Zločin iz mržnje označava kaznena djela , govor mržnje te prekršaje počinjene zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, jezika, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta ili kakvih drugih osobina druge osobe. Prema Protokolu o postupanju u slučaju zločina iz mržnje isti se prate s osobitom pozornošću s obzirom na to da se počinjenjem takvih kažnjivih djela ugrožavaju ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravnim aktima.
Zločin iz mržnje prepoznat je i u Izvješću Pučke pravobraniteljice. Tako su govor mržnje i ostali neprihvatljivi sadržaj na internetu, posebice društvenim mrežama, i dalje slabo obuhvaćeni zakonskim rješenjima. Navodi se da je MUP tijekom 2020. postupao povodom 87 kaznenih djela zločina iz mržnje, što je značajno više nego u 2019. te da je riječ o kontinuiranom trendu. Počinitelji su tako daleko najčešće bili motivirani nacionalnim ili etničkim podrijetlom žrtve, budući da je ono motiv u čak 69 slučajeva, dok su u preostalima žrtve bile metom zbog svoje vjeroispovijedi (8), spolne orijentacije (7), a zabilježen je i po jedan slučaj počinjenja zbog spolnog identiteta, rodnog identiteta te jezika.
Kroz istraživanje Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina također se propitivao zločin iz mržnje koji je prema podacima doživjelo 16,9 posto ispitanih pripadnika romske nacionalne manjine, odnosno 130 od ukupno 769 onih koji su odgovorili na pitanje, što je prilično viši udio nego onaj iz istraživanja iz 2016. godine. Nadalje, stoji da iako razlike po regijama nisu značajne, najmanji udio onih koji su naveli da su imali takvo iskustvo živi na području Središnje Hrvatske, a najveći udio na području Zagreba i okolice. Ispitanici su naveli da je policija postupala u 56 slučajeva od 130 fizičkih napada, a u 26 njih policija je prepoznala da je riječ o zločinu iz mržnje i zaštitila žrtvu.
Kuća ljudskih prava objavila je novu publikaciju Zločin iz mržnje – priručnik za žrtve čija je autorica Tea Dabić i urednica Klara Horvat. Ova publikacija nastala je u okviru transnacionalnog projekta financiranog od strane Glavne uprave za pravosuđe i zaštitu potrošača Europske komisije. Osim definiranja zločina iz mržnje i njegovog zakonskog okvira priručnik donosi i upute kome i kako prijaviti zločin iz mržnje, ali i koja su prava žrtve zločina iz mržnje poput pravo na pristup službama za potporu žrtvama kaznenih djela te pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć organiza- cija za pomoć i pravo na potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom gdje su navedeni i kontakt podaci Saveza Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA” kojemu se žrtve zločina iz mržnje mogu javiti za pomoć.
Tu su, također, i pravo na zaštitu od zastrašivanja i odmazde, pravo na zaštitu dostojanstva tijekom ispitivanja, pravo da žrtva bude saslušana nakon podnošenja kaznene prijave bez neopravdane odgode te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka, pravo na pratnju osobe od povjerenja pri poduzimanju radnji u kojima sudjelujete, pravo da se medicinski zahvati poduzimaju u najmanjoj mjeri i samo ako su krajnje nužni za potrebe kaznenog postupka, pravo podnošenja prijedloga za progon i privatnu tužbu, pravo sudjelovanja u kaznenom postupku kao oštećenik, pravo na obavijest o odbacivanju kaznene prijave i odustajanju državnog odvjetnika od kaznenog progona, pravo na obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama temeljem kaznene prijave i pravo na podnošenje pritužbe višem državnom odvjetniku, pravo da na žrtvin zahtjev bez nepotrebne odgode bude obaviještena o ukidanju pritvora ili istražnog zatvora, bijegu okrivljenika i otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora te mjerama koje su poduzete radi žrtvine zaštite te pravo da na žrtvin zahtjev bude obaviještena o svakoj odluci kojom se pravomoćno okončava kazneni postupak. Postoje i druga prava propisana zakonom koja su dostupna ovdje, kao i prava oštećenika u postupku.