Anglikanski nadbiskup, neumorni zagovaratelj južnoafričke borbe protiv apartheida, nobelovac, suvremeni mirovni aktivist i borac za ljudska prava – Desmond Tutu preminuo je u nedjelju ,26. prosinca 2021, u 91. godini života.
Nadbiskup Desmond Tutu, uz Nelsona Mandelu i Frederika de Klerka, posljednjeg bijelog predsjednika zemlje, imao je važnu ulogu u procesu demokratske tranzicije u Južnoafričkoj Republici, kao i u borbi za ukidanje apartheida. Početkom 80-ih godina prošlog stoljeća postao je poznat diljem svijeta zahvaljujući angažmanu u mirnoj borbi protiv sistema rasnog odvajanja u Južnoafričkoj Republici.
Otvorena politika rasne segregacije ili apartheida u Južnoafričkoj Republici započela je nakon Drugog svjetskog rata. Bijela manjina vladala je nad tamnoputom većinom koja je činila 85 posto ukupne populacije tako što je ponajprije donijela brojne zakone kojima im je oduzela prava. Obespravljivanje, segregacija i diskriminacija domicilnog stanovništva provodili su se sustavno te je 1950. godine ozakonjen apartheid koji je potrajao četiri desetljeća.
Državljani Južnoafričke Republike bili su podijeljeni na bijelce, crnce, Azijate i takozvane mješance. Gradovi su bili strogo podijeljeni na četvrti za svaku od rasa, a isto je bilo i s institucijama poput škola, bolnica i sveučilišta. Krajem 50-ih godina donesen je zakon o osnivanju bantustana, rezervata za crnačko stanovništvo koji su bili zatvorene političko-upravne jedinice.
Politika apartheida službeno je okončana tek 1994. godine, a te je godine izglasan i privremeni Ustav te je u svibnju za predsjednika izabran Nelson Mandela, prvi tamnoputi predsjednik Južnoafričke Republike. Tijekom njegovog prvog obraćanja javnosti na balkonu gradske vijećnice u Cape Townu kao i tijekom polaganja predsjedničke prisege uz njega je stajao Desmond Tutu.
Nije li jasno da bez oprosta nema budućnosti?, izgovarao je Tutu ovo retoričko pitanje pozivajući na pomirenje i opraštanje, stoga ne čudi da je upravo on bio osnivač i predsjednik Povjerenstva za istinu i pomirenje zaduženog za održavanje ravnoteže tijekom prijelaza iz policijske države u demokraciju. Skovao je slogan “nacija duginih boja” kojom je opisao Južnu Afriku pozivajući na raspravu i toleranciju među svim rasama te je upravo u rasnoj različitosti vidio potencijal i snagu Južnoafričke Republike.
Godine 1984. dobio je Nobelovu nagradu za mir te je tako postao drugi Južnoafrikanac dobitnik ove nagrade, nakon Alberta Lutulija koji je bio dobitnik 1960. godine. Godine 1986. dodijeljena mu je Nagrada Albert Schweitzer za humanizam, a 2005. Gandhijeva mirovna nagrada. Godine 2009. tadašnji predsjednik SAD-a Barack Obama dodijelio mu je Predsjedničko odličje slobode, najviše i najprestižnije civilno odlikovanje. Na oproštajnom govoru nakon smrti Desmonda Tutua Obama je istaknuo kako je svojim ponašanjem i djelima Tutu bio moralni kompas, borac za pravdu i jednakost svih ljudi u svojoj zemlji, ali i u cijelom svijetu uvijek spreman i sposoban pronaći i vidjeti humanost u svakom čovjeku pa čak i u svojim protivnicima.
U analima povijesti i u sjećanju mnogih Desmond Tutu ostat će zapamćen kao čovjek koji je uvijek slijedio svoje ideale i duboko moralne vrijednosti: jednakost, opraštanje, zajedništvo i slobodu kao dijelove sna o “naciji duginih boja”.
