Tijekom studijskog posjeta Italiji u sklopu europskog projekta “MHE Roma – Europsko povijesno sjećanje Roma”, u kojemu sudjeluju romske civilne udruge Nakeramos iz Španjolske, Roma Onlus i L’isola che c’è iz Italije i Savez Roma u Republici Hrvatskoj “KALI SARA”, 22. studenog 2024. godine bio je organiziran posjet San Bernardinu, nekadašnjem koncentracijskom logoru u gradiću Agnoneu gdje je između 1941. i 1943. bilo zatočeno 150 Sinta i Roma.
Logor je u nekadašnjem samostanu San Bernardinu osnovan 1940. i, pod upravom karabinjera, u njemu su najprije bili smještani samo muškarci ratni neprijatelji talijanskog fašističkog režima, najviše Britanci, ili žrtve genocidnog progona, uglavnom Židovi iz Njemačke i Austrije. Prvi Romi i Sinti dopremljeni su nakon što je u ljeto 1941. zatvoren logor Bojano u istoj talijanskoj regiji Molise. San Bernardino je potom postao logor isključivo za Sinte i Rome, koji su ondje dovođeni iz Italije i posredno iz okolnih zemalja, što je vidljivo po prezimenima zatočenih osoba: Alossetto, Brajdic, Bogdan, Campos, Ciarelli, Goman, Gus, Halderas, Held, Hudorovic, Hujer, Karis, Locato, Mugizzi, Nikolic, Rach, Reinhardt, Rossetto, Suffer i Waeldo. Logor je oslobođen u rujnu 1943. godine.
Prva svjedočanstva o logoru San Bernardinu u javnosti su se pojavila tek 1976. godine kada je o svom zatočeništvu za talijanski časopis Lacio Drom pripovijedao Bruno Zlato Levak. Međutim, ta ispovijest nije proizvela veći odjek i trebalo je proći još tridesetak godina kako bi se o zbivanjima u logoru opširnije i glasnije progovorilo. Prekretnica se dogodila u travnju 2005. godine kada je Emilia Milka Goman, jedna od zatočenica logora koja je nakon rata 50 godina živjela u Rimu, posjetila Agnone i ispričala svoja iskustva.
Otprilike u isto vrijeme za priču o romskim i sintskim logorašima zainteresirao se srednjoškolski profesor Francesco Paolo Tanzj, koji je sa svojim učenicima sustavno istražio ono što se u San Bernardinu događalo. Kao rezultat je objavio knjigu Nezavršena priča (Una storia mai finita), prvo djelo uopće detaljnije posvećeno logoru u San Bernardinu. Svjedočanstva Emilije Milke Goman i historiografski rad Francesca Paola Tanzja doprinijeli su tome da se 2013. godine na zid nekadašnjeg logora postavi spomen-ploča posvećena zatočenim romskim i sintskim obiteljima.
Tanzj je bio jedan od vodiča prilikom našeg studenačkog studijskog posjeta San Bernardinu i Agnoneu. On je, kao i domaćini posjeta Graziano Halilovic iz Roma Onlusa i Seo Cizmic iz Nakeramosa, istaknuo da očuvanje sjećanja na San Bernardino treba biti početak temeljitijeg i obuhvatnijeg nastojanja oko brige o povijesti i kulturi romskih i sintskih zajednica u Italiji i temelj za povezivanje sa sličnim inicijativama u drugim europskim zemljama.
