru izvanredna je profesorica romskog jezika (Romani chib) i sanskrta na Nacionalnom institutu za orijentalne jezike i civilizacije (INALCO) u Parizu te predaje kolegij vlaškog dijalekta romskog jezika na École Pratique des Hautes Études. Također je glavna urednica časopisa “Romani Studies. Journal of the Gypsy Lore Society”, kojeg objavljuje Liverpool University Press, te je ujedno i glavna tajnica ovog znanstvenog društva osnovanog 1888. godine. Uvela je kolegij romskog jezika na École Pratique des Hautes Études u Parizu, ali je također implementirala dodiplomski program na romskom jeziku na Sveučilištu u Bukureštu. Što je tome prethodilo i što je trenutno fokus njezinog istraživačkog rada dijeli za Phralipen:
Romski jezik je u Francuskoj zastupljen sa tri dijalekta: sintski, vlaški i kale. Oni su uglavnom dokumentirani. “Vlaški” dijalekti općenito su pod utjecajem rumunjskog, što se odnosi na govornike romskog koji povijesno potječu iz rumunjskih kneževina. Gramatike i rječnici Andréa Barthélémyja i Georgesa Calveta, antropološko-lingvistička djela Patricka Williamsa koji predstavljaju takve korpuse za kalderaški dijalekt dokumentiran u povijesnim zajednicama u pariškoj regiji, radovi su s kojima su studenti lingvistike, antropologije ili čak političkih znanosti koji koji pohađaju moj kolegij na École Pratique des Hautes Études već upoznati. Kolegij koji predajem pod nazivom “Povijesna dokumentiranost vlaškog romskog dijlekta koji se govori u južnoj Rumunjskoj” usmjeren je na razumijevanje povijesti korpusa tekstova nastalih u podunavskim kneževinama tijekom 19. stoljeća.
U Parizu, École Pratique des Hautes Études ima vrlo bogato iskustvo u podučavanju srednjoindoarijskih jezika, a također i romskog jezika. Armand Minard, učenik Louisa Renoua, nositelja katedre za “Sanskrtski jezik i književnost” na Sveučilištu Sorbonne, ovdje je predavao vedske tekstove s usporednim uvodima u razne jezike, uključujući i romski.
U Rumunjskoj ne postoji takva tradicija poučavanja sanskrta ili romskog jezika (podvlačim za “poučavanje”, a ne za istraživanje sanskrta općenito, koje je dosta dobro zastupljeno u rumunjskoj prošlosti. Time se već sustavno pozabavio rumunjski znanstvenik Liviu Bordaș u mnogim studijama o povijesti istraživanja domene, prikazujući satis superque profile učenjaka i “ljubitelja sanskrta”).
Upoznavanje zapadne Europe s indijskim jezicima proširilo se proporcionalno s komercijalnim potrebama, dok je proučavanje romskog, mogu reći, bilo nusproizvod. Ali ne bih išla tako daleko u prošlost da bih pokazala da je proučavanje romskog jezika ugrađeno u proučavanje indijskih jezika. Odmah nakon pada komunističkog režima 1991. godine, indologinja Milena Hübschmannová, između 1991.-1997., osnovala je program romskih studija na Karlovom sveučilištu u Pragu, na dodiplomskoj razini, kao dio Instituta za indologiju, s disciplinama koje pokrivaju različite faze evolucije romskog jezika kao preteče proučavanju srednjoindoarijskih jezika, uključujući urdu.
Sveučilište u Bukureštu slijedilo je ovaj trend zahvaljujući naporima profesora Gheorgea Sarăua, uz potporu tadašnjeg dekana Fakulteta stranih jezika i književnosti, renomiranog latinologa Iancu Fishera i profesorice indoeuropske lingvistike Lucie Wald, koji su bili i moji mentori. Studirala sam klasičnu filologiju na Sveučilištu u Bukureštu (1994.-1998.). Od 1997. romski je djelovao kao specijalizacija B unutar hindsko-romske sekcije, a od 2005. do 2006. kao specijalizacija A, status koji je zadržao do danas, na temelju periodičnih evaluacija u kojima sam sudjelovala do 2015. godine.
