Segregacija u obrazovanju romske djece već se godinama u izvješćima institucija za zaštitu ljudskih prava navodi kao jedan od najvećih problema romske zajednice u Hrvatskoj, ali i kao jedna od najvećih povreda ljudskih prava generalno gledano. O tome je govorila pučka pravobraniteljica u svom izvješću za 2023. godinu, o tome govori UN-ov Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije, kao i Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine s pratećim Akcijskim planom za 2023. godinu. Ali gotovo nikakvog napretka u rješavanju problema segregiranog odgoja i obrazovanja i dalje nema.
Kao nacrt rješenja, u diskusijama se obično javljaju dva smjera. Jedan, onaj dominantan, problemu pristupa iz obuhvatne perspektive, a zagovaraju ga nadležne državne institucije poput Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske. Prema tom pristupu, formiranje etnički segregiranih razreda posljedica je segregiranih romskih naselja u kojima većinom žive pripadnici romske nacionalne manjine. Prostorna izdvojenost onemogućava integraciju u širu zajednicu, a samim time i u obrazovni sustav. Kako bi se riješila segregacija u školstvu, potrebno je uzeti u obzir i ostale socijalne faktore – primjerice spomenutu prostornu segregaciju – i adresirati sve relevantne sudionike jer se na jednom problemu romske zajednice, u ovom slučaju obrazovanju, ne može raditi izolirano.
Ministarstvo tako navodi da je ono nositelj najvećeg broja aktivnosti u Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Od svih sredstava utrošenih za provedbu svih mjera i aktivnosti Nacionalnog plana, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih utrošilo je više od 50 posto financijskih sredstava. Među provedenim aktivnostima nalaze se financiranje roditeljskog udjela u integriranim programima dječjih vrtića, financiranje provedbe programa predškole (i dvogodišnje ako škole to zatraže), produženog boravka, opreme i didaktičkih materijala, izvanučioničke nastave, financiranje rada romskih pomagača, osiguravanje jednokratnih novčanih pomoći za završetak srednjoškolskog obrazovanja, smještaj u učenički/studentski dom, osiguravanje jednokratnih novčanih pomoći za završetak srednjoškolskog obrazovanja, osiguravanje srednjoškolskih i studentskih stipendija te opremanje i poboljšanje materijalnih uvjeta u školama. Zbog svega navedenog, iz Ministarstva smatraju da je potrebno snažnije uključivanje ostalih državnih resora u svrhu desegregacije i unapređenja obrazovanja romske djece.
S druge strane, postoje akteri koji smatraju da je, s obzirom na rast problema, takav sveobuhvatan pristup, iako dugoročno potreban, previše trom i da se segregaciju u obrazovanju treba izdvojiti kao zaseban problem jer je sustavno rješavanje suviše kompleksno i sporo. Usto, kao dodatan argument navode se slučajevi gdje segregacija u obrazovanju nije posljedica segregiranog stanovanja jer postoje slučajevi, primjerice u Općini Mala Subotica, gdje su dvije škole jednako udaljene od naselja, no jednu većinski pohađaju neromska djeca, a drugu romska. Postoje također škole koje nemaju veći udio romskih učenika od učenika iz većinskog stanovništva, a ipak imaju segregirane razrede. Radi se, dakle, o drugačijoj vrsti segregacije, gdje roditelji iz većinskog stanovništva zbog lošije kvalitete nastave i straha od slabijeg školskog uspjeha svoju djecu ne upisuju u onu školu koju u znatnijoj mjeri pohađaju romska djeca. Paralelno s time, roditelji romske djece u nekim slučajevima djecu upisuju u segregirane škole jer znaju da će u njima diskriminacija biti manja.
Statistički pokazatelji segregacije
Prema podacima pučke pravobraniteljice za školsku godinu 2022./2023., od 24 škole koje pohađaju romski učenici u različitim dijelovima Republike Hrvatske, u 11 je škola ustrojeno bilo 80 potpuno etnički segregiranih razreda koje je pohađalo 950 djece. Od sve romske djece koja pohađaju 24 škole, 36 posto ih pohađa potpuno etnički segregirane razrede, a 54 posto ih pohađa razrede u kojima romski učenici čine najmanje 70 posto. Uz 80 posve segregiranih razreda, postoje i potpuno ili gotovo potpuno etnički segregirane škole: PŠ Strmec, OŠ Petrijanec, PŠ Držimurec Strelec, OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica i OŠ Fran Krsto Frankopan.
Kao jedan od glavnih pokazatelja izrazito nepovoljnog utjecaja ovakve segregacije na obrazovanje romske djece, pravobraniteljica ističe da je u školama u kojima uz segregirane postoje i miješani razredi primjetan veći prosjek ocjena učenika u integriranim razredima, dok je još veći u razredima koja romska djeca uopće ne pohađaju ili u kojima ih je mali udio.
Nepovoljan položaj romskih učenika u školskom sustavu očituje se i u visokoj stopi napuštanja obrazovanja. Romska djeca to čine mnogo češće od djece većinskog stanovništva – devetero od desetero djece koja prerano napuste obrazovanje su Romi, a osnovnu školu u školskoj godini 2022./2023. napustilo je 48 romskih učenika. Još je jedan problem velik broj romske djece koja nastavu pohađaju po programima za teškoće u razvoju, čak više od 50 posto ukupnog broja učenika, dok je udio kod učenika pripadnika većinskog naroda oko 10 posto.
