Feministica i autorica bell hooks preminula je jučer, 15. prosinca 2021. godine, u svojoj 69. godini. Smatra se pionirkom unutar intersekcionalnog feminističkog pokreta u kojim je naglašavala da su rasa, spol i klasa kojoj ljudi pripadaju povezani.
Objavila je nekoliko desetina knjiga tijekom svog života, a pisala je o feminizmu, rasizmu, kulturi, politici, rodnim ulogama i patrijarhatu, ljubavi i kapitalizmu. Godine 1984. objavila je knjigu Feministička teorija: od margine do centra.
Moj stav tijekom pisanja ‘Feminističke teorije: od margine do centra’ odlikuje spremnost da istražim sve mogućnosti. Veliki dio feminističke teorije razvile su privilegirane žene koje žive unutar centra i čije viđenje stvarnosti rijetko uključuje znanje i svijest o životima žena i muškaraca koji žive na margini. Kao posljedica toga, feministička teorija gubi cjelovitost, nedostaje joj obuhvatna analiza koja uključuje cijeli niz ljudskih iskustava. Iako su feminističke teoretičarke svjesne potrebe da se razviju ideje i analize koje uključuju različita iskustva i služe unificiranju prije nego polariziranju, takve teorije su složene i formiraju se polako. One koje su u najvećoj mjeri vizionarske doći će od osoba koje poznaju i marginu i centar, navodi bell hooks u svojoj knjizi, te nastavlja: Formiranje suprotstavljenog pogleda na svijet neophodno je za feminističku borbu. To znači da svijet koji nam je blizak, svijet u kojemu se osjećamo “sigurno” (čak i ako su takva osjećanja plod iluzija) mora biti radikalno promijenjen. Možda je upravo svijest o tome da se svi moraju promijeniti, a ne samo oni koje nazivamo neprijateljima ili tlačiteljima, do sada služila za provjeru naših revolucionarnih težnji. Te revolucionarne težnje trebaju biti slobodan formativni princip teorije i prakse, ukoliko želimo da feministički pokret za okončanje postojeće seksističke opresije napreduje, ako nastojimo da transformiramo sadašnjicu.O određenim sličnostima između romskog i afroameričkog (ženskog) pokreta pisali smo već na Phralipenu, jer i Romkinje u svojoj borbi koriste pojam intersekcionalnosti kroz koji preispituju seksizam i rasizam kao i pitanje klasnog i rodnog identiteta. U tom kontekstu bell hooks je navela kako se potlačeni ljudi opiru tako što se identificiraju kao subjekti, definiraju svoju stvarnost, oblikuju svoj novi identitet, imenuju svoju povijest, pričaju svoju priču.
hooks je otvoreno govorila i o uključivanju muškaraca u feministički pokret jer kako navodi u knjizi očigledno je da je naglašavanje stava ‘muškarac je neprijatelj’ skrenulo pažnju s poboljšanja odnosa između žena i muškaraca, i načina da se muškarci i žene zajedno bore za odučavanje od seksizma. Tako ona ističe kako ima mjesta u pokretu za one muškarce koji se aktivno bore protiv seksizma.
Separatistička ideologija nas uvjerava da same možemo povesti feminističku revoluciju – međutim, ne možemo. S obzirom na to da su muškarci glavni nosioci podrške i produžavanja seksizma i seksističke opresije, promjena može nastati samo ako muškarci preuzmu odgovornost za transformaciju vlastite svijesti, i svijesti društva kao cjeline.
Kao profesorica predvala je na raznim sveučilištima poput Yalea, Oberlin ColleGea te City Collegea u New Yorku. Godine 2014. osnovala je bell hooks institut na Berea Collegeu u Kentuckyju.
