Nakon što je Ustavni sud 11. lipnja 2025. godine odbacio žalbu kojom se tražilo ponovno brojanje glasova u drugom krugu izbora za župana Varaždinske županije, posebnu pažnju javnosti privuklo je izdvojeno mišljenje suca Ustavnog suda Andreja Abramovića. U svom komentaru sudac se osvrće na biračko mjesto u romskom naselju Gornje Vratno, gdje se između dva izborna kruga dogodila iznenadna i potpuna promjena rezultata – u prvom krugu kandidat SDP-a Bruno Ister dobio je 76 glasova, dok HDZ-ov Anđelko Stričak nije dobio nijedan. U drugom krugu situacija se obrnula – Ister ostaje bez glasova, a Stričak ih dobiva 89.
U osvrtu na tu situaciju sudac Abramović u tekstu objavljenom na Novom listu navodi kako “velike promjene raspoloženja birača na istim izbornim mjestima u kratkom vremenu mogu ukazivati, bojim se, prvenstveno na kupovinu glasova”, te dodaje kako se radi o manjini koja je “notorno siromašna, slabije obrazovana i slabije pismena od prosjeka”, što je, prema njegovom mišljenju, čini posebno ranjivom na političku korupciju. Svoju tvrdnju ne temelji na konkretnim dokazima, već na procjenama i pretpostavkama.
Na redakciju Phralipena pristigli su komentari zabrinutosti kako navedeno nanosi štetu cjelokupnoj romskoj zajednici i baca sumnju na romsku zajednicu kao jednu od najranjivijih manjinskih skupina u Hrvatskoj te se čini da nametanje krivnje na temelju siromaštva I društvene isključenosti otvara niz ozbiljnih pitanja o ulozi institucija u održavanju predrasuda, umjesto njihova uklanjanja. Stoga smo se za komentar obratili zastupniku romske nacionalne manjine Veljku Kajtaziju.
Kako komentirate izdvojeno mišljenje suca Ustavnog suda Andreja Abramovića koje upućuje na mogućnost kupovine glasova u romskom naselju Gornje Vratno i sugerira da su Romi podložni političkoj korupciji zbog siromaštva?
Duboko me zabrinjava što jedan ustavni sudac može tako olako posegnuti za opasnim stereotipima i neprovjerenim insinuacijama prema cijeloj romskoj zajednici. Pod krinkom brige za integraciju, iznio je stav koji zapravo potvrđuje prikriveni institucionalni rasizam. Ako se Romi nalaze u težem položaju – a to je činjenica – onda je odgovornost društva da im pruži infrastrukturu, obrazovanje i političko osnaživanje. Nije uloga Ustavnog suda da na temelju „strahova“ i bez ijednog dokaza stigmatizira čitavu zajednicu. Stigmatizacija je prisutna stalno, kao i uvrede, socio-ekonomska deprivacija i isključivanje. Primjećujem i da se radi o selektivnom prozivanju, ovisno o podobnosti političkog trenutka za političke interese pojedinih aktera, a to ovakvu poziciju romskoj zajednici dodatno narušava i otežava.
Kako ocjenjujete šutnju Ustavnog suda pa tako i suca Abramovića u slučajevima kad su Romi bili žrtve izbornih manipulacija, a sada proziva za rezultate koji izražavaju njihovu volju?
To je upravo ono što zabrinjava. Gdje je bio sudac Abramović kada su Romima u pojedinim općinama oduzimana politička prava manipulacijama biračkim popisima? Kada su im ukidana biračka mjesta, ili kada su pod pritiskom gubili osnovna socijalna prava ako se politički “ne ponašaju kako treba?” Tada nije bilo “strahova”. Nije bilo izdvojenih mišljenja. Ali kada Romi u demokratskom procesu izaberu drugačije – tada se diže optužnica bez suda. To govori više o autoru izjave nego o Romima. Iskreno, čini mi se da se on ne boji za integritet izbora – nego da se boji Roma koji imaju političku volju.
Kako komentirate poziciju ljevice u kontekstu romskih birača, s obzirom na to da SDP inače ima snažnu podršku u romskim sredinama?
Ljevica bi morala biti glas solidarnosti, jednakosti i uključivosti. No nažalost, sve češće svjedočimo korištenju etnički obojenih diskursa kad izborni rezultati nisu povoljni, i to u sredinama gdje lokalne vlasti nisu uspjele upravljati integracijskim procesima. Umjesto da preuzmu odgovornost za slabosti svojih politika, pribjegavaju se opasnoj i nečasnoj retorici, koja ima strašne posljedice za Rome. Ne može se izgrađivati socijalna demokratska država, a u isto vrijeme sugerirati da su Romi ti koji kvare demokratski sustav. Za mene je to duboko kontradiktorno i ne čini mi se moralno.
Što poručujete institucijama i građanima u ovom kontekstu?
Poručujem da Romima nije ništa poklonjeno – svaki glas koji daju, daju u skladu sa svojim uvjerenjima, željama i iskustvima. Ako sumnjate u rezultate – istražujte, ali ne stigmatizirajte. Ako želite bolje rezultate, radite s romskim zajednicama, a ne preko njih. I najvažnije: ne koristite Rome kao izgovor za vlastite političke poraze. Ovo nije samo pitanje izbora u jednoj županiji – ovo je pitanje dostojanstva jedne manjine i ozbiljnosti naših institucija. Stoga ustavni sudac ne smije biti izvor diskriminacije, već njezin korektor, ako želimo da društvo ide u smjeru dobrobiti za sve njegove građane.
