“Svi smo mi pozvani na svetost”, poznati je citat svetog Josemarie Escrivie, a život blaženog Ceferina Giméneza Malle, poznatog i pod nadimkom El Pelé te prvog Roma kojega je Katolička Crkva proglasila blaženim, kao da je preslika ovog navoda. U svijetu često ispunjenom predrasudama, nepravdom i nasiljem, njegova priča blista kao svjedočanstvo ljubavi, pravde i neuništive vjere, a život koji se proteže od skromnih početaka u siromaštvu do slave oltara, inspirira nas da vjerujemo u snagu molitve, pomirenja i milosrđa, čak i u najmračnijim vremenima.
Skromni počeci i snažan karakter
Ceferino Giménez Malla rođen je 26. kolovoza 1861. godine u španjolskoj Fragi. Potjecao je iz siromašne romske obitelji, u društvu koje je Roma gledalo s nepovjerenjem i diskriminacijom. Bez formalnog obrazovanja, živeći nomadskim životom, često suočen s gladi i oskudicom, Malla je vrlo rano morao početi raditi, prateći obitelj u tradicionalnoj trgovini konjima. Ipak, ono što mu je možda nedostajalo u školskoj naobrazbi, nadoknadio je dubokom mudrošću srca. Od rane dobi bio je poznat po svojoj pravednosti, poštenju i hrabrosti. U njemu su se već tada nazirale osobine koje će ga kasnije učiniti blaženim među običnim ljudima: suosjećanje za siromašne, ljubav prema Bogu i neumorna težnja za mirom među ljudima.
Obiteljski život ukorijenjen u vjeri
U mladosti se oženio Teresom Jiménez Castro, također Romkinjom, prema običajima zajednice, a par se nastanio u Barbastru, gdje su zajedno izgradili skroman, ali sretan život. Ondje je Malla započeo vlastitu uspješnu karijeru kao trgovac konjima i magarcima. Iako par nije imao vlastite djece, njihova obitelj bila je ispunjena ljubavlju prema usvojenoj nećakinji Pepiti. Bio je otac pun strpljenja i nježnosti, ali i učitelj života, koji je svojim primjerom svakodnevno učio vrijednost poštenja, vjere i rada. Njegov odnos prema vjeri bio je jednostavan, ali snažan – bila je to vjera koja se živjela u svakom trenutku, a ne samo izgovarala riječima. Redovito je sudjelovao na misama, pomagao u organizaciji župnih aktivnosti i bio poznat kao čovjek koji uvijek nosi krunicu sa sobom, moleći je svakodnevno s dubokom predanošću.
Život prožet djelima ljubavi
Ceferino Malla postupno je stekao ugled među cijelom lokalnom zajednicom, ne samo među Romima. Njegovo poštenje u trgovini konjima postalo je nadaleko poznato, a njegova riječ bila je jača od pisanih ugovora. Nakon smrti supruge 1922. godine, produbio je svoju duhovnost te postao primjerom predanosti moljenju krunice. Postao je član Franjevačkog svjetovnog reda te sudjelovao u aktivnostima Društva sv. Vinka Paulskog, organizacije posvećenih služenju najsiromašnijima i marginaliziranima. Za Mallu, pomaganje nije bilo pitanje dužnosti, nego izraz ljubavi prema Kristu prisutnom u svakom čovjeku. Dijelio je ono malo što je imao, posjećivao bolesne, mirio zavađene obitelji i uvijek bio spreman pomoliti se za one koji pate. Iako nepismen, isticao se kao vrsni katehist, prenoseći djeci vjeru pričama i osobnim primjerom. Njegova sposobnost da posreduje u sukobima i promiče mir između Roma i ne-Roma dodatno je učvrstila njegovu ulogu moralnog autoriteta u zajednici.
Kušnja vjere: Španjolski građanski rat
Godine 1936. izbio je Španjolski građanski rat, a vjernici su postali metom progona – crkve su paljene, svećenici i vjernici ubijani. U tom kaosu mržnje, u srpnju iste godine, Malla nije ostao po strani: pokušao je obraniti katoličkog svećenika tijekom nepravednog uhićenja od strane republikanske milicije. Zbog takve ‘drskosti’ i sam je bio uhićen, a tijekom ispitivanja pronašli su njegovu krunicu – predmet koji je u tim trenucima bio dovoljan dokaz njegove navodne krivnje. Odbio je baciti krunicu ili se odreći svoje vjere, čak i pod prijetnjom smrću. Dana 9. kolovoza 1936. godine, u dobi od 75 godina, Ceferino je odveden i strijeljan zajedno s drugim zarobljenicima. Svjedoci kažu da je umro držeći krunicu u ruci i ponavljajući: Živio Krist Kralj! Njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a vjeruje se da je pokopan u masovnoj grobnici, no žrtva i mučeništvo koje je podnio nije ostalo nezapaženo – godine 1997. papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je pred tisućama Roma okupljenih na Trgu svetog Petra u Vatikanu.
“Njegova vjera bila je jača od straha od smrt”, naglasio je Papa, ističući ga kao uzor ne samo Romima, nego i cijelom čovječanstvu. Mallino svjedočanstvo pokazuje da svetost nije rezervirana za učene, bogate ili društveno priznate – svetost je moguća za svakoga tko živi ljubav, vjeru i nadu u svakodnevnim situacijama.
Svjedočanstvo koje traje
Danas je blaženi Ceferino Malla zaštitnik romskoga naroda i simbol pomirenja među kulturama. Diljem Europe i svijeta crkvene zajednice organiziraju hodočašća i molitvene susrete njemu u čast. U Italiji, Španjolskoj i Francuskoj podignute su crkve i kapelice koje nose njegovo ime. Njegov spomendan obilježavamo danas, 4. svibnja, prisjećajući se malog, običnog čovjeka, koji je na krilima vjere postao primjer vjere, hrabrosti i predanosti zajednici. Malla time postaje svjetionik nade, a njegov život i mučeništvo svjedoče o snazi duhovnosti i važnosti međusobnog razumijevanja i poštovanja. On nas uči da je snaga u poniznosti, pobjeda u vjeri, a pravo bogatstvo u ljubavi prema bližnjemu. Njegova priča ostaje izvor inspiracije onima koji se osjećaju odbačenima ili progonjenima – dokaz da dostojanstvo svake osobe leži u neotuđivoj Božjoj ljubavi.