Pravobraniteljica se u izvješću pozabavila i pitanjem definiranja upisnih područja osnovnih škola, odnosno pitanjem koju će školu dijete pohađati ovisno o mjestu prebivališta. Definiranje upisnih područja osnovnih škola kojima je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sada je prepušteno osnivačima škola, pri čemu se ne provodi nikakva kontrola ili koordinacija kako bi se spriječilo svrstavanje područja jednog romskog naselja u upisno područje isključivo jedne škole. Davanjem ovlasti osnivačima školskih ustanova da određuju upisna područja može se dogoditi da neka područja, ako ih nijedan osnivač ne uvrsti u svoje upisno područje, ostanu nepokrivena osnovnoškolskim obrazovanjem ili da neki osnivači odbiju navesti određeno područje kao upisno područje osnovne škole iako bi mu po udaljenosti i lokaciji trebalo pripasti.
Sve se ovo, dakako, reflektira na nastavak školovanja romske djece nakon osnovnoškolskog obrazovanja. Kako pokazuju podaci iz istraživanja provedenih od 2018. do 2020. godine i objavljenima u seriji publikacija Uključivanje Roma u hrvatsko društvo, svega je 31 posto romskih učenika u dobi od 15 do 18 godina obuhvaćeno srednjoškolskim obrazovanjem (36 posto dječaka i 26 posto djevojčica), samo 14,5 posto ga završi, a tek oko 0.5 posto ispitanika iz uzorka ima završenu trogodišnju višu školu ili neki oblik akademskog obrazovanja.
“Kvalitetna škola za sve”
U svrhu angažiranijeg pristupa problemu, Centar za kazalište potlačenih (POKAZ) i Romska organizacija mladih (ROM HR) organizirali su kao dio kampanje „Kvalitetna škola za sve“ 25. studenog 2024. godine u Zagrebu predstavljanje “Prijedloga mjera za ravnopravan pristup obrazovanju s naglaskom na djecu romske nacionalne manjine”. Među prisutnima su, uz voditelje kampanje, bili predstavnica Saveza Roma u RH „KALI SARA“ Suzana Kunac, ravnatelj Uprave za nacionalne manjine Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Nandor Čapo, pročelnica Upravnog odjela za civilno društvo i ljudska prava Međimurske županije Maja Odrčić Mikulić, savjetnica Ureda pučke pravobraniteljice Nikolina Patalen i voditelj Službe za prava nacionalnih manjina Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Aleksa Đokić i drugi.
Kao glavni cilj Prijedloga navodi se osiguravanje ravnopravnog pristupa kvalitetnom obrazovanju romskoj djeci u Hrvatskoj, a s njime je povezan i cilj omogućavanja kvalitetnog, širokog, interkulturnog i inkluzivnog obrazovanja za sve. Kao ključne preporuke navode se razvijanje i provođenje plana za desegregaciju škola u roku od dvije godine, proširenje obveznog obrazovanja na dvije godine predškole i tri godine srednje škole, implementiranje interkulturne dimenzije u obrazovanje gdje bi se mnogo veća pažnja dala jeziku, kulturi i povijesti Roma, zatim osiguravanje jezične i socijalne podrške u vidu dodatnih resursa za jezičnu podršku romskim učenicima kojima hrvatski jezik nije materinji jezik i u vidu podrške stručnjaka iz područja socijalnog rada i pedagogije te, naposljetku, povećanje zastupljenosti Roma i Romkinja u nastavničkim zvanjima, osiguravajući im posebnu stipendiju.
Svaka od preporuka praćena je konkretnim mjerama i strategijama njihove implementacije koje uključuju korake za implementaciju, sudionike, vremenski okvir i resurse. Izdvojit ćemo neke od predloženih mjera:
- suradnja škola s organizacijama civilnog društva s obzirom da škole često nemaju dovoljno kapaciteta za samostalno provođenje interkulturnog obrazovanja,
- davanje značajnije uloge romskim asistentima u nastavi i bolje reguliranje njihovog rada,
- omogućavanje inojezičnoj djeci polaganje mature iz hrvatskoga kao stranog jezika,
- proširenje modela C obrazovanja i uvođenje modela B nastave manjinskog jezika u određeni broj škola,
- uvođenje dodataka na plaću i bodova za napredovanje radi boljeg motiviranja nastavnika za rad u interkulturnim razredima,
- uvođenje stipendije za Rome i Romkinje koji bi studirali predškolski odgoj i razrednu nastavu.
Osim formalnog predstavljanja dokumenta, na skupu su se izdvojile još neke prepreke koje onemogućuju rješavanje problema segregacije: nedovoljan broj lokalnih romskih organizacija koje bi po romskim naseljima radile na dizanju svijesti o važnosti obrazovanja, nepostojanje akcijskog plana desegregacije romske djece u osnovnim školama, nepostojanje cjelovite analize aktualnih lokalnih inicijativa za smanjenje segregacije te nepostojanje cjelovitog udžbenika za nastavu po modelu C.
Kampanja “Kvalitetna škola za sve”, uključujući njezine prijedloge mjera za desegregaciju obrazovanja romske djece, vođena je idejom da je potrebno još više fokusa staviti na obrazovanje kao čvor čijim bi se raspetljavanjem položaj romske zajednice u Hrvatskoj popravio na općenitijoj razini. Problem je iscrpno analiziran i mjere za njegovo rješavanje postoje. Preostaje presudan korak njihove provedbe.