Počevši od druge godine fakulteta, uz potporu profesora Gheorghea Sarăua, koji je pripremao buduće osoblje za Odsjek za romski jezik, i na preporuku profesora Iancu Fishera, dobila sam stipendiju na Sveučilištu u Delhiju kao dio međuvladinog programa kulturne i znanstvene razmjene između Rumunjske i Indije nasljeđenog iz komunističkog perioda. Zatim sam nastavila produbljivati svoje znanje sanskrta, pohađajući magisterij sanskrta (vedskog) na tradicionalnom sveučilištu u Puneu, Tilak Maharashtra Vidyapeeth, od 1998. do 2000. Po završetku magisterija, vratila sam se na Sveučilište u Bukureštu, gdje sam pohađala tečaj romskog jezika (2000. – 2001.). Zajedno sa starijim kolegom osmislilla smo brzi tečaj o indijskoj kulturi i civilizaciji namijenjen studentima romskog podrijetla koji su se obučavali za romske posrednikeu nastavi. U ovaj kolegij, kao znak priznanja, uvrstili smo prijevod “Kratke gramatike sanskrtskog jezika” autora Rajka Djurića.
Iste godine uvela sam dva izborna kolegija na Sveučilištu u Oradei, na sjeveru Rumunjske, “Uvod u sanskrt” i “Staroindijska civilizacija i kultura”. Kao rezultat toga, dvoje studenata tog sveučilišta dobilo je stipendije za Indiju, dok je Veleposlanstvo Indije u Bukureštu ponudilo donaciju knjiga Sveučilišnoj knjižnici i Županijskoj knjižnici Bihor.
U sljedećoj akademskoj godini, 2001.–2002., nastavila sam i obogatila svoju lingvističku izobrazbu dovršavanjem programa hindskog jezika na Središnjem institutu za hindski (Kendriya Hindi Sansthan) u Agri, Indija. Sljedeće godine, 2002.–2003., specijalizirala sam se za uređivanje drevnih indijskih tekstova na Istraživačkoj školi za azijske i indijanske studije (CNWS) Sveučilišta Leiden, Nizozemska. Od ovog instituta dobila sam vrijednu donaciju knjiga za romsku sekciju na Sveučilištu u Bukureštu.
Od 2004. do 2015. predavala sam na sekciji za romski jezik. Prve četiri godine predavala sam bez naknade kao doktorand na punom radnom vremenu. Kao dio doktorskog programa i na preporuku profesorice Lucije Wald, koja je bila krucijalna u pokretanju poučavanja romskog na Sveučilištu u Bukureštu, kao što sam rekla na početku, , prisustvovla sam tečaju romskog jezika između 2004.-2006. i redovito polazila ljetne škole romskog jezika organizirane u Costinestiju, a sve u cilju jačanja jezičnih kompetencija za budući rad na romskom jeziku.
U sve te napore uključila sam svoju međunarodnu mrežu profesora i kolega, koji nisu ostali ravnodušni na moj poziv i namjeru da razvijam sanskrtologiju u svojoj domovini. Uz njihovu potporu stvorili smo Centar za euroazijske i afroazijske studije (CEAS) u Bukureštu gdje sam od 2008. do 2013., kao znanstveni suradnik, organizirala brojne međunarodne konferencije (čiji objavljeni zbornici boje gotovo 3.000 stranica) te radionice iz indijske prozodije i kodikologije.
Budući da sam usko specijalizirana za vedski (radim na rijetkim neobjavljenim tekstovima malo proučavane vedske tradicije), neki su se možda osjećali zapostavljenima u Rumunjskoj. Godine 2015. došlo je do iznenadne političke i administrativne odluke da se profil CEAS-a promijeni u općekulturne studije. Također 2015. godine, nakon odluke unutar odsjeka u vezi s reorganizacijom kolegija sanskrta i indijske civilizacije, moje nastavne aktivnosti na Sveučilištu u Bukureštu prekinute su nakon desetljeća. Potom sam se dugi niz godina fokusirala isključivo na znanstveni razvoj svoje karijere na području romskog jezika, povijesti i kulture.
Razmišljajući sada o svom znanstvenom radu, rekla bih da sam se u svom istraživanju, ali i životu vodila ozbiljnošću starih Rimljana i atičkom retorikom, jezgrovitošću i težnjom za savršenstvom sanskrta te otpornošću i modernizacijom romskog jezika.
