Maja Jovanović – ambasadorica romske kulture i književnosti

  • Romani chibRomani chib
  • 0
    26
    Foto: SRRH "KALI SARA"

    Romsko književno stvaralaštvo i romska kultura u Maji Jovanović, pjesnikinji i profesorici iz Vojvodine, imaju svoju ambasadoricu. Svojim angažmanom i sudjelovanjem na brojnim umjetničkim festivalima i literarnim natjecanjima, omažima i sjećanjima na romske pisce i pjesnike, tribinama i književnim radionicama već desetljećima upoznaje čitatelje i stručnu javnost s bogatom kulturom i jezikom svoga naroda. Željela sam promovirati pisanu riječ na svom materinjem jeziku, ali isto tako i skrenuti pažnju većinske te romske zajednice na žensko stvaralaštvo, govori pjesnikinja o svojoj motivaciji i dodaje: Na taj sam način nastojala suzbiti stereotipe i predrasude kod većinskog naroda, ali i potaknuti druge Romkinje da stvaraju te da u različitim granama umjetnosti ostave svoj trag.

    U dvadeset godina književnog stvaralaštva napisala je brojne pjesme za djecu i ljubavne pjesme, a njezina je poezija uvrštena u četiri samostalne zbirke te u dvadesetak zbornika poezije. Stvaram od svoje sedamnaeste godine, ponajprije izražavajući duboke emocije kroz ljubavne pjesme. Svaka žena, zapravo svaka osoba, u svom životu proživi osjećaj tuge, očaja, patnje i nemoći. Svaka se žena kroz svoju ljubavnu priču susreće s izazovima koje ja kroz svoju poeziju iznosim stihovima proizašlim iz srca, govori ova majstorica pjesničkog zanata koji joj je donio brojne prestižne nagrade, poput nagrade na Međunarodnom umjetničkom natjecanju “Amico Rom” u Lancianu u Italiji, Međunarodnom literarnom natjecanju “Bronislawa Wajs” u Bukureštu, Zlatne povelje za značajan doprinos u oblasti kulture romskog naroda Muzeja romske kulture u Beogradu i priznanja “Prve virtualne Olimpijade 2020 – 2021. kojom su obuhvaćene teme vezane uz nasilje nad ženama, Svjetski dan Roma, dječju igru i druge. Ove godine dodijeljena joj je i Nagrada za životno djelo “Šaip Jusuf” koju već tradicionalno povodom Svjetskog dana romskog jezika dodijeljuje Savez Roma u Republici Hrvatskoj ”KALI SARA”. Za mene je ovo prestižna nagrada i smatram da mi je ukazana velika čast da među brojnim zaslužnim Romima i Romkinjama budem izabrana kao osoba koja nešto znači za romsku kulturu, umjetnost i jezik. Osim što je doživljavam kao krunu svog dvadesetogodišnjeg rada, doživljavam je i kao veliku odgovornost za daljnji rad. Dala mi je novi vjetar u leđa i mogućnost da još više raširim krila za daljnje stvaralaštvo, opisala je Maja Jovanović nakon što joj je u Zagrebu tijekom Dana romske kulture uručena ova nagrada.

    Kao gošća na Književnoj večeri s Alijom Krasnićijem, koja je istim povodom u organizaciji i u prostoru SRRH “KALI SARA” održana u Zagrebu, imala je priliku čitateljskoj publici predstaviti svoje pjesništvo – ljubavnu poeziju i poeziju za djecu. Uvijek je zadovoljstvo biti u društvu starijih kolega književnika koji su desetljećima stvarali i za sobom ostavili brojna vrijedna i velika djela, a jedan od velikana romske književnosti svakako je Alija Krasnići, govori Maja Jovanović, dodajući kako se i sama prepoznala u njegovim pjesmama te kako su njezini stihovi baš poput Alijinih stihova, ali i onih njezinog kolege Nedžmedina Nezirija, koji je također sudjelovao u književnoj večeri kao gost, zapravo istog kova, nastali kroz kolektivno sjećanje romskog naroda na višestoljetno lutanje, na pradomovinu Indiju, na proživljene nepravde, progone i društvenu izolaciju. Ipak, ono što se također može primijetiti, ističe Jovanović, je neuništiva vjera, nada i ljubav u nama zbog kojih usprkos svim nedaćama uvijek ustajemo i idemo dalje.

    Osim nekoliko ljubavnih pjesama, Maja Jovanović je publici pročitala i jednu od svojih pjesmu za djecu koja je pored razigranih stihova i ritmom prilagođena dječjem uzrastu, a inspirirana je dječjom igrom. Prije dvanaest godina zaposlila se u Osnovnoj školi “Vuk Karadžić” u Deronjama u kojoj i danas radi kao nastavnica izbornog predmeta Romski jezik s elementima nacionalne kulture te kao pedagoški asistent, te je upravo u radu s djecom pronašla novu inspiraciju. Svakodnevno slušam djecu kako prepričavaju što im se dogodilo i što su proživjeli, primjerice kod kuće, u školi, u snovima ili tijekom igre i to mi je nepresušna inspiracija. Zato se u ovim pjesmama može pronaći i prepoznati gotovo svako dijete, započinje Maja Jovanović razgovor o djeci s kojom svakodnevno radi još uvijek s istom voljom i entuzijazmom kao prvog dana prije punih dvanaest godina. Osnovala je dramsko-recitatorsku sekciju s kojom sudjeluje na brojnim manifestacijama, poput obilježavanja dana škole, smotrama i priredbama lokalnog i regionalnog značaja, a njezini su učenici na pokrajinskim takmičenjima tri puta bili pobjednici u recitiranju poezije na romskom jeziku u dvije uzrasne kategorije, te 2020. i 2021. godine njezine su učenice osvojile prva mjesta na općinskim smotrama recitatora.

