Ovih je dana Češkom protutnjao video u kojem policajac u gradu Teplice drži koljeno na ramenima i vratu uhićenog Roma, koji je kasnije umro. Tri su policajca okružila muškarca kako bi ga privela zbog remećenja javnog reda i mira. Svega nekoliko minuta kasnije uhićeni muškarac je ležao nepomično na pločniku. Članovi romske zajednice u Češkoj usporedili su situaciju sa smrću Georgea Floyda, crnog Amerikanca koji je umro lani nakon što je policajac sjedio koljenom na njegovom vratu više od devet minuta. Češka policija se pravda i navodi da je upotreba sile bila nužna jer je muškarac bio agresivan, a uz policiju je stala i Vlada, koja je podržala djelovanje policije.
Ministar unutarnjih poslova Jan Hamaček izjavio je da policija ima njegovu punu podršku te da imaju pravo odgovarati na napad svake osobe pod utjecajem droge. Policija navodi da je muškarac preminuo u kolima Hitne pomoći, a da je neslužbeni uzrok smrti predoziranje. Međutim, postoje dva videozapisa, jedan od 27 sekundi i drugi koji traje pet minuta i 55 sekundi. Ne postoji videozapis prebacivanja Roma u kola Hitne pomoći. Michal Miko iz platforme RomanoNet za BBC je istaknuo kako sa skepsom promatra preliminarne rezultate obdukcije. I Miko upozorava kako policija nije objavila video kako unose tijelo muškarca u ambulantna kola. Ako su ga uhitili i vezali lisicama iza leđa, zašto su onda policajci klečali iznad njega iduće tri minute. To ne razumijem, rekao je Miko.
Mit o drogama izluđenim crncima i Romima
Ono što policija jest objavila je video snimljen neposredno prije njihova dolaska. Taj video prikazuje muškarca golog do pojasa kako leži na pločniku i viče. Potom se digne na noge i nasrne na drugog muškarca, a zatim lupa po obližnjem automobilu. Svakako neugodni prizori, ali jesu li zapravo toliko ekstremni, odnosno – zahtijevaju li ekstremnu represiju? Jedno sam ljeto radila na Zrću i ondje sam svake večeri viđala prizore slične ovome, čak i puno gora ponašanja bijelih mladića iz bogatih europskih zemalja. Ta bi se ponašanja okarakteriziralo kao “nadrogirana glupiranja”, uglavnom bi te ljude neki zaštitar usputno opomenuo, a nekad ni to.
Video koji je češka policija objavila sada se koristi za pravdanje policijske reakcije, koju se u suštini prikazuje kao adekvatno “svladavanje” podivljalog i nadrogiranog Roma. Ovakvo “uštimavanje” narativa već nam je dobro poznato. Kako u svojoj analizi piše profesor psihologije Carl L. Hart, deseljećima je mit o drogama izluđenim crncima oslobađao američku policiju od barbarskih ubojstava Afroamerikanaca.
Hart navodi kako je početkom 20. stoljeća bijeli establišment u SAD-u sve više naglašavao upotrebu droga od strane manjina kao prijetnju društvenom poretku (iako su droge redovno konzumirali i bijelci i bjelkinje). Istaknute novine, liječnici i političari širili su tako priče o kineskim prodavačima opijuma koji su bijele žene “mamili” u svoje ustanove kako bi ih “onečistili”, kao i priče o crncima koji su se uzimajući kokain pretvarali u ubojite kriminalce “nepropusne za metke”. Takvi su narativi olakšali donošenje prvih zakona o drogama u cijeloj zemlji, a tim su zakonima zapravo kriminalizirane manjinske zajednice.
