Dana 24. siječnja u Kulturnom centru Osijek, a na poziv veleposlanika Države Izrael Nj. E. Gary Korena i gradonačelnika Grada Osijeka Ivana Radića održana je ceremonija proglašenja Kamila Firingera pravednikom među narodima. Počasna titula dodijeljena mu je posthumno, čak 39 godina nakon njegove smrti, a radi njegova spašavanja židovske obitelji Fischer kojoj je pomogao da ilegalno pobjegne u Mađarsku.
Kamilo Firinger bio je osječki intelektualac, odvjetnik, arhivist, povjesničar i sportski djelatnik, čovjek koji je vidio sve strahote rata, ali koji je uspio zadržati svoju humanost i hrabrost. Proživio je Prvi i Drugi svjetski rat tijekom kojih se borio na srpskom, talijanskom, turskom i ruskom ratištu. Rodio se u Daruvaru u kojem je proveo djetinjstvo i osnovnoškolsko doba, a potom se, kako bi mogao pohađati klasičnu gimnaziju, preselio svom stricu u Osijek. Vojne službe razriješen je 30. lipnja 1920. godine kada se posvetio akademskom pozivu i završio studij prava u Grazu i Zagrebu, a potom i doktorirao. Uza sve to, na zagrebačkom je Filozofskom fakultetu studirao jezike i svladao ruski, francuski, engleski i mađarski jezik. Njegovom je zaslugom osnovan Historijski arhiv u Osijeku čiji je ravnatelj bio do umirovljenja, a drži se i pionirom slavonskog planinarstva. Vodio je izgradnju prvog planinarskog doma na Jankovcu, a inicirao je i da on postane dio zaštićene prirode. Ipak, njegovo je najhumanije djelo bio poduhvat kojim je od sigurne smrti u koncentracijskim logorima spasio troje članova osječke obitelji Fischer. Margaret (Margit) Fischer (djevojački Szöke) i njeno dvoje maloljetne djece, Lelje i Darka, prokriumčario je u Baranju kako bi od tamo pobjegli u Mađarsku. Njihov otac Alfred u međuvremenu je zatočen i ubijen, a troje preživjelih članova sklonilo se u Budimpešti gdje su bili sve do njezina oslobođenja od strane Crvene armije.
U siječnju 2022. godine Yad Vashem, izraelski muzej Holokausta, proglasio ga je pravednikom među narodima – titulom koja se dodjeljuje osobama koja su spašavale Židove tijekom progona u Drugom svjetskom ratu izlažući opasnosti svoj život i živote članova svoje obitelji. Ovom ceremonijom to je učinila i Hrvatska.
Mnogo godina kasnije, o toj velikoj ljudskoj gesti progovorio je preživjeli Darko Fischer, akademski djelatnik, doktor znanosti i židovski aktivist koji je krajem rata imao samo sedam godina. Čuvajući bolnu uspomenu na svoje djetinjstvo, i sam je tijekom ratnih godina između 1991. i 1992. u Osijeku pomogao u zbrinjavanju Židova u gradu i okolici. O svojim sjećanjima progovorio je u sklopu Human Rights Film Festivala.
Te sam najgore godine proživio kao dijete i moja sjećanja nisu potpuna. Ja se ne sjećam ničeg jako groznog. Nisam bio zatvoren, nisam bio iza žice, no ja sam vjerojatno gladovao, iako se toga ne sjećam. Vjerujem i da mi je bilo hladno, no ni toga se ne sjećam. O svojim užasima ne mogu pričati jer ih nema, to ne bi bilo autentično, to je prošlo kroz moja sjećanja i nekako se zaboravilo. Ono što mi nagoviješta da su te četiri godine progonstva bile loše govori činjenica da kada smo se vratili u Hrvatsku, da smo sve što se dogodilo željeli zaboraviti. (…) Prije odlaska u Mađarsku, mađarski smo jezik ja i moja sestra govorili tečno, a nakon povratka u Hrvatsku, u potpunosti smo ga zaboravili. Vjerujem da je to rezultat pokušaja da izbrišemo ono što nam se dogodilo. O tome kako smo preživjeli taj teror, nije se govorilo. Sjećanja su vjerojatno bila teška, no zato smo ih i željeli potisnuti, govorio je Darko Fischer.
Hrabar čin Kamila Firingera, Darko će pamtiti dok je živ. Zahvaljujući njemu, živi troje ljudi dok je njih 1491 iz Osijeka ubijeno za vrijeme Holokausta, većinom u Auschwitzu.