    Radeći dodatno s djevojčicama na podizanju svijesti o potrebi obrazovanja i usvajanja sveobuhvatnog znanja nastoji dugoročno promijeniti položaj Romkinje u društvu. Generalno, položaj žena u društvu nigdje, u nijednoj državi, nije zavidan. Zaista nije lako biti inovatorica u svojoj okolini, a to je još i dodatno zahtijevnije ako dolazite iz male sredine u kojoj je više prisutan strah od promjena, od reakcija susjeda i osude drugih ljudi iz okoline. Tijekom svog rada susrela sam se s obiteljima u kojima je žena iza sebe imala dva ili tri braka, veliki broj djece iz tih različitih brakova pa su često djeca smještena i u hraniteljske obitelji. Općenito, uočila sam da kakav je život imala majka, takav je život imala njena kćerka, druga kćerka i to se nekako kreće lančano pa sam razmišljala na koji način zaustaviti taj tijek. Shvatila sam da je potrebna suradnja učiteljskog i rukovodećeg kolektiva unutar škole te uporno višegodišnje provođenje edukacije kako bi rezultati bili dugotrajni, objašnjava Jovanović  i dodaje kako u edukaciju treba uključiti djecu, ali i roditelje i institucije. Djeci treba ukazati na ono što je moguće i poželjno promijenti u životu, zašto su te promjene za njih dobre, koja je njihova svrha i kakvim će mogućnostima rezultirati. To treba objasniti i roditeljima i drugim članovima obitelji, što nije nimalo jednostavno ako se radi o ljudima koji nisu obrazovani, nisu zaposleni, ne razmišljaju o dubljoj svrsi života osim pukog fizičkog preživljanja i stalno kao da tapkaju u mjestu.

    Uz podršku kolektiva Jovanović je krenula s radionicama i danas se već vide rezultati. Shvatila sam da ako uspijem makar i jednoj djevojčici omogućiti da stekne obrazovanje već će to biti puno, ona se neće naći na ulici, neće morati prositi, neće se morati rano udati i imati djecu. Naravno da će supruga i djecu imati u svom životu, ali neka to bude u trenutku kad je za to spremna, kada svojim obrazovanjem i zapošljavanjem postane ekonomski neovisna. Maloljetnički brakovi veliki su rizik za zdravlje djevojčica, a zdravlje romske populacije općenit, nije na zavidnoj razini, govori nam i ističe kako su upravo na stjecanje zdravih navika usmjerene teme nekih od radionica i aktivnosti koje provodi, poput značaja sportskih aktivnosti, uključivanja u folklorne sekcije, uključivanje u drmsko-recitatorsku grupu i sudjelovanje na smotrama recitatora i različitim priredbama.

    Svojim osobnim primjerom Maja Jovanović im je veliki uzor. Podrškom koju im pruža te pedagoškim asistiranjem velikom broju romskih učenika, koji u ukupnom broju učenika u osnovnoj školi u kojoj radi čine jednu trećinu, približava ih školskim obavezama te u potpunosti stiče njihovo povjerenje. Stoga ne čudi da u njezinoj školi romska djeca ne napuštaju sustav obrazovanja u šestom ili sedmom razredu, primjerice, a što se nekada redovito događalo. Nekada škola kao institucija uopće nije reagirala na izostanak romskog djeteta jer se to pravdalo romskom tradicijom i običajima. Nitko se nije pitao zašto tog djeteta nema, što se s njim desilo i gdje je završilo. Danas, međutim, mi svi, učitelji i profesori, reagiramo i na najmanji izostanak i vodimo računa o tome da se dijete vrati u školu tako da svi upisani učenici i učenice osnovnu školu završe do kraja.

    O svom radu s djecom Maja Jovanović može pričati satima sa žarom u očima i zahvalnošću što joj se u životu pružila takva prilika. Stoga smo razgovor o nekim drugim njezinim aktivnostima i poslovima koje je tijekom života s voljom i entuzijazmom radila, primjerice kao spikerica i novinarka na lokalnim radiotelevizijskim programima te kao urednica i voditeljica jutarnjeg programa na lokalnom radiju D-65 u okviru kojeg i kao voditeljica i urednica dvosatne emisije na romskom jeziku “Krrlo e Romengo” (“Glas Roma”), ostavili za neke nove susrete s ovom osebujnom umjetnicom.

    Komentiraj

    Unesite svoj komentar
    Unesite svoje ime