I smrt Georgea Floyda pokušalo se prikazati kao ishod njegovog korištenja droga. Pulmolog Martin Tobin u svom je svjedočenju tijekom suđenja policajcu Dereku Chauvinu za ubojstvo Floyda istaknuo da je Floyd preminuo uslijed nedostatka kisika. Također je rekao da je policijsko obuzdavanje Floyda presudno utjecalo na njegovo disanje. Upravo je ovo svjedočenje poništilo argument obrane da je George Floyd umro od zloupotrebe droga i kroničnih zdravstvenih problema, a ne zašto što mu je Chauvin klečao na vratu.
Iako nam nedostaje istraživanja i analiza o Romima u europskom kontekstu, iz medijskih napisa i izjava političara o slučajevima poput recentnog u Češkoj, moglo bi se zaključiti da postoji slična mitologija o korištenju droga kao s manjinama u SAD-u. Zanimljivo je u ovom kontekstu spomenuti jedno istraživanje iz Slovačke, koje je ispitivalo veze između siromaštva, marginalizacije, diskriminacije i zlouporabe supstanci među romskom manjinskom populacijom koja živi u ruralnim naseljima ili gradskim getima odvojenim od većinskog stanovništva. Konkretno, istraživali su zlouparabu inhalanata među romskom omladinom u istočnoj Slovačkoj, gdje su isključenost i marginalizacija Roma ekstremni.
Čini se da je jedini izlaz iz ovog začaranog kruga siromaštva, nezaposlenosti, i ovisnosti o alkoholu i drogama integracija, nediskriminacija i obrazovanje”, zaključuju autori istraživanja. Kriminalizacija i pendrečenje siromašnih, nezaposlenih, obespravljenih, psihički nestabilnih i ranjivih – nije i nikada neće biti rješenje.
Nasilje na pladnju, pravda na čekanju
Tužni smo što se ovo događa u demokratskoj državi. Radi se o pravdi i sustavnom rasizmu koji prikazuje kako je biti Rom u Češkoj Republici, poručio je za BBC Michal Miko iz RomanoNeta. U Češkoj živi velika zajednica Roma koja broji oko 300 tisuća ljudi. Već smo na Phralipenu pisali o recentnom porastu nasilja nad Romima i Romkinjama u Češkoj, ali i dugoj povijesti postojanja takvog nasilja u Češkoj, gdje se političari u javnom prostoru tijekom godina nisu libili izjavljivati kako su Romi “lijeni” i “ološ”. Put od “lijenog ološa” do “nadrogiranog divljaka” čija je smrt opravdana – nije dug.
Nije u ovome Češka usamljena u Europi. Pisali smo nedavno i o slučaju iz Španjolske, gdje je Eleazar García, mladi Rom s invaliditetom, nakon premlaćivanja od strane sigurnosnih snaga i policije umro od srčanog udara. Njegova je obitelj pokrenula sudski proces za utvrđivanje odgovornosti za njegovu smrt, ali je sud slučaj odbacio, opisavši Garcíjinu smrt kao “prirodno uzrokovanu”. Njegova obitelj ovakvu odluku smatra nedopustivom, a u javnim istupima ponavljaju – važno je sve ono što je prethodilo srčanom udaru, sve ono što ga je uzrokovalo. Važno je nasilje. Stalno i sveprisutno nasilje, na svakoj razini.
Osim prekomjernog i nesrazmjernog policijskog nasilja i maltretiranja koje Romi i Romkinje često trpe na ulicama europskih gradova, nesrazmjeran broj (u odnosu na većinsku populaciju) Roma zastupljen je i u zatvorskom sustavu većine europskih zemalja. I u zatvorima Romi često pate zbog nejednakog postupanja, a nerijetko i umiru zbog zlostavljanja od strane zatvorskih čuvara i policajaca koji su zaduženi za njihovu skrb i sigurnost. Više je nerazjašnjenih slučajeva smrti Roma u zatvorima diljem Europe posljednjih godina. Za njihove smrti, kao i za Garcíjinu, još uvijek nitko nije odgovarao – nisu smatrane vrijednima istrage. Ubijeni Romi još uvijek čekaju da svijet izgovori njihova imena.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije
