Sve je započelo ljetos, prije nove školske godine, kada su profesori pisali svoj plan i program za jesen i početak škole. Tijekom tjedan dana popunili smo, većinom sa školama iz Međimurja, gotovo sve termine u drugom polugodištu zaradionice “Dođi u REKC!”” koje se održavaju u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”. Nastavak je to trogodišnjeg održavanja ovog programa u sklopu kojeg smo se dosad družili s gotovo dvije tisuće djece. Malo je reći kako su učitelji i učenici oduševljeni svaki put kada dođu, jer su radionice edukativne, zabavne i ispunjene smijehom djece.
Dogodilo se tako da smo ovog ljeta dogovarali prijevoz za jednu školu, pa smo nazvali učiteljicu da provjerimo kada kreću. Odgovor je bio: Oprostite. Javit ću vam se sutra, dobili smo naputak da imamo problem sa Savezom. Kada smo ih kontaktirali idući dan, odgovor je bio sljedeći: Nažalost, nećemo moći doći jer imamo popunjen program. Predložili smo školi da mi njih posjetimo s našim programima, no niti za to nisu imali vremena – tijekom cijele školske godine u programu nisu uspjeli naći dva-tri sata za provjereno dobre i od Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih podupirane radionice. Nakon toga nam se javilo još nekoliko škola s kojima smo isplanirali radionice u SRRH “KALI SARA”, sve redom iz Međimurske županije i uvijek s istim izgovorom popunjenosti programa.
Kada bi se i uzelo da na škole nije izvršen nikakav pritisak odozgo i kada bismo zaista prihvatili da im je program posve zauzet, neobično je to što su škole iz Međimurske županije odjednom skroz okrenule pristup i od oduševljenosti našim programom i zajedničkim iskustvima prešle u odbijanje i ignoriranje. Nitko ne može osporiti da se nešto prelomilo, a s obzirom da niti mi niti škole u međuvremenu nismo učinili ništa što bi takvu promjenu izazvalo, može se pretpostaviti da je promjeni izvor negdje drugdje. Nažalost, odgovor nije teško odgonetnuti – u politici. Ona se u ovom slučaju, na njihovu izravnu štetu, prelama na djeci, onima koji s raznim plitkim uplitanjima nemaju nikakve veze. S obzirom da su škole pod vlasništvom županije, žalosno je što Međimurska županija više ne prepoznaje vrijednost radionica koje su djeca pohađala, a još gore što su dobila zabranu dolaziti. Radionice za djecu koje SRRH “KALI SARA” provodi snažno podupire Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, pa je sada upitno što je vlast u Međimurju s ovim potezom htjela postići.
Da se s ovom pričom nadovežemo na ono što se s Romima u Međimurskoj županiji događa ovih dana, s jedne strane vidimo sliku ljudi koji navodno žele pomoći romskoj zajednici pozivajući potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova u posjet, a s druge se strane onim najmlađima brani dolazak na edukativne igraonice kakve, objektivno gledano, ne postoje gotovo nigdje u Europi. Jedno je sigurno, romsku se zajednicu pokušava podijeliti na sve moguće načine, od toga da se, recimo, saborskog zastupnika ne poziva u obilazak naselja u pratnji glavnog čovjeka policije jer je, tobože, prijetnja sigurnosti (što je argument koji prelazi s onu stranu zdrave pameti) do zabrane djeci da dođu na besplatne radionice koje ih uče o njima samima, što, nažalost, velikoj većini njih još nije dostupno u službenom obrazovanju. Ako nam je, kako volimo govoriti, stalo do romske zajednice, zapitajmo se radimo li zaista u njenom i, na koncu, našem zajedničkom interesu ili ju iskorištavamo za vlastite kratkoročne političke poene.
